Mimohod i parada, Hrvatska i Srbija; dvije državice koje pokušavaju demonstrirati vojnu silu. Komu i čemu? Jedna drugoj. A zašto? Zbog toga da bi političke elite, koje uživaju kojekakve benefite s obje strane Dunava, "ložile gradele", ne bi li se tako održale na vlasti.
Niti srpski radikali mogu bez hrvatskih, niti naši bez njih. To je konstanta zadnjih sto godina.
Da apsurd bude veći, i jednima i drugima, Hrvatima i Srbima, isti su prodali i prodavat će oružje. Francuzi su uvalili Rafalee nama jer smo, kao, u NATO-u i EU-u, a njima jer nisu u EU-u, ali, kao, misle postati dio toga saveza država, a hoće li ili neće, nije ni bitno. Shvatili ste; bitno je samo da kupe te borbene avione, umjesto kojih su mogli graditi ceste, bolnice, škole..., koješta. A nisu ni neće, kao ni braća im Hrvati.
Na Balkanu ništa novo, a na Zapadu stare priče. Metodom mrkve i batine razgovara se s malim narodima s jugoistoka Europe. Prodaš im oružje, zadužiš ih jer, eto, sigurnost je važna, mir nema cijenu, a da se ni sjetili nisu da će, nastave li se ovakvi demografski trendovi, Hrvati i Srbi za pedeset godina biti svedeni na statističku grešku.
U Hrvatskoj nestaju cijele regije. Pravi primjer za to je Žumberak, koji će se uskoro pretvoriti u goli zemljopisni pojam, obični toponim. Od toga scenarija nije daleko ni Gorski kotar, Kordun i Banija, izgledaju kao spaljena zemlja, a u dobrom dijelu Slavonije redaju se jedno za drugim avetinjski opustjela sela.
Generacija Z
U Srbiji je isto. U Beogradu je sva sila ljudi jer je on neka vrsta prolazne stanice. Tu se prvo dosele iz provincije, pa za koju godinu krenu dalje prema EUropi: Austriji, Francuskoj, Švedskoj...
Kad sa Srbima razgovarate na temu Kosova, mnogi će reći, da se ono sutra nekim čudom i vrati u sastav Republike Srbije, tamo ne bi imao tko živjeti. Pa i oko samoga glavnog grada sve je više napuštenih kuća, ugašenih ognjišta.
Za one militantne s jedne i druge strane, koji su se divili snazi mimohoda u Zagrebu ili moći vojne parade u Beogradu, informacija da danas-sutra svim tim oružjem i oruđem neće imati tko upravljati. Mladi baš ne hrle u vojnike, a i nema ih. Ta pogledajte Hrvatsku: počela je akademska godina s toliko praznih mjesta da će se već u 2026. mnogi fakulteti gasiti ili spajati.
Razredi koji su prije tridesetak godina brojili i po trideset i pet učenika, danas su prepolovljeni. U svjetlu tih činjenica, u Hrvatskoj i Srbiji spominjati vojni rok, tragikomično je.
Da ne govorim da je na djelu generacija koja se grozi rata, osim ako nisu u pitanju videoigre uz koje provode 24/7, potpuno iščašeni iz realnog života.
Toliko je već tekstova napisano o pripadnicima naraštaja Z, koji ne umiju promijeniti žarulju, ispeći jaje na oko ili se uzverati ni na najniže stablo, a od kojih Plenković i Vučić očekuju da sutra budu komandosi?! Ma dajte, molim vas. Prizemljimo se svi zajedno.
Ni u jednoj Rusiji nema toliko, grubo je reći, živog mesa koje bi zločinac Putin gurnuo u rat, a neki ovdje sanjaju nove okršaje.
Zapravo, da spomenuti defilei vojnih snaga jedne i druge države nisu pumpanje mišića u stilu "sad ćemo vam mi pokazati, Srbi, sad ćete vidjeti što mi imamo, Hrvati", razumio bih to kao neku vrstu provjere spremnosti profesionalnih vojnika i časnika i onoga čime raspolažu. Ovako ispada da samo "rajcaju" jedni druge, a, velim, u očima svijeta smo nebitni, periferni, skrajnuti, jer smo po broju stanovnika obična mizerija koja stane u dva grada.
Rat tipkovnicama
Koliko se god pojedinci s obje strane žestili, glumeći velike Hrvate ili Srbe, stvarnost je daleko od toga da bi tko imao računa ratovati za jedne i druge, naravno, ako u tu vrstu borbe ne računamo udaranje po tipkovnici dok se sije mržnja na društvenim mrežama.
Samo iz Hrvatske iselilo se oko tristo tisuća ljudi u punoj snazi, od kojih će se tek rijetki vratiti, jer se radi o mladima koji su se vani, dobar dio njih, "vezali" dugoročnim kreditima pa su ovisni o radnom mjestu.
Iz Srbije ih je u zemlje EU-a, Ameriku, Kanadu... otišlo još i više, tako da nije jasno tko bi to podmazivao sve te puščane cijevi koje su defilirale Zagrebom pa Beogradom. A da netko konačno počne govoriti o tome kako vratiti život u ovaj dio Europe? Kako obnoviti vitalnost starih nacija, kako ih spasiti od umiranja? Oružjem, ma koliko ono skupo i silno bilo, to ne ide.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....