Zbog novog Maksimira pale teške riječi u studiju HRT-a. Šef arhitekata: ‘Barić je frustriran jer je izgubio‘

Što Zagreb, Dinamo i hrvatski nogomet očekuju od novog stadiona na Maksimiru? Nakon predstavljanja prvonagrađenog idejnog rješenja otvorena su pitanja njegove dorade, kriterija i mogućnosti da se stadion prilagodi potrebama navijača i javnosti.

U emisiji Otvoreno na HRT-u arhitekti i stručnjaci raspravljali su o budućnosti natječaja za novi Maksimir – treba li prvonagrađeno rješenje doraditi ili tražiti novo. U fokusu su kriteriji natječaja, potrebe navijača i javnosti te kako osigurati da budući stadion odgovori očekivanjima Zagreba, Dinama i hrvatskog nogometa.

Toma Plejić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata i ocjenjivačkog suda za novi stadion, rekao je da je ovo jedan spektakularni trenutak, piše HRT.

- Svi su koncentrirani na tu temu. Presretni smo da je arhitektura bitna i da može oblikovati jednu zajednicu.

Ustvrdio je da se niti jedna svjetski referentna zgrada nije lako dogodila. Istaknuo je da su velika svjetska djela doživjela rasprave, probleme i kritike, a da te zgrade često poslije predstavljaju identitet nekog grada.

- Trebamo biti fer i taj proces koji je kompliciran, dugotrajan i skup provesti na perfektan način.

Podsjetio je na nevjerojatan odaziv na natječaj koji je bio svjetski.

- Ovo je jedna globalna situacija, moramo biti pažljivi, obraniti interese javnosti, struke, javne komunikacije. Bitno je da razgovaramo i da razgovaramo argumentirano.

Rekao je da je prvonagrađeni rad najbolji mogući odabir.

Čak 88 rješenja je stiglo iz cijeloga svijeta, ogromna konkurencija.

Arhitekt Otto Barić rekao je kako taj rad ima jednu nevjerojatnu vizualnu kvalitetu, ali i ogroman problem, a to je da ne poštuje propozicije.

- U propozicijama je jasno napisano da se traži 4 spojene, koherentno spojene tribine. Od 88 radova 87 ih ima zatvorenu arenu, a 88. rad je zapravo reminiscencija na Turinin, ali isto tako i reminiscencija na sadašnju situaciju, jer sada isto imamo četiri tribine koje su odvojene.

Smatra da ovaj rad, bez obzira na njegovu veliku kvalitetu, i vizualnu i arhitektonsku, nije zadovoljio propozicije natječaja.

Barić ističe kako je u 21. stoljeću, 2026. godine, gledateljima potrebno osigurati maksimalnu ugodu. Dolazak na stadion i stajanje pod kišobranom, kaže, više ne bi smjeli biti opcija, a ni postojeći krov ne jamči dovoljnu razinu udobnosti.

Krunoslav Šmit s Katedre za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Šmit smatra da je natječajni program precizno definirao kakav stadion treba biti, u skladu sa standardima za pripremu natječaja.

Ipak, ističe kako se u pripremi dokumentacije i projektnog zadatka moglo više uključiti navijače i građane te uvažiti njihova očekivanja od budućeg stadiona.

- Bilo je dosta logično očekivati vrlo emotivnu i strastvenu reakciju. No, ima jako puno natječaja koje to nije imalo takvu vrstu pripreme samog projektnog zadatka. Ovdje je on bio jasno napisan, kvalitetno napisan, kad je trebao definirati što građevina treba biti, naglasio je.

Matković: Dorada stadiona nužna

Zamjenik predsjednika Grupacije arhitektonskih i inženjerskih djelatnosti HGK Tihomil Matković je na pitanje može li se prvonagrađeno idejno rješenje dorađivati i dopunjavati te je li to uobičajeno, s obzirom na to da su u igri projektantske usluge vrijedne više od 12 milijuna eura, odgovorio kako smatra da je dorada prvonagrađenog rješenja nužna, u skladu s primjedbama ocjenjivačkog suda i 12 savjetnika.

Pitanje je, kaže, treba li je provesti već u pregovaračkom postupku za ugovaranje projektiranja ili poslije, tijekom projektiranja.

Ističe da treba sačuvati prepoznate kvalitete rješenja, koje je ocjenjivački sud jednoglasno prihvatio.

