Ne postoje relevantna svjedočanstva niti dokazi da je u novosadskoj dvorani SPENS postojao logor za hrvatske zarobljenike nakon pada Vukovara 1991., a ukoliko ima ljudi koji mogu posvjedočiti drugačije, trebali bi se javiti udrugama koje u Srbiji istrajno prikupljaju informacije o zločinima i ratovima na ovim prostorima općenito, ili njihovim partnerskim udrugama u Hrvatskoj. Ratni zločini ne zastarijevaju i u slučaju postojanja novih dokaza, udruge su spremne pravno reagirati protiv eventualnih počinitelja.
Ono što SPENS po svoj prilici jest bio – prihvatni centar u kojem su se zatočenici iz Vukovara i okolnih mjesta, vojnici i civili, te izbjeglice kako hrvatske, tako i srpske nacionalnosti, razvrstavali prije nego bi se sprovodili u izbjegličke i prihvatne centre ili dalje u mjesta u Srbiji ili okolnim zemljama u kojima je nesporno bilo logora za ratne zarobljenike i u kojima su zabilježena mučenja, zlostavljanja i ubojstva.
Ovako bi ukratko glasila informacija koju smo dobili u srbijanskim uglednim udrugama i od pojedinaca koji su se od početka ratova na prostorima bivše SFRJ borili za istinu o njima i pravdu prema žrtvama zločina i tih ratova općenito, često rizikujući vlastitu sigurnost.
Mučna tema ratnih logora i ratnih zarobljenika ponovo su pokrenuti u javnostima Hrvatske i Srbije nakon što je hrvatski glazbenik Toni Cetinski otkazao koncert u novosadskoj dvorani SPENS zakazan za 8. ožujka. Cetinski je otkazao koncert, koji bi mu bio peti put kako pjeva u SPENS-u, nakon poziva pojedinih udruženja hrvatskih branitelja koji su naveli da je SPENS 1991. godine služio kao „koncentracijski logor“ za hrvatske civile i branitelje. Cetinski je izjavio da su ga pogodila svjedočanstva o tom mjestu i da ono za njega nosi „bolne ratne uspomene“, te se kaje što je tu ikada pjevao, uz poruku kako vjerojatno više neće nastupati u Srbiji.
Gradonačelnik Novog Sada i uprava SPENS-a – sve kadrovi Srpske napredne stranke predsjednika Srbije Aleksandra Vučića – oštro su demantirali ove navode odgovarajući da je u SPENS-u bio prihvatni centar za srpske izbjeglice iz Hrvatske.
Hala SPENS velebni je objekt u samom centru glavnog grada Vojvodine, Novog Sada. Ono NS ipak nema veze s Novim Sadom kako bi se na prvu loptu moglo pomisliti; skraćenica objekta izgrađenog socijalističke 1981. je od Sportsko-poslovni-ekonomski-napredni-sistem.
Kandić: Ljudi su tu bili kratko
Nataša Kandić, osnivačica srbijanskog Fonda za humanitarno pravo, udruge koja ustrajno od ranih 1990-ih radi na bilježenju kršenja ljudskih prava, pravnoj zaštiti žrtava te se bori protiv ratova i nacionalizama zbog čega je nebrojeno puta bila izložena napadima pobornika ratova i mržnje, kaže za "Slobodnu" da FHP ima svjedočanstava za sve logore koji su postojali (u Srbiji), ali da za SPENS svjedoka nije bilo, jer su oni provodili dugo vrijeme – neki i više mjeseci, sve do kolovoza 1992. – u drugim zatvorima i logorima, “tako da im je bilo osnovno da to iznesu”.
“Očito je SPENS bio tranzitno mjesto odakle se obavljala filtracija ljudi i odakle su dalje išli autobusi za Hrvatsku, neki za BiH, a u stvari su oni raspoređivani po logorima. Tako da – to nije bio logor kao što je bio onaj u Begejcima, ili onaj u Stajićevu, kao što je bio zatvor u Nišu, kao što je bila vojarna u Aleksincu... ne u tom smislu. SPENS je bio tranzitno mjesto koje je služilo osnovnoj svrsi, a to je da su ispraznili Vukovar. Onda su sve stanovništvo doveli u Novi Sad i odatle neke vratili na teritorij Hrvatske, neke preko Bosne i Hercegovine, a ostali – mislim da je 3500 njih – bilo po logorima”, kaže Nataša Kandić.
