Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić otišao je u službeni posjet Izraelu u obostrano prilično nezgodnom trenutku: dok se dim nad leševima u Gazi još nije valjano razišao, i dok se u srcu vladajuće koalicije u Hrvatskoj oživljavaju ustaški resentimani i javno pjeva o madridskoj "grobnici od zlata".
Dok Anušić planira susrete s članovima Netanyahuove vlade i sugerira produbljivanje izraelsko-hrvatske vojne suradnje, Efraim Zuroff, donedavni ravnatelj jeruzalemskog ureda Centra Simon Wiesenthal javno proziva Hrvatsku zbog Marka Perkovića Thompsona, tvrdeći kako su "njegove pjesme i simboli na njegovim koncertima simboli masovnih ubojstava Židova, Srba i Roma". Zuroff poziva EU da neodložno kazni Hrvatsku zbog toleriranja ustaških simbola.
Valjda da se umili domaćinima, već u nedjelju je Anušić posjetio Memorijalno-dokumentacijski centar posvećen napadu Hamasa na Izrael od 7. listopada 2023. godine. Tijekom ovog tjedna se ministar obrane planira sastati i s jednim od notornih poticatelja eskalacije u Gazi, izraelskim ministrom obrane Israelom Katzom, a dogovoren je potom i sastanak s predstavnicima niza izraelskih tvrtki iz sfere obrambene industrije, kao i s Upravom za međunarodnu vojno-tehničku suradnju (SIBAT). Ako je etička dimenzija hrvatskog radnog posjeta Izraelu u trenutku neposredno nakon genocida u Gazi imalo problematizirala organizaciju ovog posjeta, smetnja je vjerojatno uspješno poništena nedavnim proustaškim eskapadama iz šireg kruga Plenkovićeve vlade, pa se razgovori s Netanyahuovim dužnosnicima mogu voditi na donekle približnoj moralnoj razini.
Postavlja se, naravno, itekako logično pitanje krajnje svrhe odlaska ministra obrane u Izrael baš u ovome trenutku. Ona je službeno objašnjena hrvatskim obrambenim potrebama, no dojam je više kako je riječ o ritualnom pranju obraza, pogotovo jer dosadašnji pokušaji hrvatsko-izraelske vojne suradnje nisu baš bili uzorni ni uspješni. Dovoljno se prisjetiti pokušaja problematične kupnje starih izraelskih borbenih aviona u mandatu Damira Krstičevića, zbog čega je umirovljeni general naposljetku morao i otići s mjesta obrambenog ministra.
Izrael bez sumnje ima vrlo jaku obrambenu industriju i vojnu proizvodnju, ali svoje najbolje i tehnološki najopremljenije proizvodne adute teško ili nikako ne ustupa zainteresiranim kupcima. Prema indeksu Global Firepower za 2026. godinu izraelska je vojska 15. najjača u svijetu i najsnažnija na Bliskom istoku, dok je Hrvatska po vojnoj snazi trenutno na 73. mjestu u svijetu.
"Moj zadatak je razgovarati sa ministrom obrane Izraela, dogovoriti tehničke suradnje između MORH-a i njihova ministarstva obrane, izmjenu tehnologija, izmjenu znanja, izmjenu informacija, daljnju suradnju i naravno komunikaciju vezano uz opremu i daljnje opremanje naših oružanih snaga s opremom koju u ovom trenutku koriste Oružane snage Republike Hrvatske, a proizvode ih i distribuiraju nam Izraelci", kazao je Anušić prije puta u izjavi za državnu televiziju.
Hrvatska je kroz protekla desetljeća nabavila više komada i modela izraelske vojne opreme – od izviđačkih dronova i oružnih stanica do protuoklopnih raketa, no svakako nije riječ ni o kakvim epohalno skupim oružanim sustavima ili složenijim tehnologijama. Nije nevažno ni što je glavnina te izraelske opreme nabavljena posve mimo države Izrael: protuoklopne rakete Spike, iako izraelskog podrijetla, kupljene su od njemačkog Eurospikea, a na sličan način smo nabavljali i druge izraelske nadzorne, besposadne ili topničke sustave.
Hrvatska vojska i Ministarstvo poljoprivrede od 2019. koriste, primjerice, izraelske nadzorne dronove Orbiter 3b, no kupljeni su u Europi. Prije 5-6 godina kupili smo i nekoliko izviđačkih dron-sustava Elbit-Skylark, kao i oružnih stanica DUOS UT30Mk2 za oklopnjake Patria. S obzirom na tehnološku razinu te opreme, ona baš i ne iziskuje pretjerano intenziviranje tehničkog vida hrvatsko-izraelske suradnje. Nije tajna da se najveći posao između Hrvatske i Izraela trebao dogoditi 2018., kad je hrvatska Vlada bez američke dozvole pokušala kupiti nadograđene izraelske borbene avione F-16. Posao je na kraju, srećom, propao zbog protivljenja američke administracije koja je tražila uklanjanje svih izraelskih modifikacija sa svojih izvornih zrakoplova.
