Reklo bi se, po modernome, top pa flop. Stvarno, ma treba čestitati Zoranu Milanoviću kako je tzv. ljevicu povukao za nos, iskoristio, a onda ih na kraju ispljunuo. A da oni toga nisu bili ni svjesni. Dok se oni probude...
Samo dan prije izborne šutnje za jedan zagrebački portal odgovorio je, Milanović dakako, na pitanje što će raditi nakon isteka drugog predsjedničkog mandata (tada će na leđima imati čak 63 godine) doslovce sljedeće: "Nakon toga neću biti premijer, nema te stranke čiji bih ja predsjednik želio biti."
Dakle, NEMA TE STRANKE! Nema je, ne postoji, u cijeloj Hrvatskoj!!! SDP? Možemo? Ma to su drugorazredne skupinice simpatičnih, ali u biti nesposobnih ljudi, poručio je Milanović. Pa zar nisam nedavno dao vritnjak onom šefu SDP-a (kako li se samo zove) i oteo cijelu stranku i kandidirao se za premijera? Naravno, sve eure koje je SDP uložio u Milanovićevu kampanju ovaj je s radošću prigrlio, tu nije bilo primjedbi.
Jesu li ljudi iz SDP-a shvatili poruku drumskog razbojnika s Pantovčaka? Kaj god, rekli bi Zagrepčani. Samo dan nakon drugog kruga izbora, čovjek poznat po radnim navikama, župan Zlatko Komadina, rekao je kako bi upravo Milanović bio najbolji SDP-ov premijerski kandidat. A Zlatko, Zlatko, ne hvataš signale s Pantovčaka. A tko zanemari taktiku...
Ali idemo dalje. Osokoljeni Milanovićevom pobjedom koju su u svojoj naivnosti proglasili vlastitom pobjedom, SDP-ovci su počeli maštati i gatati – trebalo bi svečanu inauguraciju starog-novog predsjednika održati na Markovu trgu, Plenkoviću i Jandrokoviću pod prozorima, pa neka pate! I Josipu Lisac im treba dovesti. Ma ne, malo je to, ajmo odraditi prisegu na Trgu bana Jelačića. Nek se vidi snaga oporbe. I tako su se SDP-ovci žestili iz dana u dan, kombinirali, računali osiguranje, koliko će ljudi pozvati, Siniša Hajdaš Dončić već se proglasio premijerom (valjda u strahu od drumskog razbojnika), a onda ih je u realnost vratio ZM. Flop.
Dečki, ne bu niš od toga. Znači, prisega po starom. Čim se predsjednik probudi, oko podne, on će to nabrzaka obaviti, bit će taman gostiju koliko ih treba biti, onda ćemo nešto pojest i popit i ajde kući. Još samo da izvođač/izvođačica himne bude uhu ugodan, pa ne može bolje.
I tako ćemo morati u ovom tekstu i po drugi put (nevjerojatno, što mi bi, to nije normalno) pohvaliti Milanovića. Jednostavno, ceremoniju je prilagodio značaju svoje funkcije. Beznačajna proslava za beznačajnih jedan posto vlasti. Taman po njegovoj mjeri, da se ne umori...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....