"Bit će to zelena oaza u kojoj su urbanizam i priroda integrirani na gotovo neprimjetan način. Stambene zgrade gradit će se u parovima, a između njih prostirat će se parkovi, igrališta te pješačke i biciklističke staze. Stanovi u prizemlju imat će izlaz u veliki vrt, a oni na višim katovima sunce će moći upijati u lođama i na balkonima", tako španjolski tim arhitekata i urbanista zamišlja budući kvart s priuštivim stanovima Klara Nova, smješten nedaleko od dječjeg vrtića u novozagrebačkom naselju, a njihov projekt "The Common Green" pobijedio je na nedavnom međunarodnom urbanističko-arhitektonskom natječaju Europan 18, piše Večernji list.
Veliko zemljište
Na velikom zemljištu površine 4,62 hektara uz Sisačku cestu i Burićev odvojak u Svetoj Klari planiraju se graditi stanovi za priuštivi najam. To je najavio i zagrebački dogradonačelnik Luka Korlaet, napomenuvši da će ondje stanovati obitelji i samci te osobe kojima treba podrška, poput djece koje izlaze iz sustava socijalne skrbi. Bit će to mjesto poželjno za život, prožeto zelenilom, kazao je, dodajući da ne žele da bude "uniformirani geto" u kojem stanuju pripadnici jedne skupine ljudi, već dom za osobe različite dobi i socioekonomskih prilika. Projekt je prijavljen na međunarodni natječaj Europan 18, koji potiče mlade autore te u fokusu ima inovativne projekte stambenih zgrada, a proveden je istovremeno u 12 europskih zemalja za 47 lokacija.
Ocjenjivački tim za Hrvatsku činili su arhitekti David Mikhail, Josip Jerković, Alan Kostrenčić, Jana Čulek i Nataša Bošnjak, ekonomist Zoran Paunović te novinarka Ivana Antunović Jović, a u prvom krugu odabrali su četiri rješenja. Pobijedio je pak "The Common Green" autora Alejandra Caramballoa Llorentea, Carlosa Rebola Maderuela i Joséa Lacruz Vele iz Španjolske.
Koje su posebnosti projekta? Stambene jedinice organizirane su u male skupine uparenih zgrada, međusobno povezanih kako bi se osiguralo da svaki objekt dobiva dovoljno sunčeve svjetlosti, optimalnu orijentaciju i učinkovitu ventilaciju. Svaka skupina zgrada dijeli podzemnu garažu. Sve će biti puno zelenila, a svaki klaster zgrada će biti fizički odvojen. Ceste će okruživati naselje s vanjske strane, na jugu nove zone nalazit će se javni park s igralištem i malim jezerom, a na sjeveru su vrtić, još jedno igralište, sportski teren, knjižnica i kvartovski trg.
Što se tiče objekata, projektirani su unutar modularne mreže, a prema zamislima arhitekata mjesta ima dovoljno za 139 stanova u kojima bi živjelo između 300 i 400 ljudi. Zgrade su projektirane za "suhu gradnju" koristeći drvene materijale. U zoni stanovanja planiraju se zgrade s najviše četiri stana, s tim da će do pet posto njih biti garsonijere, najviše je dvosobnih i trosobnih, između 15 i 30 posto jednosobnih. Stanovi će biti vrlo prostrani, od 48 kvadrata pa naviše... Dio stanova zamišljen je kao život u tzv. co-living zajednicama.
Što je ‘co-living‘?
To je relativno nov koncept stanovanja koji se sve brže širi u većim gradovima diljem svijeta, osobito tamo gdje su nekretnine skupe, stanovi mali, a ljudi često mijenjaju gradove zbog posla ili studija. Umjesto klasičnog podstanarstva, gdje jedna osoba ili obitelj unajmi stan i sama brine o svemu – od namještaja do računa – "co-living" nudi „paket”: potpuno namještenu privatnu sobu, zajedničke prostore, uključene režije, internet, čišćenje i, možda najvažnije, osjećaj zajednice. Ideja je spojiti praktičnost hostela, komfor hotela i trajnost najma, ali u formatu koji podržava društveni život i međusobnu podršku stanara.
