Sinjski gradonačelnik Miro Bulj se u četvrtak, u maniri pravog aktivista, s četiri kamiona puna otpada po najvećem zvizdanu uputio iz Sinja do Lećevice, odnosno tamošnjeg centra za otpad o kojem slušamo više od 20 godina, a dočekat ćemo ga valjda kad na vrbi zasvrbi – ako i tada.
Kad je Bulj u Lećevici “poljubio vrata”, s konvojem od četiri kamiona sinjske komunalne tvrtke uputio se u Split, ravno pred zgradu Splitsko-dalmatinske županije, koja je i odgovorna za nedosanjanu Lećevicu. Povod ovom Buljevu izletu u aktivizam, što Bulju ni inače nije strano kad za to postoji potreba, bilo je privremeno zatvaranje sinjskog odlagališta “Mojanka”.
“Mojanku” je zatvorio Državni inspektorat zato što “Čistoća Cetinske krajine” ne posjeduje odgovarajući akt za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom. Čim je u utorak, 10. lipnja u “Čistoću Cetinske krajine” stiglo rješenje Državnog inspektorata, u tom poduzeću su napisali žalbu. Sve to prethodilo je Buljevu aktivističkom činu, a završilo pomirljivim porukama iz nadležnog Ministarstva i Županije.
I taman kad smo mislili da su konačno prošli i posljednji izbori u superizbornoj godini i da smo se naslušali političara koji u predizborno vrijeme često postanu aktivisti kako bi se približili građanima, Bulj nas je razuvjerio!
Prvo, treba se upitati kako uloga političara i aktivista uopće idu ruku pod ruku, a drugo – kad im možemo vjerovati, a kad na njihove političko-aktivističke istupe treba gledati kao čisto populističko skupljanje plusića u tekicu javnog mnijenja.
Getani za jednu noć
Bulju se ne može poreći da često ima ovakve istupe, pogotovo kad mu je s druge strane HDZ, odnosno Splitsko-dalmatinska županija, neko ministarstvo ili Vlada. Pa, iako oni ponekad i urode plodom, stoji teza da su ovo populistički potezi, odnosno kampanja izvan kampanje, i to tik nakon što smo odradili sve moguće izbore pod hrvatskim nebom.
Mogli su nas malo pustiti na miru i tri godine stvari za koje su plaćeni obavljati u miru. Dapače, mogu se oni i aktivistički trsiti, ali svi znamo da bi nastup bio puno manje teatralan da ih u stopu ne prate kamere i fotoaparati.
Recimo, možemo se u ovom kontekstu osvrnuti i na splitski slučaj, kad su dvojica kandidata za gradonačelnika – SDP-ov Davor Matijević i HDZ-ov Tomislav Šuta, koji je na kraju zasjeo na ključno mjesto grada – spavali u Getu kako bi tobože na svojoj koži osjetili što svake večeri proživljavaju nenaspavani Getani. Je li ovo bilo skupljanje poena ili pak “donekle aktivizam” koji će uroditi plodom, ovisit će o Tomislavu Šuti i njegovu timu.
No, političari nikad neće biti aktivisti u pravom smislu te riječi, prvenstveno zato što u svojim rukama imaju puno više alata od aktivista. Aktivizam je političarima postao odlična prilika za prikupljanje simpatija glasača; dobar je to materijal za eksplozivni Facebook video pod kojim će se naredati komentari poput: “To (umetni ime), ti se boriš za malog čovika.” Šteta što to često ne uključuje aktivističku upornost, ali i iskrenost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....