Umro poznati hrvatski književnik, pisac ‘Staljnove slike‘ i ‘Ordena‘; bio je i komentator Slobodne Dalmacije

U Zagrebu je u 81. godini života preminuo hrvatski pisac Stjepan Čuić, objavilo je Društvo hrvatskih književnika. 

Stjepan Stipe Čuić je rođen u Bukovici kraj Duvna 1945. godine, a u Zagrebu je diplomirao jugoslavistiku i rusistiku.  Radio je kao lektor Vjesnikovih izdanja i Oka; od 1979. do 1990. bio je lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu u Njemačkoj.

Čuić je ranih sedamdesetzih bio glavni urednik tjednika Tlo, a ranih 90-ih komentator Slobodne Dalmacije, potom kolumnist Vjesnika te urednik Trećeg programa Hrvatskog radija. Od 2005. do 2008. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika.

Kako piše Hrvatska enciklopedija, u književnosti se Čuić javio s naraštajem "fantastičara", ali je svojim pripovijestima vezanima uz zavičaj "Staljinova slika i druge priče" iz 1971. godine  te "Tridesetogodišnjim pričama" iz 1979., problematizirao odnos pojedinca i vlasti, otuđenje i iskustva hrvatske novije povijesti, posebno mehanizma vlasti u totalitarnom društvu. 

Tako je, prema Velimiru Viskoviću, Čuić stvorio "most između stvarnosne i fantastične proze". U piščevoj kasnijoj prozi jačaju realističke, a slabe fantastične komponente. 

Čuić je, među ostalim, autor knjiga ‘Staljinova slika i druge priče‘, ‘Orden‘ te knjiga za djecu i publicističkh naslova 

Davor Pongračić/Cropix

Čuić je 1981. godine objavio društveno satirični roman "Orden" koji je 1990. doživio uspješnu kazališnu adaptaciju.   Kao i "Orden", roman "Dnevnik po novome kalendaru" iz 1980.. narušava konvencije epskog pripovijedanja i spaja ironiju, grotesku, fantastiku i mitsku simboliku.

Stjepan Čuić objavio je i roman za mladež "Tajnoviti ponor" (1981). kao i  knjige s publicističkim radovima (kolumnama) s političkom tematikom "Abeceda licemjerja" 1993. "Lule mira" (1994) i "Tumač vlasti" (2008).

Za knjigu „Staljinova slika i druge priče“ (1971.) dobio je tada prestižnu Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a i Nagradu lista „Mladost“ (1972). Godine 2021. dobio je Nagradu grada Zagreba za životno djelo, a 2025. Medaljon grada Tomislavgrada za zasluge u očuvanju zavičajnoga identiteta.