Za ustašluke po Zagrebu neka visi Pedro, a ime mu je Tomislav Tomašević.
Gradonačelnik Zagreba najavom je megakoncerta doveden pred zid: zabrani li ga, navući će na sebe bijes onih koji smatraju da je u demokraciji baš sve dozvoljeno, a dopusti li ga, sve loše što se dogodi, ići će njemu na teret.
Odlučio se za potonje, pa se ugrizao za jezik. Veli, više u Zagrebu nikakvih koncerata s preko sto tisuća ljudi neće biti dok sam ja gradonačelnik. U prijevodu: ajme meni što sam dopustio, "thompsonovo" se glavnom gradu više ne smije dogoditi, ovo je bila teška sramota.
Mjerenje kukuruza
Nisu, naravno, svi ti ljudi na koncertu bili sljednici kvislinga (suradnika njemačkih i talijanskih okupacijskih snaga u II. svjetskom ratu) Ante Pavelića, ali sigurno ih je desetak tisuća došlo u Zagreb samo da bi radili nered na bilo koji način: izazivali građanstvo, policiju, unosili nemir među ljude, provocirajući ikonografijom ili urlanjem ustaških pokliča i budnica u centru grada.
Za one koji misle da nije bilo tako, i da je novinar gad koji laže i podmeće, kako nas se žestoko napada ovih dana, neka pogledaju snimke na netu koje, navodno, istražuje i policija, i sve će im se samo kazati.
Da, bila je to manjina u odnosu na stotine tisuća ljudi koji su na koncert došli u miru, družiti i zabaviti, ali manjina prilično zapaljiva i prijeteća. I nije ih bilo na prste jedne ruke. Opetovat ću: u pitanju je bilo desetak tisuća političkih fanatika koji bi svakoj državi predstavljali ozbiljan sigurnosni problem, pa ni naša nije izuzetak.
Odluka o održavanju koncerta svih koncerata, pala je u (pred)izborno vrijeme. Tim je Tomaševićeva dilema bila još i veća: "zeleni", moderni socijaldemokrat, trebao bi zagovarati pluralno društvo dijaloga, različitih mišljenja i svjetonazora, a upravo se ispod tog radara stalno provlači lukavi Thompson.
Kao, nije da je Marko baš stavio kapu sa slovom U na čelo, niti desnicu više diže u zrak kao na onoj slici s Poljuda, pa neka se drugi misle je li to što pjeva nezakonito ili je na rubu onoga što Ustav propisuje. Nije on političar niti pravnik.
Zato je ovoga puta vrući krumpir u ruke, Markan prebacio gospon Tomi, pa neka s njime žonglira. Dobro ga je usosio. Tomaševiću zbog koncerta u Zagrebu neće aplaudirati desnica, niti će iz tog političkog spektra dobiti jedan jedini glas, a ni s ljevicom neće proći bolje.
Mnogi su mu, dakle, zamjerili "mjerenje kukuruza" po Zagrebu u režiji "crnomajicaša", a on zapravo tu nije luk jeo, niti ga mirisao. Samo je htio postupiti kao istinski demokrat.
Crveni tepih
Ispada da je u svemu opet najbolje prošao, a tko nego HDZ.
Kao prvo, oni s organizacijom koncerta na gradskoj javnoj površini nikakve formalne veze nisu imali, ali su koketiranjem s pjevačem koji očijuka s pronositeljima poraženih ideja, pobrali glasove tvrde desnice i još jednom dokazali da je u potpunosti kontroliraju.
Kakvi DP, Domino, preletač Zekanović, trice i kučine, kad treba biti najžešći Hrvat, ekskluzivno pravo na to ima jedino stranka u koju je preko noći uskočilo na desetke tisuća bivših komunista. Ha, ha...
Tako je na kraju sve ovo u Zagrebu bila jedna velika farsa: Tomašević je ispao socijaldemokrat koji tolerira desni ekstremizam, hadezeovci čiji je osnivač Franjo Tuđman dao posmicati vođe HSP-a i HOS-a, veći pravaši od Starčevića, a Thompson, koji je za 500 tisuća eura od notornog Sanadera izdao HSP, svetac nad čijom pozornicom lebde anđeli i Marija Divica.
Moram se štipati da povjerujem da je sve ovo oko mene stvarnost: Perkoviću je hodočastio Plenković čiji je prvi predsjednik stranke, preciznije njegovi obavještajci, zatvorio i na mrtvo ime isprebijao pravaša Milu Dedakovića Jastreba, zapovjednika obrane Vukovara?!
Dalje; vrata Hipodroma Thompsonu, koji se fotografirao pored slika Pavelića i Francetića, otvorila je ljevica koju predstavlja stranka Možemo i koja se kune u antifašizam, a samo što pjevaču i sljedbenicima nije prostrla crveni tepih.
Ovo čemu smo svjedočili je potpuno ludilo, i stvarno se čudim što nam je ovo sve skupa, trideset pet godina nakon osamostaljenja, kada su ostvareni svi strateški državni ciljevi (pobjeda u ratu, međunarodno priznanje, NATO i EU) trebalo?
Reakcija Europske komisije na koncert, koju prvi među ministrima nastoji minorizirati, govori o velikoj šteti za Hrvatsku i smjeru u kojem je krenula rehabilitirajući nešto čega se pristojni ljudi duboko srame. Ima li tko snage to zaustaviti?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....