I dok gotovo svakodnevno čitamo o važnosti korištenja dronova u rusko-ukrajinskom ratu, i Hrvatska se polako modernizira po tom pitanju. Jedan besposadni Bayraktar vidjeli smo i na zagrebačkom vojnom mimohodu.
Upravo je ruska agresija na Ukrajinu ukazala na važnost dronova u suvremenom ratovanju. Kako i ne bi kad dron vrijedan tisuću ili dvije dolara može uništiti vojnu opremu vrijednu i nekoliko stotina puta više! Dovoljno je kazati da u jednoj od tajnih ukrajinskih tvornica dronova tvrtka “General Cherry” proizvodi tisuću puta više letjelica nego na početku rata. Inače, Ukrajina je naručila prve komplete Bayraktara još 2019. godine.
Ispod radara interesa većine medija, u vojarni “Pukovnik Marko Živković” u Velikoj Gorici prije tri tjedna počelo je testiranje besposadnih zrakoplovnih sustava Bayraktar TB2.
Testiranje na šest letjelica provodili su predstavnici turske tvrtke “Baykar”, proizvođača sustava Bayraktar TB2, s pripadnicima Oružanih snaga RH koji su završili obuku u Republici Turskoj. Kako je objavio specijalizirani vojni magazin Hrvatski vojnik, riječ je o modernim, naoružanim besposadnim letjelicama koje se koriste i u nadzoru granica, požara, izviđanju i sl. Koriste se u 37 zemalja, uključujući i nekoliko NATO-ovih članica. Turci danas koriste oko 300 letjelica.
Ugovor o nabavi besposadnog zrakoplovnog sustava Bayraktar TB2, vrijedan 67,01 milijun eura bez PDV-a, potpisan je 21. studenoga 2024. u Ministarstvu obrane, a svoje su potpise na ugovor stavili ministar obrane Ivan Anušić te Haluk Bayraktar, izvršni direktor turske tvrtke “Makina San. Ve Tic. A.Ş.”. Hrvatska je time postala peta članica NATO-a i četvrta članica Europske unije koja se odlučila za TB2.
Pomoć turskih stručnjaka
Malobrojni znaju da je Bayraktar uspostavio poslovne veze s Hrvatskom i prije ovog ugovora! Naime, budući da turska letjelica ima i opciju nošenja te ispuštanja manjih dronova, tvrtka ORQA iz Osijeka, specijalizirana za proizvodnju FPV (First Person View) dronova, na sajmu SAHA EXPO 2024. u Istanbulu dogovorila je suradnju s “Baykarom”, koja otvara mogućnost kombinacija besposadnih letjelica različitih vrsta i veličina.
Uvođenjem turskih bespilotnih letjelica u operativnu uporabu znatno će ojačati kapaciteti Oružanih snaga za prikupljanje informacija, motrenje i izviđanje iz zračnog prostora te precizne kinetičke napade na zemaljske ciljeve. Ojačat će i opće sposobnosti zemlje za nadzor nad pomorskim područjem, protupožarne sposobnosti te sposobnosti reakcije na prirodne katastrofe.
Uz šest letjelica, dogovoreni aranžman podrazumijeva i centar za zapovijedanje i nadzor, simulator za obuku, zemaljske nadzorno-upravljačke stanice, zemaljske podatkovne stanice, inicijalni komplet pričuvnih dijelova, uključujući svu potrebnu opremu i pripadajuća ubojita sredstva, sve uz jamstvo od dvije godine. Dogovoren je i dvogodišnji boravak tehničkih stručnjaka tvrtke “Baykar” u Hrvatskoj kako bi se svi eventualni problemi brže uklonili i razjasnili. Cjelokupni sustav trebao bi biti u uporabi do kraja rujna ove godine, a taj će se rok, po svemu sudeći, i ispoštovati.
Inače, Bayraktar je “ušao” u uši poznavatelja vojne industrije još tamo krajem 2019. i početkom 2020. godine. S bojišnica u Libiji, Siriji i Nagorno-Karabahu stizale su vijesti o dominaciji besposadne letjelice – Bayraktar TB2.
Turska vojna industrija definitivno je dobila jaku uzdanicu, a zanimljivo je i podsjetiti da je tvrtka “Baykar” u početku proizvodila – autodijelove! Sama ideja o razvoju sustava TB2 javila se još 1990-ih, kad su turske vojne snage nabavile dvadesetak američkih besposadnih letjelica General Atomics GNAT 750 i I-GNAT ER.
