Zoran Milanović kao nekada Slaviša Žungul: 85 minuta ga nema nigdje, a onda zabije presudni gol

Čini se da vruće nacionalističko ljeto 2025. konačno jenjava. Dolazak predsjednika Zorana Milanovića na šibenski Festival alternative i ljevice (FALiŠ) označio je kraj razdoblja u kojem su braniteljske udruge zabranjivale „nepoćudne” javne događaje bez ikakve reakcije države. Sada je prvi čovjek države napokon rekao ono što prvi čovjek vlade nikako ne uspijeva reći: „Ljudi, dosta je!”

Dva mjeseca ga nigdje nije bilo. Kao što medvjedi spavaju zimski san, tako je naš predsjednik politički prespavao kompletno ljetno razdoblje od Thompsonova koncerta na Hipodromu – od kojeg je sve počelo, jer je državna podrška koncertnom ZDS-u signalizirala zabraniteljima da je došlo njihovih pet minuta – pa sve do ovog tjedna.

Tek u srijedu i četvrtak Milanović je s dva poteza – primanjem književnika Miljenka Jergovića na Pantovčaku i dolaskom u Šibenik na FALiŠ – pokazao da se probudio iz tog ignorantskog drijemeža i shvatio da je situacija eskalirala, odnosno da je zadnji čas za reakciju države.

U tom smislu, Milanović nas podsjeća na nekadašnjeg Hajdukovog golgetera Slavišu Žungula. Stariji navijači sjetit će se kako je taj kaštelanski farabut znao po 85 minuta biti neprimjetan na terenu - izazivajući bijes, zvižduke i psovke objektivne splitske publike zbog apsolutnog nezalaganja - a onda bi u 86. ili 88. minuti iznenada bljesnuo i jednim majstorskim potezom nogom ili

glavom zabio presudni gol, nagnavši novinare da ga proglase ključnim igračem utakmice, a objektivnu splitsku publiku da mu kliče kao heroju koji je spasio Hajduk.

Tako nekako je Milanović proveo ovo ljeto. Odšutio je i ono proustaško divljanje u centru Zagreba večer uoči Thompsonova koncerta, kao i sutrašnju ZDS molitvu iz pola milijuna grla – u kojoj su sudjelovali i neki hrvatski ministri, i još se time hvalili – a odšutio je i sve posljedične manifestacije onog zloglasnog duha koji je tog dana izašao iz boce, uključujući i prisilno otkazivanje festivala „Nosi se” u Benkovcu.

Ukratko: Zoran Milanović se čitavo ovo ljeto, sve do ovog tjedna, ponašao onako kako se Slaviša Žungul ponašao prvih 85 minuta utakmice: pravio se mrtav.

Kolovoške noći i rujanski dani

Ne znamo što je točno presudilo da se hrvatski predsjednik napokon pokrene. Ne znamo je li ga na buđenje iz drijemeža potaknuo zabraniteljski napad na FALiŠ ili grafitni napad ohrabrenog ološa na Miljenka Jergovića, ali činjenica je da se novovjeki politički Žungul iznenada trgnuo iz apatije i odlučio raditi ono što mu je posao i zbog čega smo ga izabrali – da bude moralni korektiv i politička brana zloglasnom duhu.

Ima smisla da je u obranu građanske i ustavne Hrvatske krenuo primanjem Jergovića na Pantovčaku. Podsjetimo, Jergović je posljednjih tjedana – nakon što je osudio zabraniteljske inicijative i nakon što je za puštanje onog duha iz boce optužio premijera Andreja Plenkovića i Crkvu u Hrvata - doživio više javnih prijetnji, od verbalnih napada u kafiću do primordijalnih prijetnji u formi grafita, ispisanih na zgradi u kojoj živi.

„Jedne kolovoške noći, Miljenko neće dobro proći. Naša država. Naša Pravila” – tako su ljudi koji slabo čitaju napisali na fasadi Jergovićeve zgrade.

„Nakon kolovoških noći, stigli su rujanski dani, pa neka dijalog i tolerancija različitosti istinski postanu pravila hrvatskog društva”, odgovorio im je u srijedu šef države na Facebooku, nakon što je obznanio da je upravo razgovarao s Jergovićem, „koji je u Uredu Predsjednika bio dobrodošao”.

Sutjeska: bitka svih bitaka

A u četvrtak navečer Milanović je banuo u Šibenik, da svojim prisustvom na Maloj loži iz prvog reda ohrabri građansku i antifašističku Hrvatsku, te da pošalje političku poruku o neprihvatljivosti braniteljskog zabraniteljstva. Zacijelo nije slučajno da je na Malu ložu stigao baš na predstavljanje knjige o legendarnoj partizanskoj bitki iz Drugog svjetskog rata, onoj na Sutjesci, koju je napisao Šimun Cimerman („Sutjeska: bitka svih bitaka”).