- Potpuno je jasno što je javnost rekla i što su želje, a hoće li to moći biti spojene tribine, ja to ne vidim kao mogućnost. Hoće moći biti tribine koje će osigurati da se na njima može sjediti i udobno i ugodno, postoje neke mogućnosti, ali to je na samim autorima da predlože koje su to moguće dorade. A na ocjenjivačkom sudu je da onda procijeni jesu li i dalje zadržane one bitne odrednice ovog autorskog rada i autorskog djela, koje su oni ocijenili kao najkvalitetnije, rekao je.

Barić smatra da petonagrađeni rad najbolje pokazuje jaz između estetskih kriterija žirija i očekivanja Dinamovih navijača.

Ističe kako crveni stadion u Zagrebu navijači ne bi prihvatili te upozorava na velik bunt koji će biti teško prevladati.

I sam arhitekt i veliki Dinamov navijač, kaže da razumije struku, ali i stavove navijača koji budući stadion žele u skladu s identitetom kluba.

Plejić ističe da je natječajni žiri sastavljen od vrhunskih stručnjaka s državnim i europskim nagradama te međunarodnim referencama.

Smatra da Barić, kao stručnjak za sportsku infrastrukturu i bivši natjecatelj, ali i sudionik natječaja, ne može biti neutralan.

Pozvao je na smirivanje tenzija, ocijenivši da je Barić u nezahvalnoj situaciji jer je istodobno stručnjak i nezadovoljni sudionik natječaja.

Barić odbacuje tvrdnju da je frustriran zbog rezultata natječaja.

Kaže da se nije miješao u rad svog ureda, već je projekt prepustio petero mladih arhitekata.

Ističe da je njegovo osobno viđenje Maksimira ono koje je predstavio prije pet godina.

Dodaje da nije vezan uz predano rješenje, ali jest frustriran jer smatra da izabrano rješenje nije dobro.

Šmit: Poništenje natječaja velika sramota

Šmit ističe da pravilnik natječaja ne predviđa ponovno žiriranje nakon proglašenja prvonagrađenog rada.

Navodi da je u povijesti bilo slučajeva kada prvonagrađeni rad nije realiziran, pa spominje natječaj za Fakultet šumarstva iz 1932. godine.

Kao primjer javne polemike oko novog objekta izdvaja i Cibonin toranj, koji je, unatoč početnim raspravama, danas dio identiteta Zagreba.

Smatra da bi poništenje natječaja bilo velika sramota, s obzirom na 88 timova i velik trud i novac uložen u natječaj.

Procjenjuje da bi novi natječaj značio gubitak 15 do 20 milijuna eura te dovodi u pitanje bi li se na novi natječaj javio dovoljan broj ozbiljnih kandidata.

Zato prvonagrađeno rješenje vidi kao osnovu za nastavak postupka, uz mogućnost dodatnih poboljšanja tijekom pregovaračkog postupka.

Plejić ističe da je prvonagrađeno rješenje jednoglasno ocijenjeno kao najbolje, dok odluke o ostalim nagradama nisu bile jednoglasne.

Smatra da je odabrano rješenje početna osnova za daljnju razradu te da postoji interes da se natječaj ne poništi, već da se projekt nastavi u dijalogu Vlade, Grada, struke i arhitekata.

Barić ističe da Grad Zagreb, kao naručitelj i investitor, može odlučiti odustati od gradnje na toj lokaciji i pokrenuti novi postupak.

Podsjeća da je Grad to učinio i u slučaju Arene Zagreb.

Dodaje da ovo nije klasični arhitektonski natječaj, nego realizacijski natječaj povezan s javnom nabavom, koja donosi dodatne mogućnosti i procedure, uključujući i mogućnost žalbe.

Matković smatra da je za identitet Zagreba važno zadržati Maksimir kao prostor sportskog sadržaja, dok o njegovoj ulozi Nacionalnog stadiona treba dodatno raspravljati.

Ističe da bi stadion prije svega trebao biti siguran i udoban za sve – od najmlađih gledatelja do dugogodišnjih navijača – te prostor u kojem svi mogu zajedno pratiti utakmice.

Barić smatra da je navijačima Dinama najvažnije dobiti stadion koji je siguran i ugodan te koji može stvoriti poseban ugođaj. Dodaje da većina nagrađenih, ali i nenagrađenih radova, prema njegovu mišljenju, ima potencijal za stvaranje takvog ugođaja.

Plejić ističe da je prvonagrađeni tim već dobio upute za razradu projekta, u skladu s komentarima ocjenjivačkog suda.

Navodi da rješenje zadovoljava aktualne uvjete FIFA-e i UEFA-e te odbacuje tvrdnje o njegovoj nesigurnosti ili neudobnosti kao neprovjerene. Dodaje da projekt omogućuje dodatno prilagođavanje tribina, rasvjete, zvuka i drugih elemenata.