Zašto se Markićkin portal ‘smrtno plaši‘ antifašističkog pokliča ‘Smrt fašizmu, sloboda narodu!‘ i pjesme ‘Bella, ciao‘?

Nakon što je „domoljubnim” koncertom na Hipodromu normaliziran ustaški pozdrav „Za dom spremni!”, bilo je logično očekivati da će iz povijesnog mraka izroniti revizionistički miševi. Također je bilo očekivano da će se ostrviti na antifašistički pozdrav „Smrt fašizmu – sloboda narodu!”, pod kojim je u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj i Jugoslaviji pobijeđen fašizam.

To se i dogodilo. Revizionistički miš u ovom je slučaju portal Narod.hr – u vlasništvu notorne Željke Markić i njezine udruge „U ime obitelji” – koji je nekidan objavio skandalozni tekst o otvaranju 72. Pula Film Festivala.

Lucija Ocko/

Kako je poznato, otvaranje Pulskog festivala - kojem je prisustvovao i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i više drugih hrvatskih političkih dužnosnika – proteklo je u antifašističkom ozračju, kako i priliči hrvatskoj regiji koja je povijesni fašizam iskusila mnogo duže i bolnije od svih drugih dijelova Hrvatske, i koju su tek Tito i partizani vratili u sastav Hrvatske.

Međutim, Markićkinom portalu kao da smeta povijesni poraz fašizma iz 1945. godine, pa novinari tog portala kritiziraju organizatore Pula Film Festivala zato što su na velikom platnu u pulskoj Areni postavili natpis „80 godina od pobjede nad fašizmom”. Ovdje se čini da je netko posvađan s elementarnom matematikom.

► Video pogledajte OVDJE.

Naime, bilo bi glupo da su organizatori PFF-a stavili natpis koji slavi 70 ili 90 godina od pobjede nad fašizmom, budući da je od 1945. do danas prošlo točno 80 godina. U tom smislu, portal Narod trebao bi zaposliti nekog matematičkog savjetnika, da im se novinari ne sramote ovako kardinalnim matematičkim greškama iz zbrajanja i oduzimanja.

Tko je poveo borbu protiv fašizma?

Portal Narod u instagramskoj verziji svog teksta u naslovu ističe da je otvaranje Pulskog festivala bilo „skandalozno”, jer da se „veličao komunizam”. No, i sami novinari portala su citirali navodno sporni natpis u Areni, u kojem se komunizam uopće ne spominje, nego se veliča antifašistička pobjeda iz 1945. godine.

Screenshot

Ono što nedostaje u skandaloznom tekstu Markićkinog portala je veza između antifašista i komunista. Taj propust ispravit ćemo na ovom mjestu: većina hrvatskih i jugoslavenskih partizana nisu bili komunisti, ali ih je u antifašističku borbu pozvala i povela upravo Komunistička partija Jugoslavije. Da nije bilo komunista, Istra bi i danas bila pod fašistima, kao i ostatak Hrvatske.

Od svih tadašnjih političkih stranaka, jedino je KPJ imala snage, hrabrosti i organizacijskih sposobnosti da pozove i organizira hrvatski narod u ratu protiv nacifašističkih okupatora (Nijemci, Talijani, ostali) i domaćih izdajnika (ustaše, četnici, ostali). Zašto Markićkin portal izbjegava odati dužnu počast hrvatskim i jugoslavenskim komunistima, ostaje nejasno. Čini se da, uz matematičkog savjetnika, tom portalu ne bi loše došao ni neki politički savjetnik.

No, tu nije kraj skandalima iz teksta koji je objavio Narod. Navodeći kako su članice pulskog zbora „Praksa” na otvaranju PFF-a izvele (međunarodnu antifašističku) pjesmu „Bella, ciao” i okončale je uzvikom „Smrt fašizmu - sloboda narodu!”, Markićkin portal ističe da je „pod tim uzvikom pobijeno najviše ljudi u povijesti čovječanstva”, odnosno da je posrijedi „poklič pod kojim su pobijeni milijuni, uključujući stotine tisuća Hrvata”.

