Milivoj Špika dugogodišnji je borac za prava umirovljenika i predsjednik stranke Blok umirovljenici zajedno (BUZ), koja se fokusira na poboljšanje standarda umirovljenika, povećanje mirovina i promjenu sustava usklađivanja mirovina.
Često se pojavljuje u medijima kao kritičar aktualnih mirovinskih reformi. Posebno je glasan u zahtjevima da prosječna mirovina iznosi najmanje 50% prosječne plaće. Vrlo je kritičan prema politici Vlade i u svojoj najnovijoj objavi na Facebooku, a koja se tiče Zakona o inkluzivnom dodatku. Prenosimo je u cijelosti.
Srž problema
"Činjenice su neumoljive. Zakon o inkluzivnom dodatku propisuje da se rješenje mora donijeti u roku od 15 dana, iznimno 30. U praksi taj se rok sustavno i masovno krši. Ljudi čekaju mjesecima, godinu dana i dulje. Oko 15.000 podnositelja zahtjeva nije dočekalo rješenje. Većinom su to bili teško bolesni ljudi, često oboljeli od karcinoma, koji su živjeli u krajnjoj oskudici, računajući upravo na inkluzivni dodatak kao sredstva za osnovne životne i zdravstvene troškove.
I tu dolazimo do srži problema, država, odnosno resorno Ministarstvo socijalne politike i Hrvatski zavod za socijalni rad, nakon smrti podnositelja zahtjeva automatski obustavljaju postupak i odbijaju isplatiti zaostatke. Ne zato što pravo nije postojalo, nego zato što ga zbog vlastite neefikasnosti nisu stigli priznati na vrijeme. Takva praksa nije samo moralno neprihvatljiva, nego je i pravno duboko upitna.
Ministarstvo se brani tezom da su prava iz sustava socijalne skrbi “osobna i neprenosiva”. No to je svjesno iskrivljavanje problema. Nasljednici ne traže nasljeđivanje prava u budućnosti. Ne traže nastavak isplate nakon smrti. Traže isplatu već nastalog, neostvarenog imovinskog potraživanja, novca koji bi bio isplaćen da je država poštovala zakonite rokove. Tu razliku Ministarstvo uporno ignorira.
Da stvar bude gora, postoji i jasno pravno uporište koje ide u korist obitelji. Još 2011. Mirovinsko-invalidsko-zdravstveni odjel Visokog upravnog suda zauzeo je stav da se postupak može nastaviti i nakon smrti stranke ako zahtjev sadrži neostvareno imovinsko potraživanje, poput osobne invalidnine ili sličnih prava. Ministarstvo se o tom zaključku nikada nije očitovalo. Još jedan znak da se ovdje ne radi o pravnoj dilemi, nego o političkoj odluci da se problem gurne pod tepih.
Ministrovo bauljanje
Zbog bauljanja ministra Piletića danas imamo više od 200 tužbi samo pred Upravnim sudom u Zagrebu i ogledni spor koji će odlučiti o sudbini tisuća obitelji. Istodobno, Ustavni sud je već ukinuo presudu Visokog upravnog suda iz 2023. na kojoj se dio sudova pozivao kako bi odbio zahtjeve nasljednika, jasno upozorivši na neujednačenu praksu i povredu prava na pravično suđenje. Drugim riječima, pravni temelj na koji se Ministarstvo prešutno oslanja, urušava se poput kule od karata.
No, odgovornost ministra Piletića ne staje samo na ovoj nepravdi. Cijeli sustav inkluzivnog dodatka od početka je loše pripremljen, kadrovski neosiguran i financijski pogrešno planiran. Struka je upozoravala da nema dovoljno vještaka i kapaciteta za gotovo 300 tisuća zahtjeva. Danas još oko 100 tisuća ljudi i dalje čeka rješenje. Procijenjenih 572 milijuna eura godišnje pokazalo se kao teški promašaj, u prvoj godini potrošeno je gotovo milijardu eura, a problem nije riješen. Kaos je ostao, a cijenu po ustaljenom običaju plaćaju najslabiji.
Cinični pokušaj saniranja vlastitih grešaka
U takvom kontekstu, odbijanje isplate zaostataka preminulima i njihovim obiteljima nije administrativni detalj, nego ciničan pokušaj saniranja vlastitih grešaka preko leđa mrtvih. To je poruka da se državi isplati biti spora, jer smrt korisnika znači uštedu u proračunu. Takva država gubi svaki moralni legitimitet. Logika je jednostavna i neoboriva, troškovi života, liječenja, skrbi i dostojanstvene smrti nisu nestali smrću podnositelja zahtjeva. Netko ih je platio, najčešće obitelj koja je računala na sredstva inkluzivnog dodatka. Odbiti isplatu zaostataka znači kazniti obitelj dvaput, prvo nebrigom sustava, a zatim hladnim birokratskim cinizmom.
Ovo pitanje više ne može ostati u ladicama sudova i ministarstava. To je test pravne države. Ako država ne isplati ono na što je imala obvezu, samo zato što je zakasnila dovoljno dugo da korisnik umre, tada to više nije socijalna politika, nego institucionalizirana nepravda. Država mora isplatiti sve zaostatke inkluzivnog dodatka bez obzira na smrt podnositelja zahtjeva. Ti ljudi ne traže milostinju, već poštivanje zakona, pravde i elementarnog dostojanstva čovjeka.
Društvo koje štedi na bolesnima i mrtvima nema budućnost", zaključuje Milivoj Špika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....