Susjedna Slovenija je u samo pet godina, za razliku od Hrvatske, iz Izraela uvezla oružja i vojne opreme u vrijednosti od gotovo 60 milijuna eura, uključujući brodove, rakete i modernizirane tehnologije za tenkove. To deželu, međutim, nije spriječilo da lani obustavi svaku trgovinu s Izraelom, a nakon što je prošle godine tijekom ljetnih mjeseci došlo do teškog izraelskog kršenja međunarodnog i humanitarnog prava na Zapadnoj obali i Gazi. Slovenski premijer Robert Golob tad je objavio da je njegova vlada donijela odluku o zabrani izvoza, uvoza i tranzita vojnog naoružanja iz Slovenije i prema Izraelu, i to kao prva članica EU-a, te da ta odluka isključuje jedino opremu nužnu za sigurnost na slovenskom teritoriju. Ljubljana je ranije bila proglasila i dvojicu izraelskih ministara "nepoželjnim osobama" zbog "genocidnih izjava koje potiču nasilje i kršenja ljudskih prava Palestinaca". Lanjskog lipnja je također i priznala palestinsku državu te više puta pozivala na prekid vatre u Gazi.
Nakon što je Slovenija službeno zabranila uvoz izraelskog oružja radi genocidnih postupaka tamošnje vlade, i hrvatski predsjednik Zoran Milanović pozvao je bio lani Plenkovićevu vladu da postupi jednako. Još je lani u svibnju, kao vrhovni zapovjednik HV-a, Milanović službeno naredio prekid vojne suradnje s Izraelom te je o svojoj odluci obavijestio članove Vijeća za obranu.
Andrej Plenković je tad službeno odgovorio da je hrvatsko-izraelska suradnja nepostojeća i da nikakve trgovine "nema", što je očito učinio samo da ne mora donositi službenu odluku o embargu. Iz MORH-a su tad bili dodatno naglasili da Hrvatska "nema, niti je imala, niti planira imati vojnu suradnju s Izraelom". Podsjetili su tek da se u naoružanju HV-a nalaze pojedini izraelski proizvodi, premda su kupljeni uglavnom putem trećih partnera.
Kakogod, odlazak Ivana Anušića u Izrael u radni posjet označava prekid vojnih odnosa između dvije zemlje koji su dosad bili službeno "zamrznuti" zbog genocidnih događaja u Gazi. Predsjednik Republike je, međutim, danas uputio priopćenje da nikakve vojne suradnje Hrvatske s Izraelom do daljnjega ne može biti, jer je njegova odluka da se prekine svaki oblik trgovine oružjem i vojnom opremom s Izraelom još uvijek na snazi.
"Zbog neprihvatljivog postupanja izraelske vojske i neviđenog gaženja svih normi međunarodnog humanitarnog prava, još u svibnju prošle godine zapovjedio sam prekid svake suradnje OSRH s izraelskom vojskom, a koja se odnosi na sve pripadnike Hrvatske vojske", podsjetio je Milanović. Dodao je da je i u nedavnom telefonskom razgovoru upozorio predsjednika Vlade da bi bilo kakav oblik vojne suradnje s Izraelom bio neprihvatljiv, te naglasio:
"Kao vrhovni zapovjednik OSRH ponovo ističem kako OSRH neće ni ubuduće ni na koji način surađivati s izraelskom vojskom", poručio je Milanović.
Na upit o nekakvoj strateškoj svrhovitosti aktualnog posjeta Ivana Anušića izraelskoj vojnoj industriji i ministarstvu obrane, analitičar Pavle Kalinić kaže da je ona u svakom pogledu posve deplasirana.
"Nikakvo novo naoružavanje kod nas nema smisla bez donošenja strategije nacionalne sigurnosti koja bi jasno definirala istinske hrvatske obrambene potrebe. Osim toga, za Hrvatsku je ključno da konačno sama počne proizvoditi nešto od svojih obrambenih resursa, a ne da ministri obilaze strane države i strana sajmišta i pokušavaju ugraditi svoje provizije u posve bespotrebne ugovore na račun hrvatskih građana. Ne kažem da je sad posrijedi takav pokušaj, ali dobro se sjećamo kako je izgledao pokušaj nabave izraelskih zrakoplova F-16 bez natječaja: jamčili su da nemaju više od 3000 letnih sati, a svaki je imao barem 3200 i 33 godine radnog staža. Amerika nas je tad zapravo spasila financijskog debakla", drži Kalinić.
Izraelci bez sumnje imaju najsuvremenije obrambene tehnologije, napominje, od lasera preko dronova do borbenih robota, ali njih sigurno neće tako lako prodati nama. No, ako i ne uspiju kupiti ništa od modernoga oružja u Izraelu, predlaže Kalinić, naš ministar s delegacijom uvijek može pokušati objasniti domaćinima kako je "Za dom spremni!" stari hrvatski pozdrav i da je "madridska grobnica od zlata" zapravo hrvatski pandan Salomonovu hramu u Jeruzalemu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....