Ovdje je naprosto nevjerojatno koliko je netočnih informacija sabijeno u tako malo riječi.

Tko je pobio Hrvate?

Dakle, Narod tvrdi da su pod antifašističkim pokličem SF-SN „pobijeni milijuni, uključujući stotine tisuća Hrvata”. Nekidan smo u Slobodnoj Dalmaciji pokazali da su te brojke zapravo 10-15 puta manje, kako navode svi relevantni istraživači. A najrelevantnijim se smatra UN-ov hrvatski demograf Vladimir Žerjavić koji je 90-ih objavio rezultate svojih istraživanja, prema kojem je na Bleiburgu i Križnom putu ukupno ubijeno između 55 i 67 tisuća kvislinga iz raznih zemalja, od čega oko 45 tisuća Hrvata, mahom pripadnika Oružanih snaga NDH.

S druge strane, u Drugom svjetskom ratu milijuni su doista pobijeni, a među njima i stotine tisuća Hrvata, ali ne pod pokličem SF-SN, već pod pokličima onih protiv kojih su se partizani borili. Dakle, pod pokličima njemačkih nacista („Zieg Heil!”, „Heil Hitler!”), talijanskih fašista („Pronti!”) i njihovih kvislinga u raznim zemljama, uključujući ustaše i njihov poklič „Za dom spremni!”.

Prema Žerjaviću, u NDH je doista pobijeno stotine tisuća Hrvata. Preciznije – njih 192 tisuće. Čini se da će onaj matematički savjetnik na portalu Narod imati pune ruke posla, pa možda nije zgorega da ih se zaposli dvojicu.

Dalje, najviše ljudi u povijesti čovječanstva nije ubijeno u Drugom svjetskom ratu, nego u brojnim vjerskim sukobima i ratovima koji čovječanstvo potresaju već par tisuća godina, još od pojave monoteističkih religija. Pritom oni koji su kroz to vrijeme ubijani u ime kršćanstva – odnosno, pod kršćanskim pokličima – po svojoj brojnosti nisu na začelju spiska žrtava.

Tko je pobio fašiste?

U tom smislu, kako bi rečenica da je „pod tim uzvikom (SF-SN) pobijeno najviše ljudi u povijesti čovječanstva” bila bar približno točna, nužno je ispraviti jednu grubu tiskarsku pogrešku koja se u toj rečenici potkrala novinarima Naroda. U korigiranoj verziji rečenica glasi da je pod antifašističkim pokličima „pobijeno najviše fašista u povijesti čovječanstva”.

Međutim, i tada je povijesno netočno i pogrešno sve te pobijene fašiste pripisivati pokliču „Smrt fašizmu – sloboda narodu!”, odnosno hrvatskim i jugoslavenskim partizanima koji su u Drugom svjetskom ratu jedini u Europi i svijetu koristili taj pozdrav. Naime, jedina zemlja u kojoj su pobijeni milijuni fašista je Sovjetski Savez, a Crvena armija nije koristila poklič SF-SN. Kako smo upravo rekli, taj poklič koristili su jedino hrvatski i jugoslavenski partizani.

Oni se jesu zdušno borili protiv fašizma – što pokazuje i ishod na semaforu iz 1945. godine - ali nisu mogli pobiti milijune fašista, jer ih u čitavoj Jugoslaviji toliko nije ni bilo. Zato te brojke i jesu onolike kolike ih navodi Žerjavić.

Sva je prilika da čak ni dvojica matematičkih i inih savjetnika ne bi mogla dovesti u red ovaj kaos s brojkama i pojmovima koji vlada u redakciji Naroda. Stoga je upitno ima li uopće smisla spašavati taj žurnalistički pogon, koji očito nije svjestan temeljne činjenice: onaj tko barem minimalno ne razumije brojke, nema što tražiti sa slovima.

Na kraju ostaje pitanje: zašto se Markićkin portal tako smrtno plaši antifašističkog pokliča „Smrt fašizmu – sloboda narodu!”? Jer, analiza sadržaja tog slogana, kao i njegova povijesna upotreba, otkrivaju da ga se moraju plašiti samo fašisti. Zato, Narode, spavaj mirno!