Zašto HDZ-ovci lažu da u Ustavu nema antifašizma? Ali neka pati koga smeta, partizanska Hrvatska je bila prvak svijeta!

Dođe tako vrijeme kada odrasli, naoko ozbiljni i suvisli ljudi, počnu javno govoriti da u Ustavu Republike Hrvatske nema antifašizma. Što je slično tvrdnji da u sladoledu od vanilije i čokolade nema vanilije. Ili da u skradinskom rižotu nema riže. Zadnjih dana imali smo više primjera takvog lupetanja.

Neki od aktera takvih izjava čak su i akademici, poput HDZ-ova potpredsjednika Sabora Željka Reinera, koji se ovog tjedna u HRT-ovoj emisiji „Otvoreno” istaknuo bizarnim tumačenjem našeg Ustava:

„Današnja Hrvatska je isključivo nastala na temeljima Domovinskog rata. Nikakvih priča o antifašizmu, toga nema uopće u Ustavu”, bubnuo je Reiner i ostao živ.

Svaki gledatelj koji je barem jednom u životu pročitao izvorišne osnove hrvatskog Ustava, ostao je zatečen: što priča ovaj čovjek? Zar je moguće da akademik nikad u životu nije pročitao niti preambulu Ustava, u kojoj stoji da se Hrvatska temelji na „odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH 1943.)”, a „nasuprot proglašenju NDH”? 

Nije moguće, naravno. Pročitao je on tu preambulu, ipak je akademik, ali se pravi Antuntun, što jasno proizlazi iz nastavka njegove elaboracije, nakon što je rekao da u Ustavu „uopće nema antifašizma”:

► Link na naš Ustav - OVDJE. 

„Ima ZAVNOH-a, a u ZAVNOH-u su bile različite stranke. Ljevica to pokušava interpretirati da su to antifašisti, a s druge strane prisvajaju antifašizam isključivo komunizmu, odnosno ljevičarstvu”, kazao je Reiner.

Pokušajmo se probiti kroz ovu neviđenu akademikovu lingvističku bravuru. Dakle, Reiner priznaje da u Ustavu ipak ima ZAVNOH-a, ali svejedno tvrdi da nema antifašizma, jer da je u ZAVNOH-u bilo više stranaka, a ne samo Komunistička partija, pa onda ne može biti govora o antifašizmu.

Vođe dalmatinskih antifašista - partizana odlučile su početkom lipnja 1943. godine osnovati jedan središnji list za čitavu Dalmaciju preko čijih će se stranica upravljati nabujalim narodnim pokretom i otporu fašizmu i nacizmu. Time je bila začeta ideja današnje Slobodne Dalmacije. Na fotografiji je Mosor, 1943. - prva redakcija Slobodne Dalmacije: Ružica primorac s novinarima i rukovoditeljima.  Foto: Živko Gattin

Živko Gattin/slobodna Dalmacija/Živko Gattin/slobodna Dalmacija

A koje su to druge stranke bile u ZAVNOH-u pa da zbog njih ne može biti govora o antifašizmu? Je li možda Ustaška stranka bila dio ZAVNOH-a? Ili Fašistička partija? Nije vraga da je HDZ bio u ZAVNOH-u?

Komunisti pozvali, Hrvati se odazvali

Arhivi otkrivaju da su vijećnici ZAVNOH-a, osim iz Komunističke partije, zaista dolazili iz još dvije političke partije – iz Hrvatske seljačke stranke (HSS) i Samostalne demokratske stranke (SDS). To je i razumljivo, jer je čitavo lijevo krilo HSS-a otišlo u partizane kako bi sudjelovalo u antifašističkoj borbi – postojala je i HSS-ova partizanska brigada, pod imenom „Stjepan Radić” – kao što su u partizane otišli i brojni članovi i pristaše SDS-a, također se pridruživši antifašističkoj borbi.

Kojom logikom iz tih činjenica proizlazi da ZAVNOH nema antifašistički karakter, to zna samo akademik Reiner.

Podatak da su ZAVNOH činili i vijećnici HSS-a i SDS-a znači nešto drugo – da u antifašističkoj borbi nisu sudjelovali samo komunisti, nego i članovi i simpatizeri drugih stranaka. Dakako, te antifašističke borbe ne bi bilo bez komunista, jer upravo oni su je pokrenuli, pozvavši narod na ustanak protiv fašista i domaćih izdajnika. Komunisti su pozvali, Hrvati (i hrvatski Srbi) se odazvali.

Nije valjda da ta povijesna činjenica smeta našem akademiku? Zar njega boli to što je hrvatski narod, na poziv Komunističke partije, 1941. časno ustao protiv fašizma?

