Jesu li u pravu oni koji tvrde: da su Franjo Tuđman i Gojko Šušak poživjeli, bili bi osuđeni za udruženi zločinački pothvat u BiH i agresiju na tu zemlju, koju je već nemilosrdno, po Miloševićevim zamislima, komadala Karadžićeva i Mladićeva paravojska? Sudeći po pravomoćnim presudama vodećim ljudima tzv. Herceg-Bosne, to bi zaista bilo tako. Našli bi se iza rešetaka haaškog kazamata.
Danas, na obljetnicu Šuškove smrti, valja konstatirati da ni Hrvatske u današnjim granicama bez tadašnjeg ministra obrane, koji se 1995. godine našao na čelu pobjedničke vojske u Domovinskom ratu, ne bi bilo. Tuđman se, naime, nadmudrivao sa Slobodanom Miloševićem za zelenim stolom, najviše na štetu BiH, a Šušak slijepo provodio njegove zamisli na terenu.
Ta je otrovna kombinacija donijela Bosni i Hercegovini petnaest mjeseci strašnog rata između Hrvata i Muslimana, teška stradanja i patnje stotinama tisuća ljudi, logore, Ahmiće i Križančevo Selo... Međutim, Amerikanci su ih u jednom trenutku prisilili na savez iz nužde, pa su HV i Armija spasili BiH i ostavili je na životu zajedno s Republikom Srpskom.
Čitate li vi ovo? Apsurd do apsurda, a Šušak je bio dio te farse od samog početka do kraja rata: prvo je kršio međunarodno pravo i poslao HV u tuđu zemlju, da bio onda isti taj HV, sukladno Sporazumu iz Splita Tuđmana i Izetbegovića, u režiji SAD-a, zajedno s Armijom BiH angažirao na oslobađanju iste te Bosne i Hercegovine koju je ranije pokušao zatrti silom jačega?!
Tuđmanove fiksacije
Šuška će se najviše pamtiti po onoj: "Gospodine predsjedniče, zadatak je izvršen!", rečenici kojom je okončana vojno-redarstvena akcija "Oluja", a kada je uz silne žrtve veliki dio ove svakim jadom napaćene zemlje, nakon četiri godine teške krvarine, vraćen u ustavno-pravni poredak RH.
Šušak je, dakle, jedna od onih povijesnih ličnosti koju možete tretirati kao zločinca ili heroja, kako to već tko i iz kojeg ugla gleda. Za Bošnjake sigurno nije heroj, ali ga se ne smije a priori proglašavati "muslimanomrscem" jer on to bazično nije bio. U rat s Bošnjacima krenuo je zbog fiksacija povjesničara Tuđmana, koji je "hrvatsku kiflu" htio podebljati krajevima nekadašnje Banovine Hrvatske, a u kojima su (davno) prevladavali Hrvati. No nitko mu nije rekao da se to kosi s međunarodnim pravom i da mu Bošnjaci, kao ni Slobodanu Miloševiću, neće izručiti svoju zemlju na pladnju. Dapače, bili su spremni za nju ginuti do posljednjeg.
Gojku Šušku danas se podižu biste, a oko njegova lika i (ne)djela stalno su prisutni disonantni tonovi. Za stranke ljevice i centra, Šušak je netko koga treba što prije zaboraviti i ostaviti u ratnim devedesetima. Za desnicu je heroj vrijedan divljenja zbog činjenice da je HV s njim u fotelji ministra obrane dobio rat. No za krajnju desnicu je, koja mu je kao bivšem emigrantu predbacivala suradnju s jugoslavenskim tajnim službama, gotovo pa izdajica.
Ustaše, naime, ne mogu probaviti da je cijelo vrijeme usko surađivao s nekadašnjim visokim funkcionarom Službe državne sigurnosti Josipom Perkovićem, koji je pravomoćno osuđen na trideset godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu poznatog emigranta Stjepana Đurekovića. Još gore im pada da je kao takav bio i američki igrač u ratovima na Balkanu, te da je pod njihovom kontrolom provedena i zaustavljena velika vojna operacija HV-a i Armije BiH kod Banje Luke, umjesto da se "Srbe goni do Drine".
