Sve o akciji ‘Oluja‘: 5. kolovoza, dan koji je razbio velikosrpski projekt, pao je Knin i Milošević je priznao poraz

Ne postoji mnogo datuma u hrvatskoj povijesti koji mogu ravnopravno stajati uz nadnevak 5. kolovoza, kada je prije 31 godinu u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske vraćen teritorij koji je prethodne četiri godine trpio stanje strane okupacije.

Nikada uspjeh i prosperitet jedne države ne ovisi samo od vojne sile, ali sa sigurnošću se može reći da tadašnjoj pobjedi Hrvatske vojske dugujemo činjenicu što se danas uvrštavamo u red članica NATO-a, EU-a, eurozone, a uskoro i OECD-a. Alternativa izostanku "Oluje" bila bi dijeljenje sumorne sudbine naroda, entiteta i država koji su mimo svakog ekonomskog i društvenog razvoja zapeli u vječnim zamrznutim konfliktima. 

Na krhotinama raspale SFRJ velikosrpski projekt je instaliravši svoju secesionističku paradržavnu tvorevinu na gotovo četvrtinu državnog teritorija RH, dugoročno prijetio opstanku novostvorene hrvatske države. Dok su ostale istočnoeuropske države optimistično kretale u demokraciju i kapitalizam, hrvatsku stvarnost na početku zadnje dekade 20. stoljeća obilježili su valovi izbjeglica, granatiranje sela i gradova, prometna odsječenost i opća neizvjesnost. 

ZLOČINAČKI KARAKTER 

Silovitost i zločinački karakter srpske pobune morali su svima dati do znanja da mirna reintegracija i politički kompromisi nisu opcije koje vođe pobunjenih Srba, kao ni njihovi beogradski mentori uzimaju u razmatranje. Nakon višestruko propalih diplomatskih pregovora počela je priprema vojne operacije koja će radikalno promijeniti stvarnost na terenu u hrvatsku korist. 

Počelo je sastankom hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s bosanskohercegovačkim predsjednikom Alijom Izetbegovićem u Splitu, kada je 22. srpnja 1995. godine potpisana Deklaracija o provedbi sporazuma iz Washingtona kojim je prekinut hrvatsko-bošnjački rat i stvorena Federacije Bosne i Hercegovine.

U Splitu je tada dogovorena vojna suradnja hrvatskih i bošnjačkih oružanih snaga. Na temelju tog dogovora Hrvatska vojska je imala pravo poduzeti vojne operacije na pravcima prema Bosanskom Grahovu i Glamoču čime je pružena pomoć bihaćkoj enklavi kojoj je prijetila sudbina Srebrenice. No, iz uske hrvatske perspektive, mnogo važnije, time su stvoreni preduvjeti za oslobađanje Knina. Ta operacija u zapadnim krajevima susjedne države poznata pod imenom "Ljeto 95" presjekla je vezu Knina s Republikom Srpskom i Saveznom Republikom Jugoslavijom.

Time je strateški "matirana" Republika Srpska Krajina, koja je uoči "Oluje" raspolagala s nezanemarivom vojnom silom. Srpske pobunjeničke snage imale su pet korpusa. Raspolagale su sa 31.000 vojnika, oko 300 tenkova, 425 topova i minobacača, 170 oklopnih transportera i 230 protuzračnih sredstava.

OD VELEBITA DO GRAHOVA

Hrvatske su snage u operaciji "Oluja" sudjelovale sa 138.800 branitelja, od kojih je 116.900 bilo iz Hrvatske vojske (HV), 14.500 iz MUP-a i 7400 iz Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Uz pet gardijskih brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug (HGZ), jednu gardijsku bojnu i druge sastavnice HV-a, sudjelovalo je još i 18 pričuvnih brigada te 25 domobranskih pukovnija HV-a. U potpori kopnenim snagama formirano je 13 topničkih i topničko-raketnih skupina. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO) u "Oluji" su angažirali praktički sve kapacitete, odnosno ukupno 33 aviona i helikoptera od kojih su 22 borbene namjene.

