Evo ukratko, u jednoj rečenici: Puna mi je kapa i "ustaša" i "partizana", s navodnicima ili bez njih. Tako da svi ovi što ostavljaju komentare ispod teksta s desnice ili ljevice mogu sada navaliti. Drugim je komentatorima "lako", oni će uvijek završiti natjecanje s omjerom pola/pola. A meni ih je dosta, i jednih i drugih. Bože, da ima neki komadić ove Hrvatske u kojoj bi ovakvih koji misle slično meni, nas dva, tri ili pet posto, moglo mirno živjeti i raditi neopterećeno "partizanima" i "ustašama", živjeti u 2025. godini, a ne 1941. ili 1945. godini.
Pogledajte samo što se piše o koncertu. Po jednima tamo je bilo pola milijuna krvožednih ustaša, što nije istina, osobe koje znam i išli su na koncert sve su samo ne ustaše, potpuno normalni, top ljudi. I ne samo da su ustaše, poručuje se da ih treba izmjestiti, poslati valjda na Madagaskar, svih pola milijuna.
Za druge tamo nikakvog ustašluka nije bilo, nikakvog spornog znakovlja, niti poruka, sve je bilo fajn, publika je nosila zastave duginih boja i mahala kiticama maćuhica. Moš mislit! Nije bilo ni nikakvo ZDS na početku Thomspone pjesme ili prije koncerta u publici, a i ako je bio koji ZDS, to je za njih stari, prastari hrvatski pozdrav, a ne onaj iz mračnog doba NDH. Buga, Vuga i te stvari...
A zapravo je sve krivo i sve je krivo postavljeno. I jedni ne mogu smisliti one druge. Jedni su, čak i sa saborske govornice, poručili kako je jedini problem sa ‘45. godinom što posao nije obavljen do kraja, a to hoće reći da su trebali sve jame po Hrvatskoj napuniti ustašama, HSS-ovcima, kulacima, buržujima, ovima i onima.
A ovi drugi sanjaju o magli koja će se opet spustiti, pa da završe posao započet prije 84 (!!!!) godine. Samo trebaju ovaj put biti temeljitiji i nikome ne smiju progledati kroz prste. I ako ima još koji Srbin, da i to pitanje riješimo. Židova ionako više nema.
Mogu li te dvije Hrvatske zajedno?
Prilika je propuštena, a bila je, velika, kao nikad u povijesti ovog naroda. Bila je ta 1995. godina, godina velike pobjede, koja je trebala postati nova ključna godina u povijesti Hrvatske. Ali nije, opet smo se vratili u stadij u kojima jedni sanjaju ‘41., drugi sanjaju ‘45. (samo što je ovih prvih sada izgleda malo više, barem je takav dojam, i uspjeli su "omađijati" klince, što je bitan zalog za budućnost, o čemu je i Thomspon govorio).
Dakle umjesto da Hrvatska našu nedavnu prošlost uzme za temeljni kamen, mi se vraćamo u prapovijest, u nešto što je bilo prije osam desetljeća, i tome se klanjamo!? Pogledajte samo ovu godinu.
Trideset je godina od "Oluje", a nitko o tome niti riječi, manje od mjesec dana od obilježavanja, ne, Hrvatska tri mjeseca, i još će barem dva, drvi i drvi o Thompsonu. Sve je naopako. Jeste li vidjeli na koncertu mlade ljude koji, kad je već domoljublje u pitanju, nose majice naših gardijskih brigada ("Pauci", "Gromovi", "Tigrovi")? Ma kakvi, samo HOS, izgleda da u ratu nitko drugi i nije oslobađao Hrvatsku nego HOS. Drugi kao da nisu niti postojali. Valjda su bili u pozadini.
A onda ljubav i domoljublje. Svi pršte od ljubavi, ali samo za svoje istomišljenike. Zamislite da se na Hipodromu pojavio netko sa zvijezdom ili zastavom duginih boja. Ili obratno? Znate li kako okrutni, nemilosrdni, hladni znaju biti lijevi radikali? Bolje da ne znate.
A domoljublje? Domoljublje nije zagrnuti se bilo kojom zastavom, to može svaka šuša, domoljublje je plaćati porez u svojoj državi i poštivati SVE zakone svoje države. I za početak izići na izbore. Nije teško, probajte.
Ljubav? Jedan svećenik, ne zaslužuje spomen imena, napiše mrtav ladan kako su svi ovi što žugaju kontra Thompsona "zmije koje sikću"! Gdje je taj lik čitao Božju riječ, što mu je u glavi kad vjernike na misi pozove da pruže jedni drugima ruku mira. Jesu li mu i tada u mislima zmije kojima treba smrskati glavu da više ne sikću.
