Sjećam se, kad sam počela pisati o potrošačkim temama, o krivotvorenju hrane govorilo se tek načelno, a najviše što je potrošač mogao nagrabusiti bilo je da mu u nekom trgovačkom centru uvale maslinovo ulje pomiješano s malo suncokretova ili da pojede kesten-pire u koji je, osim kestena, slastičar nadrobio i malo graha jer mu je jeftiniji.
Postojale su i neke legende čiju je istinitost bilo teško provjeriti – recimo, da neki ugostitelji pod tartuf podvaljuju gomolj impregniran s nekoliko kapi koncentrata ulja od tartufa, da ljušture jastoga pune mesom morskih žaba, a umjesto lignji pohaju fileke.
Nije zezancija – ovo su primjeri koji se navode u jednom izdanju tadašnje Hrvatske agencije za hranu iz 2010. godine u kojemu se, između ostaloga, obrađuje i krivotvorenje hrane.
Krivotvorenje jako napredovalo
Iz današnje perspektive zvuči kao neki nijemi film – krivotvorenje hrane, naime, tehnološki je otišlo toliko daleko da je lažni med danas jednako teško otkriti kao i lažnu birkinicu, a samo 2024. godine na području Europe zaplijenjeno je 91 milijun eura vrijednih krivotvorenih i supstandardnih prehrambenih namirnica s lažnim deklaracijama i zavaravajućim omotima koji za građane Unije predstavljaju zdravstveni rizik.
Na prvome su mjestu krivotvorine vina i žestokih pića, što je praksa koja je pravim vinarima u razdoblju od četiri godine počinila 2,8 milijardi eura gubitaka, no krivotvore se i pivo i razni likeri, a jedna od češćih prijevara jest punjenje originalnih boca značajno jeftinijim proizvodima.
Krivotvoreno maslinovo ulje i med već su opjevani, no cijela je industrija posvećena i krivotvorenju sira te drugih vrsta mliječnih proizvoda, i u tome je vrlo uspješna.
Sir je, moguće, jedna od idealnih namirnica za krivotvorenje – tehnologija je napredovala toliko da se vrlo uspješno može napraviti lažni sir koji se izuzetno dobro ponaša i pri jako visokim temperaturama pa ga stoga često koriste u pizzerijama. U zemljama Trećeg svijeta uspješno se krivotvori i mlijeko u prahu, što je posebno opasno jer se dodaje u dječje formule u čiju se sumnjivu kvalitetu uvjeravamo i posljednjih dana (u travnju prošle godine, primjerice, razbijena je mreža vijetnamskih krivotvoritelja mlijeka u prahu čija je vrijednost dosezala 20 milijuna dolara).
Legalizirana pojava u trgovinama
Otkrivanje takvih slučajeva kompleksno je i teško, a tehnologija je toliko napredovala da se borba protiv krivotvorenja hrane ponekad čini kao Sizifov posao, iako je iznimno važno da je se tretira kao teško kazneno djelo, posebno s obzirom na činjenicu kolike su građani diljem svijeta njezine redovne žrtve.
I dok sam svjesna svih ograničenja koja stoje na putu da se dokine ovaj problem, kao prosječan potrošač puno manje razumijevanja imam za jednu drugu pojavu koja je u trgovinama zapravo legalizirana, a predstavlja prilično hrabro zavaravanje potrošača kojemu bi država, kada bi to htjela, vrlo jednostavno stala na kraj.
Proizvodi koji glume da su nešto drugo stoje na policama s originalnim namirnicama i potrošači se lako zabune oko toga što zapravo kupuju. Ilustrativna fotografija
Joško Ponoš/Cropix
Taj smo problem obrađivali već u nekoliko videa Velike škrtice – riječ je o pojavi lažnih proizvoda koji "glume" da su neka druga namirnica. Najčešće su to med i sir, čiji je tretman na policama trgovina jednak tretmanu originalnih proizvoda, što je neprihvatljivo.
Formalno-pravno ovdje ne govorimo o krivotvorinama; riječ je o proizvodima koji nisu lažno deklarirani te na poleđini ambalaže nose točne informacije o svojem sastavu – recimo, umjesto sira govorimo o pripravku od biljne masti, a umjesto meda o proizvodu na bazi meda – no trgovci ih izlažu na policama zajedno s originalnim sirnim proizvodima i medom.
Javili su se Slovenci koji su zagorčali život mnogim hrvatskim potrošačima: "Pogledajte fotografije, to vam sve govori".
Misle da kupuju original
Kad se tome dodaju njihove ambalaže koje sugeriraju da je riječ o pravom siru ili medu, ne čudi što ih velik broj potrošača konzumira misleći da kupuje originalni proizvod, iako su u stvarnosti zavedeni onim klasičnim izgovorom da su prije kupovine trebali čitati deklaraciju.
Pitam se stoga je li, umjesto ograničenja cijena pojedinih proizvoda što je mjera čiji učinci nikad nisu dokazani, u trgovine logičnije uvesti zabranu zajedničkog izlaganja originalnih i "lažnih" proizvoda, što bi bila puno učinkovitija i brža metoda eliminacije loših proizvoda, a da za to potrošač ne treba nositi povećalo.
Bila bi to učinkovitija metoda i od bedastog uvjeta nametnutog trgovcima koji, od uvođenja mjera ograničenja cijena pojedinih proizvoda, takve artikle moraju izlagati na zasebne police gdje stoje kao na stupu srama i oko kojih se rijetko motaju potrošači.
Lažni sir i med, u međuvremenu, ležerno stoje izloženi s pravim proizvodima, većina potrošača nema pojma što kupuje i sve je po zakonu jer je istinu moguće pronaći na poleđini za koju Europa propisuje slova veličine od 0,9 milimetara.
Bitna deklaracija, ali i prezentacija
S tim smo problemom suočili i Ministarstvo gospodarstva koje smo pitali da nam pojasni smatra li ovu praksu zavaravajućom, ima li namjeru u vezi s tim poduzeti neke mjere te ako ima, koje bi to uopće bile?
Iz Ministarstva su upozorili da Zakon o zaštiti potrošača pruža sveobuhvatni pravni okvir kojim se uređuje nepoštena poslovna praksa trgovaca u odnosu prema potrošačima.
"Sukladno članku 34., poslovna praksa smatra se nepoštenom ako je suprotna zahtjevima profesionalne pažnje i ako, u odnosu na određeni proizvod, bitno utječe ili je vjerojatno da će bitno utjecati na ekonomsko ponašanje prosječnog potrošača kojemu je takva praksa namijenjena ili do kojega dopire, odnosno prosječnog člana određene skupine potrošača na koju je praksa usmjerena.
Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije zbog čega je neistinita ili ako na drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak i kada su pojedine informacije činjenično točne, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, osobito u pogledu prirode postupka prodaje, načina prezentacije proizvoda ili okolnosti u kojima se proizvod nudi, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti na donošenje odluke o kupnji koju inače ne bi donio", rekli su te dodali kako u tom smislu činjenica da je proizvod ispravno deklariran sama po sebi ne isključuje mogućnost postojanja zavaravajuće prakse, posebno ako način izlaganja proizvoda može potrošača dovesti u zabludu u vezi s njegovim pravim svojstvima.
Je li i u ovom slučaju tako, nije poznato, a iz Ministarstva su nas upozorili da odluku o tome donosi inspekcija, neovisno o mišljenju Ministarstva gospodarstva.
Ono je, doduše, na zasebnu policu protjeralo proizvode s ograničenim cijenama, ali one lažne, ispada, ne može.
Sve se može kad se hoće, a ovo se, čini se, ipak neće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....