Komunisti su od početka nastojali da se njihovom pozivu odazove što veći broj građana Hrvatske, uključujući i simpatizere drugih političkih partija, kako bi antifašistička borba bila što masovnija i efikasnija. Oni koji su se tom pozivu odazvali kasnije su nagrađeni članstvom u ZAVNOH-u. Upravo su komunisti inzistirali

da politički profil ZAVNOH-a bude širi i da uključi i druge partije, kako bi popularnost ZAVNOH-a u narodu bila što veća.

Ukratko: to što je u ZAVNOH-u bilo i drugih partija ne pokazuje da ZAVNOH nije bio antifašistički, nego pokazuje da su komunisti uspjeli potaknuti antifašistički otpor u širokim slojevima hrvatskog naroda.

Logika Zlatka Hasanbegovića

Istog dana kada je protiv antifašizma u Ustavu ratovao akademik Reiner, u tu se samoubilačku borbu uključio i bivši desničarski ministar kulture, povjesničar Zlatko Hasanbegović. Dok je Reiner anti-antifašističku bitku vodio na HRT-u, Hasanbegović se pogibelji izložio na televiziji N1, gdje je ustvrdio – pogađate – da u preambuli Ustava RH nema antifašizma.

„Iz iščitavanja Ustava i iz iščitavanja te preambule Ustava ne možemo iščitati (...) da je tzv. antifašizam u temeljima moderne hrvatske države”, kazao je Hasanbegović, dovodeći gledatelje u sumnju misle li na istu preambulu kao on.

Jer u preambuli Ustava RH crno na bijelo stoji da se povijesno pravo hrvatskog naroda na državnost očituje, među ostalim, „u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)”.

Kako se iz rečenice da se hrvatska država temelji na odlukama Antifašističkog vijeća ne može iščitati da se hrvatska država temelji na antifašizmu, zna samo Hasanbegović. Dobro, i Reiner.

Oslobođenje Splita, Foto: Živko Gattin.
Split je oslobođen u rano jutro 26. listopada 1944. godine od strane pripadnika 26. divizije partizanske Narodnooslobodilačke vojske, nakon povlačenja okupatora. Ovo oslobođenje označilo je kraj 1272 dana okupacije, a narod ga je dočekao s oduševljenjem.

Čini se da zna i dubrovački gradonačelnik i HDZ-ov zastupnik Mato Franković, koji se nekidan oglasio povodom splitskog prosvjeda protiv privođenja maskiranih nasilnika koji su prekinuli Dane srpske kulture u splitskom kotaru Blatine:

„Ova domovina nema temelj u ničemu osim u Domovinskom ratu koje je iskonsko polazište hrvatskog naroda”, rekao je tim povodom Franković, iskazavši zavidnu razinu nepoznavanja izvorišnih osnova Ustava RH.

Jer u preambuli Ustava se prije spomena Domovinskog rata navodi čak 12 „iskonskih polazišta” hrvatskog naroda, odnosno 12 povijesnih događaja na kojima se moderna hrvatska država temelji, od stvaranja hrvatskih kneževina u VII. stoljeću i srednjovjekovne samostalne države Hrvatske iz IX. stoljeća, pa do ZAVNOH-a iz 1943., Ustava Narodne Republike Hrvatske iz 1947. i kasnijih ustava Socijalističke Republike Hrvatske iz razdoblja od 1963. do 1990. godine.

Partizanska Hrvatska je prvak svijeta

Kako vidimo, nije Franković previdio samo antifašističke temelje moderne Hrvatske, nego i sve druge temelje od stoljeća sedmog. Čini se da dubrovačkog gradonačelnika hrvatska povijest ne zanima osobito.

Ili je čitavu tu povijest – i Kraljevstvo Hrvata iz X. stoljeća, i hrvatsko-ugarsku personalnu uniju, i pragmatičnu sankciju iz godine 1712., i Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, i Hrvatsko-ugarsku nagodbu iz 1868., i raskid s kurbom Austrijom i stvaranje Države SHS, i Banovinu Hrvatsku iz 1939. godine - žrtvovao samo da ne mora spomenuti antifašističke temelje Hrvatske.

Zašto svi ovi ljudi negiraju tako očitu stvar, koju svak može provjeriti ako samo ukuca u tražilicu „Ustav Republike Hrvatske”. Izvorišne osnove su odmah na početku dokumenta, vrlo brzo se dođe do ZAVNOH-a. Čemu onda lingvističke akrobacije da u Ustavu nema nečega čega tako očito ima?

Tim lupetanjima HDZ i njegova još desnija bratija očito žele postići da se sramimo antifašističkih temelja naše domovine, bez kojih te domovine ne bi ni bilo, a potpisani novinar ovaj bi komentar morao pisati na talijanskom jeziku. To što svijet globalno klizi prema fašizmu ne znači da se u našoj zemlji moramo odricati njezinih najčasnijih povijesnih stranica.

Odnosno, kako bi to rekli nogometni navijači: neka pati koga smeta, partizanska Hrvatska je bila prvak svijeta.