U praksi, "co-living" izgleda ovako: svaki stanar ima svoju sobu (ponekad i vlastitu kupaonicu), dok se kuhinje, dnevni boravci, radni prostori, terase, praonice rublja i dodatni sadržaji dijele. Prostor je obično moderno dizajniran, često s naglaskom na coworking i druženje – veliki stolovi, lounge zone, zajedničke kuhinje u kojima se kuha i razgovara. Umjesto klasičnog stanodavca, postoji operator ili tvrtka koja upravlja cijelim objektom: brine se o održavanju, naplati, pravilima kuće, pa čak i o organizaciji događaja. U cijenu najma uglavnom ulaze režije, brzi internet, čišćenje zajedničkih prostora, a često i dodatne pogodnosti poput teretane, radionica, filmskih večeri ili zajedničkih izleta.
Jedan od glavnih razloga zašto "co-living# dobiva na popularnosti je usamljenost i fragmentiran urbani život. Mladi profesionalci, digitalni nomadi, studenti ili ljudi koji se sele u novi grad često dolaze bez mreže prijatelja. "Co-living" pokušava taj problem ublažiti stvaranjem okruženja u kojem je „normalno” upoznavati druge, dijeliti prostor i vrijeme, razgovarati u kuhinji ili raditi zajedno u zajedničkom uredu. Mnogi operatori aktivno grade zajednicu: organiziraju zajedničke večere, tematske večeri, radionice, pa čak i interna pravila komunikacije i rješavanja konflikata. Fokus nije samo na „krevetu i krovu”, nego na osjećaju pripadanja.
Zajednički prostori
Naravno, ovakav model ima i svoje „ali”. Najveći minus za nekoga tko cijeni mir i privatnost je činjenica da uvijek živiš s ljudima koje nisi nužno sam birao. Iako imaš privatnu sobu, veliki dio života odvija se u zajedničkim prostorima, pa je potrebno stalno usklađivanje – oko čistoće, buke, korištenja kuhinje, gostiju. Fluktuacija stanara također je veća nego u klasičnim zgradama: ljudi dolaze i odlaze svakih nekoliko mjeseci, što može biti plus (stalno upoznaješ nove ljude), ali i minus (teže je izgraditi dublje, dugoročne odnose). Uz to, iako su režije uključene, cijena po kvadratu ponekad može biti viša nego kod dijeljenja običnog stana, upravo zbog dodatnih usluga i „lifestyle” koncepta.
S druge strane, prednosti su za određeni profil ljudi vrlo konkretne. Ne moraš kupovati namještaj, potpisivati dugoročne ugovore, baviti se priključcima, traženjem cimera ili objašnjavanjem stanodavcu zašto radiš „remote” iz dnevne sobe. Ulaziš u već postavljen sustav: soba te čeka spremna, internet radi, u kuhinji već netko kuha večeru. Za freelancere i remote radnike dodatni je plus što odmah imaju prostor u kojem mogu raditi, ali i ljude s kojima mogu izmijeniti ideje, pa "co-living" mnogima postaje i neformalni networking prostor.
Kada se usporedi s klasičnim podstanarstvom, "co-living" se može shvatiti kao kompromis između privatnog i zajedničkog života: više komfora i zajednice od klasičnog dijeljenja stana s nepoznatima, ali manje potpune slobode nego kada živiš sam. Najbolje funkcionira za one koji cijene fleksibilnost, mobilnost i društvenost, a manje ih opterećuje dijeljenje prostora. Za introvertiranije ili one koji žele maksimalnu kontrolu nad svojim okruženjem, co-living može biti naporan, unatoč svim sadržajima i lijepom dizajnu.
U konačnici, život u co-living zajednici je odraz šire promjene u načinu života – ljudi sve češće biraju iskustva umjesto posjedovanja, fleksibilnost umjesto vezanosti, a zajednicu umjesto potpune izolacije. Za nekoga je to idealan prijelazni model između studentskog doma i „vlastitog stana”, za nekoga trajno rješenje dok god radi u dinamičnim industrijama i seli se svake par godina. Ključno je znati što ti je važnije: apsolutna privatnost ili kombinacija praktičnosti, uštede vremena i osjećaja da nikad baš ne večeraš potpuno sam – osim ako to baš želiš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....