Je li netko već javio opoziciji da u avionu nema pilota? Sletjeli bi na vlast, a prema najnovijem istraživanju javnog mijenja, lider najveće oporbene stranke nije niti među deset najpozitivnijih političara?!
Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević, opozicijski političar koji je dobio najviše glasova na "svoje ime", logičan je izbor za premijera ako lijevo-liberalna koalicija dobije barem koji mandat više od HDZ-a i partnera, međutim, Tomašević nipošto ne želi u utrku za predsjednika Vlade.
Zato želi Siniša Hajdaš Dončić, ali mu, očito, ne ide. Svaki novi intervju i svako novo istraživanje košta ga pada rejtinga, a problem je isti kao i kod prethodnika mu Grbina i Bernardića; čovjek jednostavno nije lider. Čak ga ni njegovi birači ne vide kao prvog među jednakima.
Siniša Hajdaš Dončić operiran je od svake karizme. To ga ne priječi da bude solidan saborski zastupnik, ali za prvog ministra jednostavno morate imati nešto više, naročito kad izlazite na medgan jednom Plenkoviću. Jer, Andrej Plenković je igrač razlike: da njega nema, čak i ovakva, nesložna i razbarušena oporba obrisala bi pod HDZ-om, premda se radi o tolikim amaterima da su prošle parlamentarne izbore uspjeli izgubiti iako su SDP i Možemo imali više glasova od "zajedničara". Procjena da ne idu u koaliciju i tako sinergijom dođu na vlast izazvala je podsmijeh čak i kod onih koji "HDZ ne mogu ni u štampu".
Kako se izbori budu bližili, kampanja HDZ-a s nepobjedivim premijerom na čelu jačat će. Sve korupcijske afere, uhljebljivanja, šovinistički ispadi koalicijskih partnera sa žestoke desnice, sve hadezeove opačine koje su Hrvatsku i njezine institucije pretvorili u njihovo leno, sakrit će umiveno, europsko lice Andreja Plenkovića, s gardom karijernog političara koji u opoziciji nema pravog takmaca. Mislim, pa naravno da ima, ali Hajdaš Dončić očito nije taj.
Jačanje saveza SDP-a i Možemo i "pabrčenje" glasova "mićih" liberalnih strančica/lista poput onih koje vode Marijana Puljak i Dalija Orešković, nisu dovoljne za pobjedu nad HDZ-om koji samo u državnom aparatu krije snagu barem dvjesto tisuća birača kojima su izborne nedjelje sve u životu. Oni glasovima za "plave" brane egzistenciju svojih obitelji i perspektive vlastite djece koja uz njih postaju dio izabrane kaste. Zaokruživanje HDZ-a njima doslovno život znači. Oni vjeruju da je propast HDZ-a i njihova osobna tragedija, što možda nije ni daleko od istine čega tu sve ima: tipova s kupljenim diplomama, bezveznjaka koji jedva sklope tri rečenice i prodavača magle koji ne vjeruju u ništa do u vlastiti džep. Kad bi današnji HDZ prošao kroz neko ideološko čistilište, ne znam tko bi tu uopće ostao...
Kad se takvoj momčadi pribroje Hrvati iz BiH koje se kupuje i ucjenjuje proračunskim sredstvima i koječime drugim, lažni branitelji, a takvih je sigurno na desetke tisuća, svi poznajete bar ponekog, te druge "intersdžije" koji valjaju manje ili veće poslove s državom, HDZ-u nitko ništa ne može.
Opozicija ima šanse jedino krene li u borbu po principu "tuk na utuk, odgovor na odgovor": vi ste sve karte stavili na Plenkovića, a mi u bitku šaljemo Ivanu Marković ili Ivanu Kekin, a njima sigurno nitko ne može reći da nemaju "ono nešto" i da sutra, poput slovenske predsjednice Nataše Pirc Musar, ne bi mogle Hrvatsku učiniti modernom, otvorenom i naprednom zemljom, dakle, svime što ona danas nije.
Je li za to kasno? Jesu li opoziciji jedini spas prijevremeni unutarstranački izbori u SDP-u ili se zaista socijaldemokrati i možemovci misle pretplatiti na opozicijske klupe? Neprestano bježati od odgovornosti, a u prvi plan gurati bernardiće, grbine, dončiće..., koji jednostavno ne mogu dobiti izbore. Ne mogu i – gotovo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....