U operaciji "Oluja" sudjelovala su sva zborna područja (ZP) HV-a osim Zbornog područja Osijek.

Splitsko ZP bilo je odgovorno za dvije bojišnice s potpuno različitim ulogama. Prva bojišnica, sa snagama za napad, prostirala se od Velebita do Bosanskog Grahova u duljini oko 200 km i imala je tri smjera. Glavni smjer prema Kninu vodio je iz Grahova, dok su ostala dva smjera bila: Uniški Doci – Uništa – Kijevo i Obrovac – Kaštel Žegarski, a bojišnica je podijeljena na operativne grupe (OG) Sjever, Sinj, Šibenik i Zadar. Druga bojišnica, sa snagama za obranu, protezala se od Grahova do Kupreških vrata u duljini oko 100 km, a postrojbe na tom dijelu bile su osigurač postrojbama u napadu prema Kninu.

Glavni cilj postrojbi gospićkog ZP-a bio je izlazak na državnu granicu s BiH i spajanje s 5. korpusom Armije Republike Bosne i Hercegovine pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića kod Tržačkih Raštela.

Snage karlovačkog ZP-a provodile su napadna djelovanja na području Karlovca i Ogulina te na Kordunu. Posebnost je tog ZP-a u "Oluji" forsiranje rijeka, najprije Mrežnice, dok je na Korani uspostavljen mostobran. Operaciju je karlovački ZP provodio s pričuvnim snagama bez gardijskih postrojbi što njihovom vojnom uspjehu daje dodatnu težinu.

OSLOBAĐANJE BANOVINE

Glavni je cilj snaga zagrebačkog ZP-a bilo oslobađanje Banovine i izbijanje na državnu granicu te su određena tri smjera napada: prema Petrinji, Hrvatskoj Kostajnici i Glini. Prva dva dana operacije "Oluja" na tom zbornom području bila su posebno teška zbog pogibije i ranjavanja većeg broja branitelja te zaustavljanja proboja. Zato je novim zapovjednikom tog ZP-a imenovan general-pukovnik Petar Stipetić, a početni zastoj trećeg dana operacije pretvorio se u pobjednički zanos.

Zadaća bjelovarskog ZP-a bila je sudjelovanje u oslobađanju Banovine. Početak je planiran s forsiranjem rijeke Save te napredovanjem na smjerovima Jasenovac – Hrvatska Dubica i Orahovac – Hrvatska Dubica, sve u cilju oslobađanja Hrvatske Dubice i izbijanja na prometnicu Hrvatska Dubica – Sunja.

Vojno-redarstvena operacija "Oluja" je započela 4. kolovoza u pet sati ujutro, kada su postrojbe Hrvatske vojske i policije krenule u koordiniranu akciju. Bojišnica se protezala u duljini od 670 km, a proboj je počeo istodobnim napadom na 31 smjeru.Već na samom početku Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uspješno je djelovalo po ključnim neprijateljskim komunikacijskim i zapovjednim točkama, uništivši radio-relejno čvorište Ćelavac te središta veze na Petrovoj i Zrinskoj gori. Istoga dana oslobođen je niz mjesta u Lici, Dalmaciji, na Banovini i Velebitu, među kojima Sveti Rok, Čista Mala i Čista Velika, Uništa, Gornji Baljci te prijevoj Mali Alan i područje Tulovih greda.

Dok su hrvatske snage napredovale prema zadanim ciljevima, srpske su snage granatirale više hrvatskih gradova, među njima Dubrovnik, Gospić, Biograd na Moru, Otočac, Sisak i Sunju, a kasnije i Karlovac, Nuštar te druga naselja. U tim napadima stradali su civili i civilni objekti.

