Dogodilo se to na Dan žena. Bio je petak, osmoga ožujka 2013. godine, kada je Hrvatska izvještajna novinska agencija javila da je Tomislav Debeljak, vlasnik samoborske tvornice vijaka, postao vlasnik splitske tvornice brodova.
Na taj način okončan je višegodišnji proces privatizacije splitskog škvera, pri čemu je Tomislavu Debeljaku, odnosno njegovu DIV-u, tvornici vijaka, pripalo 99,78 posto dionica tvrtke koja je u tome trenutku zapošljavala oko 3500 radnika.
Pretpostavljamo da prosječnom čitatelju Slobodne Dalmacije nije potrebno objašnjavati razliku između vijka i broda. Vremena se jesu promijenila, život je postao što nikad nije bio, mišljenje jedne budale vrednije je od stotinu stručnih knjiga, no toplo se nadamo da je još uvijek tako. I da je ta razlika očita.
Citiranje Šute
Prema izvješćima s lica mjesta, u petak 1. kolovoza 2025. godine pred splitskom se Banovinom, odnosno zgradom Gradske uprave, okupilo nekoliko stotina građana Splita. Na taj način oni su izrazili svoje nezadovoljstvo najavom da će se u splitskom škveru, koji u ovom trenutku, dvanaest godina udaljenom od dana privatizacije, broji stotinjak radnika, obaviti uklanjanje azbesta s olinjalog talijanskog trajekta "Moby Drea".
Na prosvjed je došao i splitski gradonačelnik Tomislav Šuta, koji je čvrsto stao uz građane ustvrdivši da brod s tako opasnim teretom nije dobrodošao u njegov grad. A naglasio je i još nešto, što svakako valja citirati:
"Smatram da je ovakav način rada Brodosplita neodrživ i da se ovdje treba dogoditi iskorak. Na potezu je ministar Butković".
Gradonačelnik Splita i član HDZ-a, stranke koja u Hrvatskoj ima i vlast i ljude, poručio je, dakle, da je ovakav način rada Brodosplita neodrživ. I da se treba dogoditi iskorak. Rješenje, naravno, nije ponudio. U svom brzopletom i lakomislenom ataku na Olega Butkovića, što će, nada se, premijer Andrej Plenković znati cijeniti, zaboravio je na jednu tako trivijalnu stvar poput rješenja. Koje bi Brodosplitu, je li, prvo imalo donijeti iskorak, a potom i održivost.
A zaboravio je Šuta i još nešto. Zaboravio je, naime, da model poslovanja Brodosplita, pri čemu je uklanjanje panela ispunjenih kancerogenim silikatom ništa naspram svega što se u splitskom škveru godinama događalo, nije slučajno postao neodrživ.
Sve je, rekao bi pjesnik, vodilo tome. Daj budali da upravlja i budala će opravdati povjerenje.
Citiranje Milanovića
Kad je na Dan žena 2013. godine vlasnik tvornice vijaka postao vlasnik tvornice brodova, tadašnji ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak samo je slegnuo ramenima. Nitko drugi nije htio, rekao je. A ovako smo, dodao je, spasili najmanje dvije tisuće radnih mjesta.
Zadovoljan je bio ministar. A zadovoljan je bio i premijer Zoran Milanović. Koji će sedam godina kasnije u škver doći kao predsjednik države. I potvrditi da ga zadovoljstvo još nije prošlo.
U petak 13. studenoga 2020. godine, Hrvatska izvještajna novinska agencija javila je da je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović u pratnji suradnika posjetio Brodograđevnu industriju Split. Predsjednika je, rečeno je, dočekao predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak, koji ga je šetnjom kroz pogone upoznao s trenutačnim poslovima i projektima.
"Dojmovi su dobri zato što brodogradilište radi. Prošlo je kroz restrukturiranje, tu je država imala određenu ulogu, ali to je završilo prije dosta godina. Počeli su raditi i profitni su", izjavio je Milanović.
Određena uloga države, koju je Milanović ovlaš spomenuo, sastojala se od milijunskih izdvajanja za Brodosplit. Pardon, radilo se o milijardama kuna dotacija koje su se godinama slijevale na škverske račune. A sve kako bi čovjek koji pravi vijke mogao početi raditi i brodove.
A o tome kako ih je radio, kolega Damir Tolj napisao je nekoliko "knjiga". Milanović, međutim, nije pročitao niti jednu. Nije imao vremena. Razumljivo, bio je zauzet iznošenjem vlastitih mišljenja.
"Hrvatska brodogradnja će opstati, i dalje ćemo graditi velike brodove, s nešto manje ukupne bruto registarske tonaže, ali s većom vrijednošću brodova i većom zaradom", Milanovićeva je javno artikulirana misao iz doba kada je bio premijer.
Citiranje Povjerenstva
Iako je veza Debeljaka i Milanovića stara i jaka, u svakom slučaju jača od SDP-a kojega je Milanović polako, ali sigurno odveo u propast, prateći u stopu što Debeljak čini sa škverom, pripremu same privatizacije splitskog brodogradilišta odradio je HDZ.
Prvo je obavljena temeljita pljačka - milijuni eura na mjesečnoj bazi nestajali su iz škvera - a potom je raspisan natječaj za privatizaciju. Jer je to, govorili su, bio jedan od uvjeta za primanje Hrvatske u Europsku uniju.
Nakon što se na natječaj javio samo vlasnik tvornice vijaka, Povjerenstvo za privatizaciju tvornice brodova predložilo je odbijanje te ponude zbog, citiramo, financijske nesposobnosti kupca da zadovolji uvjete predviđene programom restrukturiranja koji je uključivao i izgradnju 14 novih brodova. No, nova Vlada, ona Milanovićeva, taj je prijedlog odbila te je prihvatila Debeljakovu ponudu, da bi potom u neobičnom a tako sretnom raspletu suspendirala i vlastitu odluku i natječaj HDZ-ove Vlade da bi splitski škver izravnom nagodbom predala Debeljaku, odnosno njegovoj ad hoc osnovanoj firmi DIV Brodogradnja s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna.
Ubrzo potom na Debeljakove račune počela je sjedati lova. A škver su počeli napuštati radnici. Prisilno. Uz otpremnine isplaćene iz državnog proračuna. Debeljak za to vrijeme, hvala na pitanju, nije sagradio niti jedan jedini od onih 14 brodova koje se bio obvezao izgraditi ugovorenim programom restrukturiranja. Ali je zato dobiveni novac dijelio drugima. Na primjer, HDZ-u.
Kad im je bilo baš teško, kad su bili na stupu srama kao zločinačka organizacija i kad na računu nisu imali ni lipe, HDZ-u je "uskočio" vlasnik tvornice vijaka. Možda se i nije baš iskazao kao graditelj brodova, ali je barem pokazao da ima dobro srce pa je stožernoj hrvatskoj stranci posudio 1,4 milijuna kuna. Da imaju do prvoga.
Bez citiranja
Dogodilo se to praktično na sam Božić. Bio je petak, 25. prosinca 2015. godine, a Hrvatska izvještajna novinska agencija nije javila ništa. Glupo bi, slažemo se, na blagdan bilo javiti da vlasnik tvornice vijaka novac dobiven od države da počne graditi brodove daje HDZ-u da može isplatiti plaće. Građani bi mogli prosvjedovati. Vremena se možda i jesu promijenila, život je postao što nikad nije bio, ali budala uvijek ostaje budala.
Prosječnom čitatelju Slobodne Dalmacije, toplo se nadamo, to nije potrebno dodatno objašnjavati. Kao ni vezu između svih ovih petaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....