Turci su idućih nekoliko godina testirali i proučili desetak besposadnih letjelica američke i izraelske proizvodnje. Operativna iskustva dovela su do zamisli o poboljšanju sposobnosti besposadnih letjelica – 2007. godine tursko Tajništvo vojnih industrija pokreće projekt razvoja i proizvodnje domaće, naprednije besposadne izvidničke letjelice. Otprilike se tada u Tursku sa školovanja u Americi vraća Selçuk Bayraktar. Dolazi na mjesto tehničkog direktora tvrtke “Baykar Defense”, koju je osnovao njegov otac Özdemir.
250 komada godišnje
Zahtjevi za novu letjelicu uključivali su letnu izdržljivost od najmanje osam sati, operativni vrhunac leta od 6000 metara i nosivost od 35 kilograma, doznaje Hrvatski vojnik. Poletna masa iznosila je 450 kg, duljina šest i pol, a raspon krila devet metara. U siječnju 2010. objavljena je pobjeda “Baykara”, a u prosincu 2011. uslijedila je narudžba prvih dvaju kompleta novih sustava. U njih je bilo uključeno 12 letjelica te četiri zemaljske nadzorno-upravljačke stanice.
Početkom 2012. počinje razvoj nove inačice – Bayraktar Block B. Znatnije razlike u odnosu na prvi prijedlog očitovale su se u repu u obliku okrenutog slova V, uvođenju uvlačivog prednjeg kotača stajnog trapa i povećanju raspona krila na 12 metara. Prototip koji je dobio oznaku Bayraktar Taktik Block 2, kraće Bayraktar TB2, poletio je 3. svibnja 2014. godine. Prvo javno predstavljanje letjelice organizirano je u rujnu te godine na zrakoplovnoj manifestaciji Istanbul 2014. Tvrtka je 25. lipnja 2023. predstavila 500. serijski primjerak svoje najpoznatije letjelice. Danas se proizvodi u 250 primjeraka godišnje – u početku proizvodnje taj broj je iznosio tek deset letjelica!
S maksimalnih 300 litara goriva može postići letnu izdržljivost od 24 sata (moguće i do 27 sati). S podvjesnicima i podvjesnim naoružanjem maksimalno trajanje leta skraćuje se na 14 sati. Haluk Bayraktar navodi da motor čini tek jedan posto dodane vrijednosti letjelice. Tvrtka je stoga odlučila vlastitim sredstvima razviti novi zamjenski motor BM100. Ove je godine počela serijska proizvodnja. Računa se da godišnje postoji potreba za barem 200 pričuvnih motora, jer sve letjelice TB2 godišnje ostvare više od 250.000 sati leta. Domet upravljanja letjelicom odgovara dometu komunikacije unutar linije vidljivosti elektroničkim sredstvom – oko 150 kilometara. Taj domet može doći na 300 km ako se rabi relejna zemaljska stanica ili se u tu svrhu koristi druga letjelica.
Problemi u Libiji
Prvi primjerci Bayraktara TB2 nisu bili naoružani i nisu mogli nositi teret. U vojnim krugovima na njih se gledalo prije svega kao na izvidničku platformu koja je ispomoć topničkih postrojbi. Iskušali su je u operacijama protiv kurdskih militanata od 2015. do 2019. godine. Prvi kinetički napad na zemaljski cilj proveden je 8. kolovoza 2016. godine. Ipak, većina misija sastojala se od detekcije i davanja koordinata ciljeva, laserskog obilježavanja ciljeva, korekcije topničke paljbe i procjene učinka djelovanja na izabranim ciljevima. Važna uloga koju su odigrali vidljiva je iz podataka prema kojima su tijekom operacije “Maslinova grančica” iznad sjeverozapadne Sirije letjelice TB2 izvršile više od 90 posto svih letova, pri čemu su ostvarile više od 5300 sati naleta.
Spektakularno je odjeknula i vijest o Bayraktarovu uništenju dvaju transportnih aviona Iljušin Il-76TD na zemlji u zrakoplovnoj bazi Al-Jufra, koju je nadzirala LNA. Ipak, vijesti iz Libije zabilježile su i prva važnija obaranja TB2. Od sredine 2019. tijekom jedne godine oboreno ih je i do 30. Turska je u veljači i ožujku 2020. u Siriji provela operaciju “Proljetni štit”, taj put protiv vladinih snaga predsjednika Bašara al-Asada i u samo tjedan dana Bayraktari su, uz gubitke od samo nekoliko srušenih letjelica, uništili 50-ak vozila i drugih sustava sirijskih snaga. To je izazvalo divljenje mnogih stranih analitičara i promatrača.
U rujnu 2020. azerbajdžanske snage koristile su Bayraktare u ratu protiv Armenije. Protuzračna obrana nije mogla gotovo ništa! Prema navodima tvrtke “Baykar”, to je prvi rat u povijesti dobiven s pomoću besposadnih letjelica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....