Gdje je nestao Milanović? Svjetska situacija je bučna, a on šutljiv: ‘Još spava, očito čeka ovo...‘

Svugdje ga ima. Ali o većini važnih pitanja u zemlji i izvan nje uglavnom – šuti.

Tako bi se u najkraćem mogla opisati taktika kojom je predsjednik Republike Zoran Milanović ušao u prve mjesece svojeg novog mandata. Dodijelio je povelju folklornom ansamblu gradišćanskih Hrvata.

Prisustvovao je komemoraciji maestru Alfiju Kabilju. Obišao dječju bolnicu, bio na otvorenju sportskog centra, sudjelovao na obljetnici akcije na Plitvicama. Susreo se s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, a u Sofiju otišao na novu rundu razgovora o Aqaba procesu.

Pritom se nije zalijetao s izjavama, izlazio s bombastičnim tvrdnjama niti radikalizirao situaciju.

Predsjednik se tako ne gura u prvi plan da bi komentirao ni DP-ova "pistolera" Josipa Dabru, ni samovolju glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, ni Thompsonov koncert. Zanimljivo je da Milanović šuti i o brutalnoj Trumpovoj demontaži svjetskog poretka kakvog smo na globalnoj sceni poznavali zadnjih 35 godina. Kao i o "bježaniji" svog frenda Milorada Dodika.

Vanjska politika spada u njegove ovlasti, no čini se da se predsjednik trudi da se u njoj – dok je još situacija krhka – ne istrči.

Iznimka je bio jedino njegov službeni posjet Crnoj Gori, gdje je koncem ožujka na predavanju na tamošnjem Fakultetu političkih znanosti uvjeravao studente da Putin neće nikog više napasti jer nema dovoljno vojnika niti za Ukrajinu. A "porciju" je dobila i njemu omiljena Ursula von der Leyen, "činovnica nikad izabrana ni od koga, koja uokolo obećava da će EU trošiti 800 milijardi eura na obranu".

Pri čemu nije riječ ni o čemu novom. Predsjednik je zapravo ponovio ono za što se zalaže već poodavno: "mekšu" percepciju ruskog "hazjajina" i oštru kritiku briselskih institucija.

– Milanović još uvijek živi na lovorikama. Izbori su bili relativno nedavno, i moguće je da mu treba nešto vremena da uhvati zalet.

Nakon izbora uvijek postoji faza odmora. Vjerujem da će se on sigurno zalaufati kada se pojavi tema koja će mu odgovarati – ističe PR stručnjak Gordan Turković u izjavi za Slobodnu Dalmaciju.

Pritom će ključno biti hoće li se predsjednik u svojem drugom i zadnjem mandatu odlučiti odraditi ga lagano, ili će ipak htjeti ostaviti neki trag.

On procjenjuje da se predsjednik neće previše miješati niti u lokalne izbore.

– Njega svakako manje zanimaju lokalni izbori od parlamentarnih – zaključuje Turković.

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić ističe da tek treba vidjeti kako će se Milanović ponašati i na području unutarnje, i na području vanjske politike.

– Diljem Europe svi shvaćaju da ovo nije uobičajena godina i da je vrijeme dijaloga, kako unutarnjeg, tako i vanjskog. Nažalost, naš predsjednik do sada nije bio sklon nijednom, ni unutarnjem ni vanjskom.

Nadam se da je i on shvatio da ovo nisu vremena za nagle ni agresivne poteze. Ako ćemo parafrazirati samog predsjednika, male zemlje si naprosto to ne mogu dopustiti. A njegov opus u prvom mandatu bio je upravo takav – navodi Avdagić.

Zbog toga bi, prema njegovu mišljenju, bilo dobro da se predsjednik Republike pokuša držati svoje ustavne uloge i s Vladom i premijerom pokuša raditi na rješenju najvažnijih pitanja.

– U kampanji je sam Milanović parafrazirao Trumpa i poručivao građanima da ga biraju samo još jednom, i ne moraju više. U ovakvoj godini ima dovoljno posla vezanog uz pitanja sigurnosti, oružanih snaga i vanjske politike.

Hrvatska bi trebala graditi odnose sa SAD-om, možda i pojačati tim u Washingtonu, u Europskoj uniji snažno zauzeti stav ako će se sada neke stvari mijenjati. Ako Trump traži da EU kupi 300 milijardi eura, kako on kaže, energije od SAD-a, a to nema šanse da se ostvari ni za 10 godina, onda se oko toga mora čuti i naš glas – smatra Avdagić.

Sveukupno gledano, predsjednik se trenutno ne miješa puno u vanjsku politiku, ali su tu njegovi stavovi jasni i otprije poznati.

– On ih očito nema potrebu ponavljati. A možda nema ni priliku.

Predsjednik ne putuje previše, što je odraz njegova prvog mandata. Bilo bi bolje da puno više državničkih i službenih putovanja zasluži u ovom drugom mandatu, i ja mu to osobno želim – zaključuje Avdagić.