Sportske novine nekad su imale rubrike naslovljene "Kucamo na vrata zaboravljenih asova". U Hrvatskoj je 35 godina nakon rata došlo vrijeme da bi mediji mogli formirati slične stalne rubrike "Kucamo na vrata (ili grobove) zaboravljenih heroja". Borbenih podviga, patosa i deklarativnog domoljublja nam, kao što znamo, u javnome diskursu nimalo ne nedostaje, ali nam zato fatalno manjka - istine. O ljudima i o događajima koji su nekad bili itekako veliki po svojim djelima, ali su gurnuti u prisilni zaborav jer iz nekoga razloga nisu po volji službenih političkih kroničara ili vladajućega režima.
Jedan od takvih nesumnjivih velikana je i hrvatski novinar i pisac Siniša Glavašević, nekadašnji neumorni glas grada mučenika. Rođen je 4. studenog 1960. u Vukovaru, a ubijen od okupatora 19. ili 20. studenoga 1991. na zloglasnoj Ovčari. Bio je do samoga svog tragičnog kraja humanistička i lirska duša u vrtlogu bezumlja, svojevrsni hrvatski "Lorca" u hrvatskoj "Guernici". Rijetko se danas spominje sa službenih govornica, iz više nego razvidnih politikantsko-profiterskih razloga. Baš kao i njegov vjerni tehničar, koji ga je u novinarskom poslu posvuda pratio u stopu, sve do jame na Ovčari. Zvao se Branimir Polovina i bio je također rođeni Vukovarac, no Srbin po nacionalnosti. Baš kao i njegov prijatelj i kolega Siniša, živio je i umro za svoj grad.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....