DAN POBJEDE

Drugi dan operacije, 5. kolovoza, postao je nadnevak koji Republika Hrvatska obilježava kao državni blagdan, tj. Dan pobjede jer je tog dana oslobođen Knin, središte pobunjenih srpskih snaga. Ulazak hrvatskih vojnika u srednjovjekovni grad hrvatskih kraljeva označio je simbolički i stvarni slom srpske paradržavne tvorevine RSK na okupiranom području. Istoga dana oslobođen je i velik broj mjesta u Dalmaciji, Lici, Kordunu i Banovini, među kojima Gračac, Obrovac, Benkovac, Drniš, Lovinac, Plaški, Saborsko, Rakovica i brojna druga naselja.

Napredovanje hrvatskih postrojbi nastavljeno je i 6. kolovoza, kada su oslobođeni Petrinja, Slunj, Glina, Kostajnica, Korenica, Udbina, Plitvice te niz drugih mjesta. Posebno važan trenutak toga dana dogodio se kod Tržačkih Raštela na rijeci Korani, gdje su se susrele postrojbe Hrvatske vojske pod zapovjedništvom general-bojnika Marijana Marekovića i pripadnici 5. korpusa Armije Bosne i Hercegovine kojima je zapovijedao general Atif Dudaković. Tim je susretom potvrđena uspješna koordinacija savezničkih snaga i dodatno učvršćen vojni uspjeh operacije.

Do 7. kolovoza oslobođeni su i posljednji veći dijelovi okupiranog područja, uključujući Lapac, Cetingrad, Vojnić, Krnjak i druga mjesta. Istoga dana ministar obrane Republike Hrvatske Gojko Šušak objavio je kako je operacija završena u 18 sati, istaknuvši da konačna pobjeda hrvatskih snaga više nije bila upitna, iako je na terenu ostalo još nekoliko manjih žarišta otpora.

Operativni završetak "Oluje" uslijedio je 8. kolovoza predajom pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa tadašnje Srpske vojske Krajine, u Topuskom. Taj je događaj označio kraj glavnog dijela operacije i, ujedno, prestanak rata na području Republike Hrvatske, premda su hrvatske snage nastavile aktivnosti usmjerene na uklanjanje preostalih neprijateljskih skupina i osiguravanje oslobođenog teritorija. Već sljedećih dana hrvatske su postrojbe ušle u Srb, Vrginmost i Dvor na Uni te izbile na međunarodno priznatu državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

MILOŠEVIĆ PRIZNAO PORAZ

Saldo vojne operacije "Oluja" je bio više nego impresivan. Oslobođeno je 7940 četvornih kilometara okupiranog područja odnosno 14 posto kopnenog ili 8,8 posto cijelog hrvatskog teritorija. Za slobodu Domovine tijekom vojne operacije "Oluja" poginulo je ukupno 239 branitelja, dvojica se vode kao nestali, a 1430 sudionika je ranjeno. 

Stenogram 41. sjednice Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, održane 14. kolovoza 1995., na kojoj je razmatrana vojno-politička situacija i prijedlog mjera Generalštaba Vojske Jugoslavije nakon operacije "Oluja" bilježi i riječi Slobodana Miloševića, glavnog inspiratora i pokretača osvajačkih ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tada je predsjednik SRJ rekao pamtljive riječi: "Šest tisuća Hrvata je branilo Vukovar pola godine, napadala je cijela prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin kojem se može prići samo iz tri pravca. Nisu ga mogli braniti ni dvanaest sati".

Prošlogodišnja "okrugla" obljetnica proslavljena je velikim vojnim mimohodom u Zagrebu. Hrvatska vojska tom prilikom je pokazala najsuvremenije naoružanje o kojem su slabo naoružani branitelji 1991. mogli samo sanjati. Moderno naoružanje, kao i hrabrost novih generacija Hrvata zalog su da akcije oslobađanja teritorija poput "Oluje" više neće biti potrebne jer će neprijatelj već u pokušaju osvajanja polomiti zube. Kako vrijeme Domovinskog rata postaje sve udaljenije i nove generacije stvaraju sliku o tom razdoblju posredstvom medija i obiteljske predaje, tim važnije postaje dostojanstveno obilježiti najslavniju stranicu hrvatske vojne povijesti svake pa tako i ove godine.