Životni put generala Džanka: Blate ga pojedini branitelji, a kad pročitate gdje je sve bio i što je radio za Hrvatsku...

Stotine Dalmatinaca su se javili na mailove Slobodne Dalmacije, kao i na naš FB profil, te su u većini davali podršku Džanku. Neki su bili i protiv njega, tvrdeći da mu zamjeraju jer je bio protiv HOS-a i pozdrava ZDS. 

Ovo su neki od komentara: 

– Ovo nama dragovoljcima i veteranima Domovinskog rata ne treba. Ružno je. Sramotno. Čemu međusobno pljuvanje!? U ratu smo bili jedni uz druge protiv zajedničkog protivnika. A udruge? One ne predstavljaju hrvatske branitelje, već samo svoje članove. Pa i ako su im svi članovi hrvatski branitelji. To zato što ima masa udruga, ali one sve skupa okupljaju tek neznatan broj hrvatskih branitelja. No, načelno nemam ništa protiv ijedne udruge dok se drži svojega statuta i djeluje u okviru Zakona o udrugama. Svakom njegovo veselje...

– Generale, brz oporavak, da još koju godinu proživite uz svoju djecu i unuke! Svako dobro Vam želim! Luka je bio moj zapovjednik dvije godine, nek mu Bog podari zdravlje.

– U pravu je Džanko, antifašisti su bili i oni koji su nas oslobodili u drugom svjetdkom, ali i naši dični branitelji koji su nam osigurali suvremenu Hrvatsku. I jedni i drugi borili su se protiv dva zla i jednima i drugima treba odati počast. Mislim da se za takvu Hrvatsku borio Džanko. A danas, ako nisu ustaški orijentiran, nisi za Hrvatsku. Kakva glupost. 

– Koliko besmislenih udruga na jednom mistu, bespotrebni državni trošak. 

– Gle Hrvatska i Hrvatstvo nekom profesija nekom bankomat, a meni jedina ljubav koja traje. Pozdrav svima što Hrvatsku žive.

– Nema smisla s njima polemizirati...

– Više nema Srba, sad su branitelji koji nisu za ustašizaciju neprijatelji. Tuga.

– Gorane, nisi jedini koji prolazis nepravd

– Isto kao SUBNOR. Samo privilegije. Zaboravili zašto su se borili. Koliko imao lažnih branitelja ne bi bilo čudno.

– Bravo Gorane! Oporavak ocu i podrška obitelji. Hrabro i ponosno naprijed.

– Pa HV su osnovali i organizirali visoki časnici koji su bili u JNA, mnoge znamo. Pa velika većina branitelja su potomci partizana, ova grupa zabranitelja su zavedeni pričama zna se koga. 

–​ Šta ti zabranitelji sebi umislijaju, još sto godina da žive neki od njih ne bi došli do Džankove ljudske i profesoonalne razine. Oni čin generala mogu samo sanjati. 

– Sramota da napadaju čovjeka koji se ne može braniti!

– Nevjerojatno koliko je ovdje jadnih komentara i još jadnijih neljudi, sve general do generala, mislim da vas se i rođena mater srami, ne triba nami neprijatelja pored ovoliko pameti i još mi samo kažete da ste vjernici, jadna vam je ta vaša vjera...

– Što Džanko radi u VEDRI, tamo među komunjarama?

– Komunjare su oni, koji su kako vitar puše i mahom su svi u hdzeu. Poštene osobe su zadržale svoje dostojanstvo i ostale ono šta jesu, ali ne okrečući leđa svojoj domovini Hrvatskoj u borbi za njen opstanak. Gadljive su vam te floskule, u nemogućnosti da nešto suvislo kažete, kad pošteni ljudi kritiziraju kriminal, lopovluk, mito i korupciju, koje je prekrilo cilu zemlju, oni su za vas i takve, komunjare i jugo nostalgici.. Šta bi tek za takve osobe rekli, oni koji se bore protiv vas, koji podupirete svo ovo zlo u našoj zemlji, jer imate očito neke koristi, od lopina na vlasti i nije vas briga, da zbog svojih malih interesa, žrtvujete ovu zemlju, za koju se kunete, kako je silno "volite", a vi ste zapravo, njeni uništivači...

– Meni smeta jer je Džanko bio protiv HOS-a i to mu zamjeram. 

U udruzi VeDRA navode da se na sastanku svih komandanata kninskog korpusa Luka Džanko javno suprotstavio blokiranju Kijeva i tajnoj suradnji s četničkom paravojskom na barikadama. Zbog toga je uspostavio kontakt s Jerkom Vukasom iz HDZ-a, te Crkvom i MUP-om, točnije zapovjednikom policije u Sinju Ivicom Romcem. U tajnosti je dogovorena organizacija bijega vojnika iz JNA, ali i preuzimanja naoružanja brigade kojoj je Džanko bio na čelu. To potvrđuje dopis iz Skupštine općine Sinj mjesnoj zajednici Perković – Sitno Donje, Džankovom rodnom mjestu, u kojem se potvrđuje suradnja hrvatskih snaga sa Džankom.

