Poklič "Za dom spremni" nesporno je nastao u vrijeme NDH. Ovo je više puta ponovio povjesničar dr. Zlatko Hasanbegović, desničar od glave do pete.
Ne radi se, dakle, o komunistima, masonima, novinarima i kome li još ne, "zlikovcima" koji za Judine škude "podmeću Thompsonu i pravim Hrvatima", već o Hasanbegoviću, kao i drugim mu kolegama različitih političkih svjetonazora: Nazoru, Jakovini, Klasiću..., koji odreda tvrde da to nije nikakav stari hrvatski pozdrav.
Niti taj grozomorni ZDS ima ikakve veze s onim "za dom, za dom" iz opere Nikola Šubić Zrinski, ali ima itekakvu konekciju s HOS-om ili Hrvatskim obrambenim snagama, koje je osnovala Hrvatska stranka prava Dobroslava Parage.
Oni su taj "Za dom spremni" nosili na crnim uniformama i tako su se međusobno pozdravljali. Oni, hosovci, i više nitko drugi! Ostali su najviše koristili usklik, a takvih je bilo 99 posto: pozdrav domovini, na koji se i onda i danas odgovaralo: pozdrav!
HSP je te teške, ratne 1991., financiran od najžešćih političkih emigranata, koji se nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da će Hrvatsku u samostalnost povesti najmlađi Titov general, nekadašnji komunist i predsjednik FK Partizan, pače, aktivni sudionik NOB-a, Zagorac Franjo Tuđman.
Čovjek koji je najbolje godine života proveo s Veljkom Kadijevićem u Beogradu i čiji su unuci Košutići, po ocu Srbi. Tuđman se kao takav nikako nije uklapao u ustašku sliku o Hrvatskoj do Drine u kojoj će živjeti Hrvati, i samo Hrvati. Nije se uklapao prije svega zato jer je bio zakleti protivnik ustaša. U Drugom svjetskom ratu je pucao u njih i one koje su uzvikivali ustaški pozdrav ‘Za dom spremni‘.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pravaše su zato ekstremisti, simpatizeri i nekadašnji članovi HRB-a i HNO-a, Hrvatskog revolucionarnog bratstva i Hrvatskog narodnog otpora, terorističkih organizacija, naoružali do zuba.
Paraga i Đapić su im vratili "uslugu" tako da su po stranačkim uredima uredno držali slike Ante Pavelića, Jure Francetića i Rafaela Bobana, pa tako prkosili "starim partizančinama" koji su vodili mladu hrvatsku državu: Tuđmanu, Bobetku, Boljkovcu, Manoliću...
Da ne bi bilo ikakve zabune, najpoznatiju postrojbu koju je vodio i onda i danas sveprisutni dostavljač betona Marko Skejo, HSP-ovci su nazvali "Rafael Vitez Boban".
Posebno su se svečano postrojavali na deseti travnja, dan proglašenja NDH, marionetske države koju su osnovali Rim i Berlin, postavivši joj na čelo talijanskog kralja Tomislava II., pravim imenom, (ovo sad nije zafrkancija i ne radi se o Čiki, desnoj ruci Zagora) Aimone Roberto Margherita Mario Giuseppe Torino di Savoia.
Na samom početku rata, bilo je i puškaranja između pripadnika ZNG-a i HOS-a, u kojima nitko nije poginuo. Kad je baš zagustilo, i kad su kao na traci počela padati hrvatska sela i gradovi, a JNA i dobrovoljci iz Srbije s kokardama na glavi krenuli u krvavi pir po našoj zemlji, HDZ-ova vlast zažmirila je na postojanje paralelne zapovjedne linije.
Velim, neko vrijeme tolerirali su postojanje paravojske, kako ju je cijelo vrijeme nazivao Tuđman, a čije majice s natpisom HOS danas nosi mladost na Thompsonovim koncertima.
Čim se situacija malo smirila, tajna policija krenula je u obračun s HOS-ovim vođama. Prvo je u Zagrebu mučki ubijen Ante Paradžik, načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga, stranačke vojske HSP-a, a onda je, kad su se pravaši zabarakidirali u svoje prostorije na Trgu kralja Tomislava, po Franjinoj naredbi provaljeno unutra.
Vrlo brzo je ekipa iz HOS-a shvatila da će ih, ako i dalje nastave glumiti privatnu vojsku i provoditi neku svoju državnu politiku, Tuđman, Perković i Šušak likvidirati do jednoga.
Vrhunac obračuna HDZ-a, stranke koju danas predstavlja Andrej Plenković, a koji vodi sinove na Hipodrom na rukoljub tobožnjem pravašu Perkoviću, dogodio se u BiH.
Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a koji je po nalogu HDZ-a odbijao dijeliti Bosnu i Hercegovinu s Radovanom Karadžićem i puščane cijevi okrenuti protiv Muslimana, izrešetan je na smrt s još osam suboraca, čija su tijela sa šireg područja Mostara dovežena na splitsku patologiju.
Njihova su imena Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasnići, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. Stradali su u klopci Hrvatskog vijeća obrane, koje je kontrolirao službeni Zagreb, vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske Franjo Tuđman i njegovi najbliži suradnici.
Treba li reći, Marko Perkoviću Thompsone, da do dana današnjeg nitko iz tog HDZ-a devedesetih, čiji ministri hodočaste Vašim koncertima, nije odgovarao za smrt devetero ljudi?
Treba li podsjetiti da je nakon toga otpočeo rat s Bošnjacima i tiho savezništvo bobanovaca s četnicima, tzv. Vojskom Republike Srpske, koja je HVO puštala preko svog teritorija samo da bi Hrvati u što većoj mjeri naškodili Muslimanima. To će rezultirati logorima, rušenjem Starog mosta i strašnim zločinima, poput onog u Ahmićima.
Na kraju je Bosanska Posavina, u kojoj su se rame uz rame Hrvati i Muslimani tukli s četnicima, potezom pera prepuštena RS-u, a tamošnji Hrvati završili po bijelom svijetu.
O čemu mi onda ovdje danas pričamo? Koga lažemo? Niti je taj "ZDS" ikakav stari hrvatski pozdrav, niti je Tuđman volio pravaše, dapače, bio im je zakleti neprijatelj koji ih je naređivao da ih se ukloni na ovaj ili onaj način. Na koncu, ni Marko Perković Thompson nije ostao vjeran pravaškim zasadama, jer je za 500 tisuća eura od HDZ-a prodao Đapićev HSP.
Mladi ljudi, ne dajte se manipulirati. Sve ovo što pišem snimljeno je i arhivirano. Među HOS-ovima je stvarno bilo tako srčanih mladića, pravih boraca koje zbog maloljetnosti nisu htjeli primiti u gardu, a oni su pohitali gdje je najteže: u Vukovar, Dubrovnik, Škabrnju, na Kupres... No, obilježja koja su im prišili stariji, a koji su besramno iskoristili njihova hrabra srca i mladenačku naivnost, bila su kriva i onda, kao i danas. I donosila su onda i donose i sada, samo nevolje Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....