I Helsinški odbor za ljudska prava slično se FHP-u bavio temama ratova i žrtava. Ljiljana Palibrk iz te udruge ponavlja sličnu priču kao i Nataša Kandić:
“Helsinški odbor se bavi raspadom Jugoslavije i ratovima od samog početka 90-ih. Mi radimo s drugim udrugama u regiji, na području cijele bivše Jugoslavije i zaista imamo mnoštvo materijala o događajima i o grupama i pojedincima koji su na razne načine odgovorni za ratne zločine. Mi imamo podatke o nekoliko logora u kojima su držani pripadnici hrvatske nacionalnosti, u koje su većinom dovedeni iz Vukovara i okolice nakon pada toga grada, a bilo je tu i nekih građana Srbije. Oni su već od početka 1991. godine – dakle to je nešto s čime mi raspolažemo – zatvoreni i nalazili su se, prema našim saznanjima, svjedočanstvima i svim materijalima kojima raspolažemo i koje imamo – na imanjima u Begejcima i Stajićevu, u Kazneno-popravnom zavodu (KPZ) u Sremskoj Mitrovici, u Nišu u KPZ-u i u Vojnom zavodu, te u Vojnom istražnom zatvoru i prostorijama Instituta za sigurnost u Beogradu. Dakle, to su lokacije za koje mi pouzdano znamo da su korištene za zatvaranje i za zlostavljanje ljudi koji su dovedeni iz Hrvatske”, kaže Ljiljana Palibrk za "Slobodnu".
Ljudi su držani u zatočeništvu u vojarnama...
Ona dalje govori da je u tom smislu informacija da je hala bila logor “za nas iznenađenje iz više razloga”, a iznosi dva:
“Do sada se nisu pojavila svjedočanstva koja idu u prilog takvoj tvrdnji, a, kažem, mi surađujemo i s hrvatskim udrugama i mnogo smo materijala razmijenili. Drugo, sva mjesta na kojima su držani zatočeni ratni zarobljenici ili civili, svejedno, bila su isključivo u nadležnosti tadašnje vojne sigurnosti u tadašnjoj Jugoslavenskoj narodnoj armiji i oni su u te svrhe koristili državne objekte zatvorenog tipa izvan očiju javnosti. Riječ je prije svega o vojarnama, državnim imanjima zatvorenog tipa, KPZ-ima i tako dalje. SPENS je, pak, civilni objekt u centru Novog Sada i odabir takvog mjesta za držanje u zarobljeništvu, mučenje i zlostavljanje velikog broja ljudi, čak i iz njihovog kuta gledanja bi bilo potpuno čudno”, kaže ona.
Dodaje, međutim, da ne isključuje drugu stvar, a to je da su neki pojedinci “bili možda neko kraće vrijeme tu zadržani ili možda ispitivani na par sati u nekom od ureda SPENS-a, jer to je veliki objekt i ima dosta ureda, prije nego što su odvedeni u ove logore koje sam spomenula i za koje znamo da su postojali, gdje su ljudi provodili mjesec-dva ili možda više mjeseci i gdje se zapravo odvijala prava tortura”.
Naglašava opet kako Helsinški o tome nema direktnih saznanja, ali kako to nikako ne želi isključiti kao mogućnost.
“Za nas je to nepoznat podatak i ako postoje valjani svjedoci koji mogu potvrditi postojanje logora u SPENS-u, kako je to izašlo u javnost, neka se jave bilo nama, ili ako ne organizacijama u Srbiji neka se obrate našim kolegama u Hrvatskoj, a mi ćemo lako razmijeniti podatke i pratiti priču iz tvrdnji koje oni iznesu kako bismo formirali predmet i obratili se Tužilaštvu za ratne zločine sa zahtjevom za podizanje optužnice”, zaključuje Ljiljana Palibrk.
Pitali smo našu sugovornicu što se dalje događalo s tim ljudima.