U to vrijeme KOS ulazi u trag djelovanju Luke Džanka. Vojna policija kojoj je bio na čelu današnji general HV-a Žarko Tole oduzela je brzo kartoteku i mobilizacijske planove od Džankova zamjenika Rahima Ademija, nakon čega je – o čemu svjedoči naredba tadašnje komande Vojnopomorske oblasti – Džanko smijenjen.

Nakon napada JNA na Sloveniju Luka Džanko otvoreno se suprotstavlja takvoj politici vojske, zbog čega je pozvan na razgovor kod danas umirovljenog admirala Friedricha Morettija. Također, odbija odlazak u općine Imotski, Omiš i Sinj radi preuzimanja kartoteke Teritorijalne obrane, pa je pozvan na razgovor kod danas admirala HRM-a Joze Ercega. Zbog neprijateljskog djelovanja bila je protiv njega pripremljena i optužnica za Vojni sud, no nakon dojave prijatelja tijekom noći uspijeva pobjeći iz JNA u HV. Od svih časnika, admirala i generala iz dalmatinske regije jedini je Luka Džanko zbog neprijateljskog djelovanja smijenjen s dužnosti s pripremljenom optužnicom za Vojni sud.

Evo što su, između ostalog, napisali splitski branitelji u priopćenju koje potpisuje Zoran Buzdovačić. Napomenimo da je Džankov sin sve demantirao, a Džankovi suborci tvrde da je priopćenje branitelja neumjesno, neistinitno... 

– Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA) se predstavlja kao glas "umjerenih branitelja" i "boraca za pomirbu". No iza te lijepe fasade krije se sasvim druga priča – "veterani i antifašisti" zapravo su maska za povratak jugoslavenske ideologije. Oni tvrde da su "obje borbe antifašističke" – tvrdi dio splitskih branitelja, koji je "na zub" uzeo i ljude s konkretnim imenima.

– Umirovljeni general Luka Džanko je karijeru gradio u JNA, gdje je imao čin potpukovnika i potpisivao se ćirilicom. U Hrvatsku vojsku prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin. Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao. Nakon rata Džanko je otišao i korak dalje – svjedočio je u korist velikosrbina Dragana Šarića, jednog od glavnih financijera tzv. SAO Krajine, u tužbi protiv Republike Hrvatske kojom je Šarić tražio odštetu za korištenje kuće u kojoj su nakon "Oluje" bili smješteni generali Gotovina i Ademi – navodi se, među ostalim, u priopćenju koje je potpisao Zoran Buzdovačić. Cijeli tekst braniteljskog priopćenje možete vidjeti OVDJE. 

No na sve sada odgovara Goran Džanko, sin generala Džanka koji je Slobodnoj Dalmaciji uputio pismo i osobno se obratio Buzdovačiću. 

– Poštovani g. Buzdovačić, vidim da ste sada koordinator, a prije ste bili predsjednik Splitske Hvidre. Znači da ste za obranu Hrvatske dali najdragocjenije, sebe, dio svoga tijela. Znate da je moj otac prije 18 mjeseci teško nastradao, da je 100% invalid, nepokretan, s teškim ozljedama glave i 24 sata dnevno ovisan o tuđoj pomoći. I nitko mi ne može reći da sve to nije i posljedica svega što je proživio u Domovinskom ratu. I prije rata pa i nakon rata. Bilo je objavljeno u svim medijima i po portalima, nemoguće da ne znate.

Tako da sam od Vas očekivao najviše ljudske empatije kao branitelja i invalida Domovinskog rata.

A dogodilo se upravo suprotno, sve što ste napisali o mom ocu je obična kleveta i laž i to prema osobi koja se ne može obraniti, odgovoriti na Vaš partijski pamflet.

Ne pišem ovo da bi ga itko žalio. On je bio i ostao heroj i kao takav će umrijeti!

Jedino mi nije jasno zašto ste čekali do sada, bojali ste se da bi Vam odgovorio, čekali ste još dodatnih 18 mjeseci od trenutka kada su nam doktori rekli da je mrtav čovjek i da se oprostimo od njega, da budete 100% sigurni da Vam ne može odgovoriti. Kako hrabro.

Imam za Vas lošu vijest, on je sve bolje i oporavlja se, borac je u 81. godini života, heroj je i dalje, možda Vam jednoga dan i odgovori na sve što ste napisali o njemu.

Hoće sigurno, ako bude bolje, radi svoje obitelji, supruge, djece i unuka.

