Sad se zli jezici i mrzitelji svega hrvatskog rugaju da je ovo moguće samo u Hrvatskoj. Vele ti izrodi da u normalnim zemljama povjerenstva za istraživanje povijesnih događaja vode povjesničari, a da jedino u Hrvatskoj takve komisije vode nastavnici tjelesnog odgoja poput Ivana Penave.
Dakako, to su maliciozne primjedbe, čiji autori očito ne prate najnovije znanstvene spoznaje. Naime, suvremena znanost je nepobitno ustvrdila da su doktori povijesnih znanosti u svojim istraživanjima previše opterećeni tričarijama poput poštivanja znanstvenih metoda i povijesnih izvora, pa onda njihovi takozvani rezultati ispadnu naopaki.
Pokazalo se, recimo, da tko god poštuje historiografske norme i propise, neumitno dođe do istog pogrešnog zaključka da su ustaše u Drugom svjetskom ratu bili zločinci i nacistički kolaboracionisti, a da su partizani – predvođeni komunistima – bili na pravoj strani povijesti. A takav pogrešan zaključak, braćo i sestre, nama ne treba.
Nama treba nešto drugo – treba nam zaključak da su ustaše bili borci za slobodu hrvatskog naroda, a da su partizani i komunisti bili zločinci koji su nakon Drugog svjetskog rata pobili 40 milijuna Hrvata, zbog čega nas i dandanas ima manje nego Srba, što se nije dogodilo nikad u povijesti. A da bismo došli do tog neophodnog zaključka, potrebni su nam školovanjem neopterećeni ljudi koji imaju novi, svježi pogled na prošle događaje.
Ukratko, da bismo istražili komunističke zločine nakon Drugog svjetskog rata, nužan nam je upravo čovjek poput predsjednika Domovinskog pokreta, nastavnika tjelesnog Ivana Penave. Bilo bi još bolje da je Penava dimnjačar, tada bi bio još kvalificiraniji za taj posao, ali bože moj, nitko nije savršen.
Šleper u Plenkovićevom kabinetu
Dobro, malo smo se našalili, a sad ozbiljno. Iz transkripta razgovora koji se u Banskim dvorima vodio između premijera Andreja Plenkovića i Penave, a koji smo dobili putem povjerljivih izvora, jasno se vidi da Penavin motiv za prihvaćanje posla šefa povjerenstva za komunističke zločine uopće nije bio ideološki, kako se sada pogrešno piše u bulevarskoj štampi. Ne, gospodo, Penavin motiv bio je posve drukčiji: kako ćete vidjeti, on je taj posao prihvatio iz čiste lijenosti.
Elem, prema transkriptu, razgovor je otvorio premijer Plenković:
„Ivane, jasno ti je da nećeš biti ministar u mojoj vladi. Ali mogu ti dati, recimo, povjerenstvo za istraživanje zločina vezanih za Drugi svjetski rat.”
„Kojih zločina?”, pitao je Penava. „Ustaških ili komunističkih?”
Premijer je tada dobrohotno i velikodušno raširio ruke:
„Ti izaberi, Ivane.”
„Gdje je manje posla?” pitao je šef Domovinskog pokreta.
Premijer se na to slatko nasmijao i naložio tajnici da iz arhiva dovuče prvi šleper s dokumentima o ustaškim zločinima. Kad se šleper parkirao u prostranom Plenkovićevom kabinetu, premijer se popeo u prikolicu i iz nje izvukao debelu jutenu vreću punu papira, na kojoj je pisalo „Travanj 1941.” Potom se nakašljao da pročisti grlo, stavio naočale i počeo čitati naglas:
„Dakle, NDH je proglašena 10. travnja 1941. godine. Usput, Ivane, jesi li znao da je taj dan bio četvrtak?”
„Nisam znao”, dahne Penava.
„Da, da, bio je četvrtak”, ponovi premijer pomalo rastreseno, te nastavi: „Prvi Srbi uhapšeni su već u četvrtak navečer, njih dvadeset u Gospiću. Likvidirani su malo kasnije pokraj Macoline jame. U petak ih je uhićeno trideset u Novoj Gradiški: dvojica su ubijena odmah u novogradiškom zatvoru, neki su protjerani u Srbiju, a ostali su kasnije pobijeni u ustaškim logorima”, čitao je premijer.
