Za Fredom neće plakati jedino lažni branitelji kojima je htio uzeti privilegije. Najradije bi mu bili glavu skinuli...

Svašta je proživio Predrag Fred Matić i neka mu je laka zemlja. Kao da mu je žrtvovanje za više ciljeve bilo suđeno. Dragovoljno je branio rodni grad, a znao je da se ta bitka ne može dobiti. Pao je u ruke neprijatelju i smogao snage otrpjeti torture u logoru, dočekati razmjenu. Slobodu. 

I kad je sve to ostavilo traga na njegovu zdravlju, kad mu je dijagnosticiran PTSP, nije odustao od života. Nije se predao dokolici, kafićima i "kladarama". I u miru se odlučio boriti za bolju Hrvatsku. Kao Milanovićev ministar s vrlo pipavim resorom u to vrijeme, nastojao je odvojiti žito od kukolja: prave branitelje od lažnih, ratne invalide od onih koji to nisu, ali bez imalo stida primaju mirovine veće od onih koji su pošteno odradili cijeli radni vijek. Takve je nazivao pravim imenom i poz...