Prije nekoliko dana na Festivalu grintanja moja je malenkost primijetila kako je sa stajališta bilo kojeg vladajućeg poretka narod koji ronja ustvari bezopasan narod. Naime, u grintavcima se ne nakupljaju frustracije, jer ih oni redovito ispuhuju. Ljudi koji dostojanstveno trpe i nikome se ne žale, čak ni ispod glasa samima sebi, koji strpljivo podnose sve udarce sudbine i sva poniženja, nalik su tempiranoj bombi.
Oni mogu neko vrijeme, mogu čak veoma dugo, obuzdavati gnjev i u sebi gomilati frustracije, ali ne mogu dovijeka. Prije ili kasnije, taj će talog gorkih iskustava dosegnuti kritičnu razinu i zaprijetiti pravom erupcijom bijesa. A jednom kad se to dogodi, spašavaj se tko može.
Zato su sve diktature ograničenog trajanja. Njima je suđeno da prije ili kasnije krvavo skonča...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....