I zapravo je nevjerojatna ta shizofrena situacija, taj mazohizam velikog dijela hrvatskog društva. Jer se u Hrvatskoj, tu moramo biti sasvim realni ma što god tko mislio, nikada bolje nije živjelo.
Doslovce nema nezaposlenih, dio smo najnaprednijeg i najbogatijeg društva u ljudskoj povijesti, Europske unije, ta ista EU samo što nam ne šalje avione pune eura i baca ih po Hrvatskoj, cijela je Hrvatska prekopana, radi se lovom iste te EU, naša putovnica otvara sva vrata, kad se u Splitu ukrcaš u auto voziš sve do sjevera Europe a da te nitko ne zaustavi i nešto pita, a nekada smo se ko zadnji bijednici trućkali busom do Trsta da bismo kupili par rebatinki.
Samo nam treba tu istu Hrvatsku skockati, uvesti red i poštovati zakone, popraviti sustave koji su uništeni ili su pred pucanjem, poput zdravstva u kojem osobno, iako plaćam i osnovno i dopunsko zdravstveno, sada plaćam neke preglede dodatno kod privatnika, kao i stotine tisuća naših građana jer u bolnici neće nikada stići na red...
Pa mirovinski sustav koji se raspao, ali o tome se ne govori sve dok država puni iz proračuna mirovinsku rupu, samo je pitanje do kada, ili to da Splićani i stanovnici okolnih gradova svaki dan imaju svoj Hipodrom zbog potpune prometne blokade koju nitko desetljećima nije u stanju srediti, ili to da ćemo se za pet godina svi u Hrvatskoj ugušiti u smeću, odlagališta ionako na sve strane gore, Napulj je tu, ili da nismo uspjeli zaustaviti divljake koji uništavaju našu obalu, bespravno grade i ruše sve pred sobom i nitko im ništa ne može, ili da ništa nismo napravili da omogućimo mladim i pametnim ljudima da ovdje ostanu, da tu nađu pravi posao, da lako dođu do stambenih kvadrata, pa oni i dalje odlaze, pali smo ispod 3,8 milijuna, i trend se nastavlja.
Ali zbog tih stvari se nitko ne uznemirava, nitko ne prosvjeduje, samo zabrundamo i idemo dalje. Ubij ustašu! Ubij komunjaru! To nama treba godine 2025.! Bravo! Kakav civilizacijski korak naprijed.
I što sada? Ništa, sutra je novi dan, u Sinju će pred "Oluju" opet zapjevati Thompson, samo će to sada biti puno odvrnutija verzija, nema više onolike pozornosti kao što je bilo na Hipodromu, svi će si dati oduška, dan poslije u Kninu će svi pratiti Skeju i njegove. Dakle, sve po starome. Desnica je sada u ofenzivi, za deset godina to će možda biti ljevica, i dalje će jedni mrziti druge, nikakvog tu dijalog nema niti će ga biti. Kako će ga i biti kad nitko ne sluša onoga drugoga i sanja da ga skrati za glavu.
A Thompson? Ništa. Čovjek je uspješan poslovnjak, zaradio je dovoljno i još će, i neka, na tome mu svaka čast. I vjeruje u to što radi.
Na kraju ide pitanje do kada će to vrijeme trajnog rata trajati, hoćemo li svečano obilježiti stotu obljetnicu 2041., pa 2045.? Hoće li Drugi svjetski rat proživljavati naša djeca i njihova djeca?
Naši stručnjaci, demografi, tvrde vrlo precizno kako će već 2050. (to će vama koji će to doživjeti doći za čas) polovica zaposlenih u Hrvatskoj biti stranog podrijetla. Dobar dio njih već će imati i hrvatsko državljanstvo, protekom godina i činjenicom da znaju dvije-tri hrvatske riječi i stihove himne. Uz to, već se ovdje rađaju mali Nepalci i Filipinci čiji roditelji voze Uber ili rade kao pomoćna snaga u kuhinjama i dućanima. Svi će oni jednog dana imati pravo glasa.
Za 15-ak godina nakon te 2050. godine Hrvati možda više neće biti većinski narod. I tog trenutka kada neka buduća stranka filipinsko-nepalskog prijateljstva preuzme vlast, prva će im odluka biti zabrana svih obilježja i propagande bilo koje ideologije iz Drugog svjetskog rata. Zbog zdravlja nacije i države.
Što je možda i dobro. Možda drugo nismo niti zaslužili. A imali smo priliku. E moj narode...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....