“Većina je razmijenjena za zarobljenike koji su držani u Hrvatskoj. Oni su po tim logorima (po Srbiji) zaista doživjeli torturu i mi imamo potpuno dovoljno materijala i svjedočenja. Zna se i tko su bili nadležni, i tko su bili rukovodioci tih mjesta, i da su zarobljenici bili podvrgnuti i mučenju, i zastrašivanju, ponižavanju i drugim raznim oblicima torture. To su sve ozbiljna kaznena djela koja zahtijevaju da budu kažnjena. To ne zastarijeva i mi se nadamo da će u jednom trenutku doći do bolje suradnje tužiteljstava u Hrvatskoj i Srbiji, jer sada je ta suradnja prilično u zastoju već duže vrijeme, i da se zaista otvori taj proces kako bi ljudi dobili neku svoju pravdu i kako bi se definitivno razgraničilo što se dogodilo, što se nije dogodilo i da odgovorni za to zaista odgovaraju”.
Pitanje nestalih
Pitamo je jesu li nestali dio priče o logorima:
“Mogu biti dio te priče, ali nažalost o tome nema podataka. Postoje pretpostavke, za to bi bila potrebna bolja suradnja s vlastima u Srbiji koju mi nažalost nemamo u ovom trenutku. No ja se nadam da će to biti tema, oni jesu tema, oni ne izlaze iz našeg vidokruga, ali je vrlo teško danas reći pouzdano što se s njima dogodilo, jesu li bili odvedeni u logore i jesu li tamo lišeni života, ili su na neki drugi način likvidirani, to ostaje da se utvrdi”, kaže Ljiljana Palibrk.
Za politički aspekt ponovo otvorene priče o logorima i novog zaoštravanja u hrvatsko-srpskim odnosima pitali smo Bojana Kostreša, aktualnog predsjednika Lige socijaldemokrata Vojvodine – Vojvođana, stranke koja se također od ranih 90-ih, tada pod vodstvom Nenada Čanka, borila protiv Miloševićevih ratova.
Kostreš, Novosađanin s dovoljno godina da se jasno sjeća i vremena ratova, također kaže kako nema informaciju da su se u SPENS-u događale takve stvari, “što ne znači da kategorički tvrdim da ljudi koji kažu da se nešto događalo ne govore istinu”.
“Jednostavno, ja nemam tu informaciju i prvi put sam za tako nešto i čuo upravo sada kada je krenula polemika oko otkazivanja koncerta. Ja znam da su bili logori u Stajićevu i u Begejcima i o tome sam javno govorio, ali za ovo nemam informacije. Ako je zaista postojala ovakva neka aktivnost, to svakako treba osuditi, ali iskreno ja tu informaciju nemam, niti se u Novom Sadu o tome govorilo, niti formalno, niti neformalno”, kaže on za "Slobodnu".
Kostreš smatra da je za aktualno, sada već dugotrajno, kvarenje odnosa između Srbije i Hrvatske uzrok u ekonomskoj krizi koja je “u Srbiji očigledna, a mislim da se slično događa i u Hrvatskoj”, te da svaki put “kada nacionalisti ne mogu pružiti neke rezultate, kreće povika na ‘neprijatelja‘ i otvaranje starih rana”, što je provjereno “dobar mehanizam”.
“Ja čak mislim da tu postoji neka – ne mogu reći direktna veza, ali prešutni dogovor između nacionalista u Srbiji i u Hrvatskoj. Oni praktično hrane jedni druge”, ocjenjuje Kostreš podsjećajući da Vučić već dugo ima ozbiljne probleme u Srbiji sa studentskim i građanskim prosvjedima, te gubitkom podrške građana.
“Kada pogledate da Ministarstvo vanjskih poslova Srbije upozorava građane Srbije da ne idu u Hrvatsku – jedni drugima dodaju loptu, a to je pritom besmislena stvar. Postoje traume u srpsko-hrvatskim odnosima, postoje najblaže rečeno ružne stvari na jednoj i drugoj strani, no to su radili pojedinci i svaki pojedinac treba odgovarati za svoje zločine. Srbija i Hrvatska su susjedne zemlje i mislim da nas mnogo više toga povezuje nego dijeli”, kaže Kostreš.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....