„Kakvim logorima?” zaprepastio se Penava.
Premijer je tada spustio naočale na vrh nosa i strogo pogledao svog koalicijskog partnera:
„Penava, je l‘ ti to mene zajebavaš?”
Četnik August Cesarec
Na te oštre premijerove riječi šef Domovinskog pokreta se trgnuo i zauzeo obrambeni stav.
„Ne, ne, nego sam mislio... Ti navodni ustaški logori, pa zar to nije jugoslavenska komunistička propaganda? Mislim, pa svi znamo da tih logora nije bilo”, rekao je Penava.
Premijer Plenković je uzdahnuo, popeo se opet u prikolicu šlepera i izvukao drugu debelu jutenu vreću, na kojoj je pisalo „Logori”.
„Dakle, prvi logor u NDH, Danica kod Koprivnice, otvoren je 15. travnja, peti dan postojanja NDH. Usput, Ivane, jesi li znao da je to bio utorak?” upitao je premijer.
„Nisam znao”, reče Penava u nevjerici.
„Drugi logor, onaj u Kerestincu, otvoren je u subotu 19. travnja, devetog dana postojanja NDH”, nastavi premijer. „Srbi i Židovi iz tog logora kasnije su prebačeni u logor Danica i logore u Lici, gdje su pobijeni, a stotinjak hrvatskih komunista je ubijeno u srpnju, kad su pokušali bijeg iz Kerestinca. Tu je ubijen i August Cesarec. Je l‘ znaš tko je bio Cesarec?”
„Nemam pojma”, priznade dobrodušno Penava. „Pretpostavljam neki Srbin, četnik.”
Premijer se naceri.
„A moj Ivane, blago tebi”, reče Plenković. „Tebi ne treba godišnji odmor.”
„Kako mislite, premijeru?, začudi se Penava. „Zašto mi ne treba?”
„Ma šalim se”, reče Plenković. „Di smo stali? Da, u petak je uhićeno trideset Srba u Novoj Gradiški, u ponedjeljak je srušena sinagoga u Osijeku, u utorak je otvoren taj prvi logor Danica, u srijedu je Stepinac blagoslovio Pavelića, u četvrtak je strijeljano 25 Srba kod Starog Petrovog Sela, u petak je u više sela Požeške kotline ubijeno 39 Srba...
„Premijeru, stanite, k‘o Boga vas molim!”, zavapi Penava. „Ne mogu odjednom primiti toliko informacija.”
‘Vidim ja gdje to vodi‘
Premijer tada odloži papire na stol, skine naočale za čitanje i zavali se udobnije u naslonjač.
„Ivane, ovo je materijal samo iz prvih deset dana NDH”, reče Plenković i pokaže rukom na šleper koji je zauzimao veći dio kabineta. „Unutra je još materijal iz ostalih 1450 dana. S tim da prave stvari tek počinju: 28. travnja u Gudovcu kod Bjelovara ubijeno je 195 Srba, 30. travnja doneseni su rasni zakoni, u prvoj polovini svibnja otvara se logor Jadovno i događa se pokolj 525 Srba u Veljunu, te prvi od dva masovna pokolja pravoslavaca u Glini. Drugi, još veći pokolj, bit će krajem srpnja. A u kolovozu se otvara Jasenovac...
„Nemojte, premijeru!” zavapi opet Penava. „Vidim ja gdje to vodi.”
„A gdje vodi?” zapita Plenković.
„Ja imam već 51 godinu”, reče tada Penava. „A to vodi tome da ja taj posao s ustaškim zločinima neću dovršiti do penzije. I još će ispasti da neću imati ni godišnji odmor, baš kao što ste rekli maloprije.”
„Pa dobro, Ivane”, reče Plenković pomirljivo. „‘Oćeš onda komunističke zločine? Među nama, tu nemaš puno posla.”
Eto, gospodo, tako je to bilo. Tko god kaže da povjerenstvo za komunističke zločine Penava želi voditi iz ideoloških razloga, taj laže kao pas i nema pojma kako se stvarno odvijao ključni razgovor u Banskim dvorima.
Ali sada je valjda jasno: Penava je komunističke zločine izabrao zato što je lijen. Hoće čovjek svoj godišnji odmor i gotovo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....