U Splitu se nije dogodio incident. U Plenkovićevoj Hrvatskoj ovo je pravilo. Hrvatska je danas crna kako nikad nije bila

Nema iritantnije stvari nego kad vam netko, obično oni što se drže višima i pametnijima od vas, u svakom pogledu boljima, kažu jesmo li vam rekli. E, pa onda je najbolje da vas odmah na početku iziritiramo. Jesmo li vam, naime, rekli.

Jesmo li vam rekli da je duh pušten iz boce i da ga više nitko u tu bocu, ionako malu i svu nikakvu, jedva začepljenu, neće moći vratiti. Jesmo li vam rekli da igranje nacionalsocijalizma nije ništa drugo nego igra sa samim đavlom. I jesmo li vam rekli da je u toj igri đavao najmanje crn.

Upad skupine maskiranih mladića na Večer folklora u sklopu Dana srpske kulture u Splitu, u prostorijama Gradskog kotara Blatine-Škrape, njihove prijetnje, zastrašivanje i milost koju su u konačnici ukazali djeci iz Novog Sada – obećanje da ih nitko neće dirati dokle god budu dobri i poslušni, baš kao što su bavarski smeđokošuljaši onomad obećavali komunistima, židovima i ostaloj nečistoj bagri, najstrašniji je dio čitave ove mračne priče – samo je kockica u političkom mozaiku koji strpljivu slažu Andrej Plenković i njegovi pobočnici iz stranke opasnih namjera.

Arijevsko orgijanje

Arijevsko orgijanje skupine nepoznatih istjerivača Srba u sivom i dosadnom splitskom kvartu samo je posljedica sveopće moralne degradacije hrvatskog društva. I to nimalo radikalne, jer ono što se do jučer u Hrvatskoj smatralo radikalnim i što se pripisivalo tek šačici brkatih spodoba s ultra desnog spektra političke scene ili pak prištavom polusvijetu s navijačkih tribina, danas je čisti mainstream.

Zahvaljujući Andreju Plenkoviću i HDZ-u Hrvatska je danas crna kako nikad nije bila. Ustaštvo je in, "Za dom spremni" stari je hrvatski pozdrav, o Jasenovcu kao zabavnom parku drže se predavanja u Saboru, progone se novinari koji propitkuju imovinsku karticu pjevača koji uz podršku milijunskog auditorija slavi NDH, taj isti pjevač upravo priprema novu seriju koncerata na kojima će bljuvati po svojim ideološkim neistomišljenicima, u splitskom kazalištu predsjednik splitsko-dalmatinskog HDZ-a, uz aklamaciju i Plenkovića i plenkovićevih, poručuje kako je Drugi svjetski rat podijelio hrvatski narod i kako on, bez obzira što baš tako piše u Ustavu RH, ne može biti temelj ičega što se Hrvatske tiče, u Klovićevim dvorima održava se mitomanska izložba u počast izmaštanom hrvatskom kralju i jednoj fabriciranoj povijesti, otkazuju se "nepodobni" festivali, zabranjuje umjetnost koja ne paše braniteljima, s antifašizmom briše pod tko god i gdje god stigne, ustaški jataci proglašavaju se nacionalnim zaslužnicima, u Zagrebu na kući u kojoj živi najveći hrvatski živući pisac Miljenko Jergović niče prijetnja uz jezivu poruku "Naša država, naša pravila", u Splitu na domu još jednog hrvatskog pisca i ponajboljeg kolumnista Jurice Pavičića također niče gnusan grafit, prebiti radnika druge boje kože postaje stvar prestiža, mržnja prema drukčijima postaje dio kućnog odgoja, fasade su nam prepune kukastih križeva i nacističkih kaciga, a komentari ispod tekstova o kukavičkom napadu na male folkloraše iz Novog Sada puni su podrške i razumijevanja.

Podrška i zahvala

Na samo jednom primjeru, a uzet ćemo tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji odmah po upadu crnokošuljaša na kvartovsku Večer folklora, jasno je kako je Hrvatska 2025. godine duboko zagazila u kal šovinizma i kako je moćni vjetar s Dinare uspješno oprašio praktično cijeli hrvatski narod.

"Šta je tu sramotno, dosta je nama njihove ‘kulture‘, srušili su više od 1000 hrvatskih crkava i sakralnih objekata, sad se opet lagano skupljaju i organiziraju! Ne treba im ništa dozvoliti! Vuk dlaku mijenja, ćud nikada! Bravo, momci!"

"Bravo, momci. Ima još nade za ovo društvo."

"Srpski folklor u vrijeme pada Vukovara, da nije tragično bilo bi smišno."

"Bravo za momke. Dosta nam je njihove kulture."

"‘Bravo za momke u crnom."

"Napokon dobra vijest iz Splita."

"To nije sramota nego ponos."

"Pohvala za našu mladost."

I tako više od pet stotina puta. Praktično svi komentari bili su izrazi zahvale i oduševljenja. Kako bi rekao Josip Broz Tito: "Narod koji ima ovakvu omladinu, ne treba brinuti za svoju budućnost". Ili kako bi rekli voditelji na najslušanijoj dalmatinskoj radijskoj postaji odmah po završetku čitanja vijesti o prepadu na Blatinama: "Ah, što reći, ajmo čuti što slušatelji misle o našoj temi dana, spavate li u istom krevetu sa svojim bračnim partnerima ili spavate odvojeno?".

Licemjerne politike

Kako bi sebi osigurali vječnu vlast, a osigurali su je, tu više nema nikakve dvojbe, jer na desnici im je kao protivnik ostao samo crni lovac Nikola Grmoja, a na ljevici tek "crveni kmeri" iz Možemo!, Plenković i njegova bratija Hrvatsku su, kiteći se gospodarskim uspjesima i socijalnim davanjima, odveli tamo gdje nikad nije bila. U vlažni, tamni ambis. Pod nogama su nam ljudske kosti, a iznad svemir koji nas nikad vidjeti neće.    

"Najoštrije osuđujemo incident u Splitu", kazao je Plenković.

Kazao je samo da nešto kaže, jer u Splitu se nije dogodio nikakav incident. U Splitu smo svjedočili onomu što je u njegovoj Hrvatskoj postalo pravilo. I što je on svojom privatnom obiteljskom audijencijom kod nezaređenog biskupa novog crnog vala osobno blagoslovio.    

I baš zato je svaka njegova riječ danas licemjerna. Jednako kao što su licemjerne njegove inkluzivne politike. Koje postoje ne zato što bi ih itko u HDZ-u uistinu želio, nego naprosto zato što moraju postojati. Drukčije ih na europskom dvoru nitko ne bi primio. A za pravog Hrvata od toga nema ništa iritantnije.

Plenković je u utorak ujutro morao biti u Splitu. I on i svi njegovi najdraži ministri. Morali su stati rame uz rame s napadnutim Srbima. Sve ostalo je mrak. Koji mu paše.