Nakon što je, u studenome 1991. godine, okupiran, slunjski kraj postao je poprište niza zločina. Mnogi od njih počinjeni su sa svrhom etničkog čišćenja. U samom Slunju ostala je živjeti nekolicina Hrvata, mahom starije dobi, koji su se nadali da im dojučerašnji susjedi neće napakostiti. Većina ih je bila obuhvaćena radnom obavezom, a dio utamničen.
Prijetnje i maltretiranja postali su svakodnevica i za Milana Kovačevića, zvanog Macan, te njegovu suprugu Anu. Milan je prije rata radio u poduzeću "Saobraćaj" u Slunju, dok je Ana bila domaćica. Kao vrijedni ljudi, bavili su se i poljoprivredom. Imali su troje djece, koja su, kada je počeo rat, živjela izvan Slunja, piše Domovinski rat.
Usprkos zlostavljanjima oni nisu htjeli napustiti sve što su godinama gradili. Kuće Hrvata po Slunju i selima svakodnevno je gutao plamen, a Milan je bio svjestan da će se to dogoditi i s njegovom ako je napusti. Slunj nisu htjeli napustiti čak ni kada je po njih došla skupina izvidnika Hrvatske vojske, predvođena Lukom Jurčićem. Naime, Jurčićeva skupina se već 20. studenoga (četiri dana nakon okupacije) probila do Slunja kako bi stupili u vezu s Hrvatima zatočenima u gradu. Sin Milana i Ane, koji je s Jurčićem bio u Zagrebu, zamolio ga je da izvuče njegove roditelje iz okupiranog grada. Ipak, Kovačevići su odbili otići.
Jednom prilikom, Kovačevići su se zatekli u kući susjeda Sime Brdara, kada je ondje navratio Milan Ćaćić, zvani Braco. Isti je nasrnuo na Milana te ga počeo fizički zlostavljati, vrijeđati i šamarati. Brdar je Ćaćića istjerao iz kuće, a ni taj događaj nije Kovačevićima bio znak da trebaju napustiti svoj dom.
– Govorio sam Macanu da se manje kreće, jer među tim pijancima nikada ne znaš kada će poželjeti da te ubije. On je mislio drugačije pa su ga našli jednog dana ubijena. Ženu su mu zaklali. Pogotovo je bilo opasno ako su nanjušili da netko ima novaca. Vjerojatno je zbog toga stradao Macan, a i dr. Krušić – kazao je Pavle Kovačević, rođak ubijenih.
Njihova tijela pronađena su 23. siječnja 1992. godine, a zapisnik o očevidu upotpunjuje detalje o ovom strašnom zločinu:
"Na ženskom lešu i to u predjelu vrata nalazi se povreda prouzrokovana ubodom oštrim predmetom, dok su na lešu muške osobe vidljivi ubodi noža i to u predjelu desne podlaktice, a rasjekotina je dužine 5 cm, te je vidljiv ubod oštrim predmetom u stomak s desne strane ispod rebara u visini jetre. Lijevo od hodnika nalazi se leš ženske osobe, obučena u spavaćicu. Leš je u ležećem položaju, okrenut leđima na pod. Ruke su u svezanom položaju svezane antenskim kablom. Desno od ulaznih vrata kuće, na udaljenosti od 16 metara, pored žičane ograde uz orahovo stablo, nalazi se leš muške osobe obučen u smeđu vunenu vestu, košulju i sive zimske hlače."
Istraga o ubojstvu kratko je trajala. Djelatnici milicije koji su se nalazili na punktu kod benzinske postaje iznad kuće od Kovačevića dali su istovjetan iskaz – 22. siječnja, oko 22.50, preko njihova punkta prešao je Vukojević Nikola, obučen u šarenu uniformu i vidno alkoholiziran. Unatoč tome, Vukojević nije priveden ni na obavijesni razgovor.
Drugo viđenje događaja ispričao je bio Janko Štefanec. U noći s 22. na 23. siječnja, između 22 i 23 sata, iz centra grada prema Slušnici se po velikom snijegu kretalo 15 okupatorskih vojnika. Sve su to bili mladi ljudi, okupatorski vojnici iz Broćanca i Slušnice. Nakon kraćeg zadržavanja pred Štefančevom kućom, kojeg su provocirali a koji je od straha pred razularenom gomilom pobjegao u kući, okupatorski vojnici su produžili u smjeru Macanove kuće. Štefanec je pretpostavio da su Kovačeviće ubili upravo oni jer su, kazao je, tu noć bili raspoloženi za takvo što. Po gradu se pričalo da je spomenuti Milan Ćaćić počinio njihova ubojstva, a spominjao se i Zdravko Pašić, zvan Omer, sa svojom družinom "Osvetnici".
Za Milanovo i Anino ubojstvo još nitko nije odgovarao, piše Domovinski rat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....