Kakav god da je trebao biti, dramski program otkazanog festivala u Benkovcu nikako nije mogao ispasti društveno ilustrativniji od predstave koju su tamo svekolikom pučanstvu priredili ponosni benkovački zabranitelji. Tako dojmljivu i plastičnu kičicu hrvatskog civilizacijskog sunovrata u krilu Europske unije, a okruglih 30 godina nakon službenoga okončanja ovdašnjeg rata, ne bi uspjeli vjerojatno napisati ni pokojni Ivo Brešan ili Bertold Brecht, da se kojom srećom dignu iz groba. S obzirom na prethodne radove, činilo bi im se sve previše ponavljajuće, dosadno i stereotipno.
Likove apsurdističkih novodobnih Bukara iz Mrduše Donje, kojima rođene kćeri javno pjevaju numere krvave srbijanske udovice ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana dok oni u maniri priučenih teatrologa procjenjuju prihvatljive hrvatske oblike domoljublja i dramaturški sporne elemente kazališnih predstava Olivera Frljića (koje uporno nazivaju filmovima), u stanju je osmisliti i postaviti na javni pijedestal samo posve dijabolični um i najveći ovdašnji režiser najgorih političkih zločina. Ime mu se svodi na tri tužna slova – HDZ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....