Kako je moguće da se u jednoj ličnosti, poput Šuškove, posložilo toliko šizofreno različitih uloga? Je li on više ekstremni politički emigrant, poznat i po tome što je na nekakvim antijugoslavenskim prosvjedima u Kanadi na svinji ispisao Brozov nadimak, i/ili tek pouzdani Udbin doušnik? Je li Šušak zakleti neprijatelj Bošnjaka i njihova prava na suverenu i međunarodno priznatu BiH, i/ili njihov saveznik u završnim vojnim operacijama koje su prethodile Daytonskom sporazumu? Za one za koje je bio samo "obični ustaša iz Širokog", tek napomena da je slijepo slijedio najmlađeg Titova generala i partizana Franju Tuđmana!
Odakle sve te kontroverzije koje se vežu uz Šuškovo ime i (ne)djelo? Iz Kanade. Tamo je kumovao pomirenju između partizana Tuđmana i njegovih protivnika ustaša, da bi se svi uhvatili za isti štap i stvorili neovisnu Hrvatsku, a koju, zbog Pavelićeve zločinačke ostavštine, nitko u svijetu nije htio. Šušak je jedan od onih koji je udario temelje "big dealu" u Norvalu prema kojem će jugoslavenski tajni agenti zaboraviti tko su sve bili njihovi doušnici iz redova hrvatske političke emigracije, a zauzvrat će upravo Josip Perković ponijeti značku SIS-a s brojem 001!
Nije kriv za zločine
I baš Šušak je taj koji je kasnih osamdesetih bio domaćin kanadske turneje komunističkog disidenta dr. Franje Tuđmana i organizator njegova prvog predavanja. On je Tuđmanu najviše pomogao u prikupljanju novca za predizbornu kampanju što se, uz potporu Crkve stranci koja je također dogovorena u Norvalu, pokazalo presudnim na izborima 1990. godine.
Šušak je od prvog dana u HDZ-u zbog svojih ekstremno desnih političkih uvjerenja bio u latentnom sukobu s lijevom i tehnokratskom strujom tog pokreta/stranke, a najviše su mu se suprotstavljali Stipe Mesić, Josip Boljkovac i Josip Manolić.
Što je s ratnim zločinima nakon briljantno izvedene "Oluje"? Povijesne istine radi, oni ne mogu ići na dušu ministru Šušku, čak ni kad je objektivna odgovornost u pitanju. Nadležnost nad oslobođenim teritorijima odmah je nakon "Oluje" preuzela policija, pa je u tom smislu puno odgovorniji za sve loše što se dogodilo bio Ivan Jarnjak, tadašnji ministar unutarnjih poslova, no njega je, za razliku od Gotovine i Čermaka, optužnica zaobišla?! Na svog Zagorca, navodno, nije dao Franjo Tuđman?
Gojko Šušak ni nakon povratka u Hrvatsku nije krio ustaški sentiment. Bio je, zapravo, politički bliže onima koje je Tuđmanov udbaško-sisovski aparat nemilosrdno uklonio: pravašima i HOS-ovcima, nego ekipi "proljećara", odreda bivših komunista, pače, glavešina SKH, JNA i "narodne" milicije, koji su stvorili HDZ, stranku koja će u višestranačju postati monolitna poput nekadašnje Partije. Iako je, velim, politički bio bliže krajnjoj desnici nego politici Tuđmanova HDZ-a, "čisti" pravaši ga zbog deala s Perkovićem nisu voljeli.
Možda bi najispravnije bilo reći da je Gojko Šušak pokorno slušao Tuđmana i onda kada je on donosio katastrofalne odluke, poput suludog rata s Muslimanima, i onda kad je bio u pravu, krenuvši iz sve snage u oslobađanje Hrvatske i BiH.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....