Isto ja moram napisati kratki odgovor na Vaš uradak, da vidite kako sve navedeno ne drži vodu, kako nema smisla ni logike, kako sami sebe demantirate svakim svojim sljedećim navodom – navodi Goran u pismu upućenom "Slobodnoj", te se posebno osvrće na Buzdovačićevu tvrdnju da se "Luka Džanko potpisivao na ćirilici".

– Jeste li služili u zloglasnoj JNA? Netko od Vaših poznanika? Je li itko morao pisati na ćirilici? Latinica je bila službeno pismo. Sve knjige iz kojih je moj otac tada učio na vojnoj akademiji i prije i poslije su bile pisane latinicom, nažalost ekavicom, a sve tada pročitano i naučeno od strane njega nam je pomoglo da pobijedimo u ratu, sa što manje ljudskih žrtava. Što mu je uvijek bilo najvažnije. Da su tadašnji kolege, u zloglasnoj JNA, vidjeli njegov potpis na ćirilici, prvi bi ga ismijali, mislili bi da ih zajebava, znajući tko je, što je i odakle potječe, što je uvijek s ponosom isticao. Vi valjda mislite da potpis ćirilicom znači napredovanje/uzlet u JNA. Kako jadno i naivno – piše Džanko mlađi, te se osvrće i na rečenicu: "Prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin."

– Pa lako je provjerljivo kada je prešao u Zbor narodne garde. Split je još bio pod okupacijom od JNA, blokirali smo ih u zgradi VPO-a, pa u Lori, on je to predvodio, planirao, nije mogao izvan našeg zapovjedništva na Bačvicama jer su u parku KOS-ovci čekali samo njega, par metara od ulaza u Zapovjedništvo, ja sam ih osobno vidio. Zapovijed je bila da ga ne ubiju, Beara ga je želio ŽIVOGA! Možda to ne znate, ali to je sada neka druga priča. Čin, pa bio je brigadir veći dio rata, poslije je postao general, mislite nezasluženo? Sad je prava prilika da mu oduzmete čin, uz nečastan otpust. Pa izvolite.

Stan, da, bili smo podstanari, dugo godina, zaslužni visoki oficir JNA, kojeg su non-stop slali po prekomandama u neuvjetne granične garnizone, pa bez stana. Kako sad to?

Uvjet za prelazak, da nije tragično, bilo bi smiješno, kao da je Premier nogometna liga, pa nogometaš prelazi iz kluba u klub, dogovara transfer. Znao sam da je moj otac bio faca, ali tolika (!?) da dok se gine po cijeloj Hrvatskoj. On ima uvjet. Postavi ga, i čeka negdje, valjda u JNA i ispune mu uvjet i hop, prebaci se! I onda se dan kasnije stvori na čuki u Čepikućama pa par dana kasnije zaustavljaju JNA kolonu kroz Popovo polje. I to sa par kalašnjikova, i zaustave je, ali to je sada neka druga priča – piše Goran Džanko, te se osvrće i na konstataciju: "Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao..."

– Opet totalna neistina, rat je završio pa je onda umirovljen. Vrlo lako to provjerite. A predsjednik i ministar obrane su imali veliko povjerenje u njega, svi najvažniji sastanci na kojima i nije trebao biti, bio je pozivan, zašto? Trebalo je znati suvislo objasniti, pokazati, obrazložiti sve što se isplaniralo, i svaka čast svima, ali tada nismo baš imali kadra takvog profila. Imali smo hrabre borce, ali to nije bilo dovoljno.

I za kraj spominjete nekakvo svjedočanstvo u korist nekog velikosrbina, kome su kuću uneredili Gotovina i Ademi. Vjerujete u to? Nemojte napadati časne generale. Dobro, mog oca invalida, ali zašto sada i njih? Veći dio Maslenice je otac bio s Gotovinom, po danu na prvoj crti, po noći soba do sobe, i uvijek je isticao njegovu strogoću, urednost, disciplinu, rad i red! A to je spašavalo živote. Ako je sud i zvao mog oca, a o tome ne znam ništa, siguran sam da je samo rekao istinu. Borio se cijeli život za pravnu i uređenu državu, u kojoj svatko može reći što misli.

I cijeli Vaš pamflet je napisan samo zbog toga jer ima drugačije mišljenje od Vašega i smatrao je da ga ima pravo reći. Uvijek je ostao isti. Danas je to najteže.

Ali udarajte po njemu i dalje, gazite ga. Samo dajte nešto drugo, ovo gore je neozbiljno, za dječji vrtić, dajte, dok se još ne može obraniti jer kada bude mogao, nećete se usuditi progovoriti, kao što niste ni do sada!

S poštovanjem,

Goran Džanko, sin – napisao je sin generala.