Među svim svojim značenjima, bitka na Sutjesci ilustrira i duboku podijeljenost hrvatskog nacionalnog bića. Jer tamo su, među ostalim, Hrvati pucali jedne na druge. S jedne strane, nacifašistički obruč koji je okružio partizane činili su Nijemci, Talijani, Bugari i – ustaše. S druge strane, na Sutjesci je poginulo 7500 boraca, a više od polovine poginulih činili su hrvatski partizani. Najviše mrtvih bilo je iz Dalmacije.

U tom smislu, postoji razlog zbog kojeg predstavljanje ove knjige baš u Šibeniku ima poseban značaj. Jer od svih jugoslavenskih gradova, najviše boraca na Sutjesci dao je – Šibenik. Njih 1316 se našlo na Sutjesci. Uz Split, Šibenik je dao i najviše poginulih boraca na Sutjesci, njih 535.

Dolaskom na predstavljanje takve knjige Milanović, po struci pravnik, na lijep je način ponukao sve kojima smeta programski sadržaj FALiŠ-a da pročitaju Izvorišne osnove Ustava RH, pa da se uvjere na čemu Hrvatska ustavno počiva, a na čemu izričito ne počiva. To je bio taj žungulovski moment u 88. minuti utakmice.

‘Zajedno u ratu, zajedno na FALiŠ-u‘

U otopljavanju nabrijane atmosfere oko festivala FALiŠ Milanoviću su pomogli i pojedini branitelji, hrvatski dramski umjetnici i ratni zapovjednici, koji su svojim javnim istupima pokazali da se nisu borili za zemlju u kojoj bi se FALiŠ zabranjivao, nego, naprotiv, da su se borili za zemlju u kojem bi FALiŠ ne samo mogao slobodno postojati, nego bi i oni osobno mogli sudjelovati na tom FALiŠ-u.

Tako će se u nedjelju navečer, zadnjeg dana FALiŠ-a, na festivalskoj pozornici na tvrđavi Barone kao gost pojaviti Nikola Vukošić, ratni načelnik Policijske uprave Šibenik, koji će s voditeljem Emirom Imamovićem Pirkeom voditi razgovor na temu „Ako ne znaš što je bilo”. To bi mogla biti zanimljiva debata, osim ako braniteljske udruge ne zabrane ratnom šefu šibenske policije da u miru kaže što je bilo i što on sada misli o svemu.

A već u srijedu navečer, dan prije no što će se Milanović pojaviti na Maloj loži, svoj braniteljski prilog podrške FALiŠ-u dao je i ratni zapovjednik 113. šibenske brigade Kruno Mazalin, koji je došao na otvaranje festivala. O tome je sutradan, uz zajedničku fotografiju s nasmijanim Mazalinom s otvaranja, javnost izvijestio poznati šibenski glumac Leon Lučev, i sam branitelj.

„Zajedno u ratu, zajedno u miru, zajedno na Fališu, Kruno Mazalin, ratni zapovjednik 113. šibenske brigade”, napisao je Lučev u opisu fotografije.

Predsjednik nazvao tajnicu

Lučev je već i nekoliko dana ranije, čim su počeli braniteljski napad na FALiŠ, stao u obranu festivala. Tada je ustvrdio da FALiŠ predstavlja „jedan od identiteta grada Šibenika posljednjih 13 godina”.

„Ja kao branitelj dajem punu podršku ‘Fališu‘. Vidim njegovu vrijednost. Vjerujem u svijet u kojem za sve ima mjesta. (...) Napad na Fališ, napad je na grad. Na njegovu širinu. Na raznolikost. Na suživot. Postoje branitelji i dragovoljci koji ponosno stoje iza vrijednosti svog grada. Vidimo se 3.9. na otvaranju Fališa”, napisao je tada Lučev.

Lučev nije jedini hrvatski glumac i branitelj koji se javno usprotivio zabraniteljskim inicijativama. Još krajem kolovoza, nakon prislilnog otkazivanja festivala u Benkovcu, slično je reagirao njegov poznati glumački kolega, Drnišanin Milivoj Beader, koji je pritom ukazao da odgovornost za vruće nacionalističko ljeto 2025. snosi i predsjednik hrvatske vlade:

„Sve se događa pod blagoslovom premijera Plenkovića, on je jedan od glavnih krivaca za ovu krizu - od Jergovića do uzvika ‘Za dom spremni‘. Ja sam bio u ratu i mogu posvjedočiti da se nitko tamo nije bodrio tim povikom. Branitelji se ponašaju kao najgori staljinisti, zabranjuju elementarne slobode, zatiru ljudska prava. To sve blati Domovinski rat i za to se nismo borili. Tome se treba suprotstaviti”, rekao je Beader za „24 sata”.

I evo, par dana kasnije Milanović se napokon udostojio suprotstaviti. Probudio se iz drijemeža, lijeno protegnuo i zamolio tajnicu da mu nazove Jergovića i riješi hotel sutra u Šibeniku. Žungul je shvatio da je došla 85. minuta.