Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potvrdio je svoj dolazak u Istanbul i pozvao ruskog predsjednika Vladimira Putina da mu se pridruži, ističući da samo takav susret može donijeti stvarni napredak prema miru. Međutim, iz Kremlja još nema potvrde o Putinovom sudjelovanju, dok Rusija nastavlja s vojnim operacijama, ignorirajući prijedlog za 30-dnevno primirje. Uoči zakazanih mirovnih pregovora vojni analitičar Igor Tabak, u razgovoru za Jutarnji list , iznosi realističan - i nimalo optimističan - pogled na situaciju izražavajući sumnju u iskrenost ruskih namjera za mirom i upozorava na moguće taktičke manevre Kremlja s ciljem odugovlačenja.
Također, za Jutarnji list komentira stanje na bojišnici, odbijanje primirja i potencijalne posljedice za budući tijek sukoba.
Što očekujete od pregovora u Istanbulu? Hoće li od toga biti nešto konkretno ili je to samo taktički manevar Kremlja s ciljem političkog odugovlačenja i stvaranja dojma spremnosti za dijalog?
Od ovog pokušaja direktnog pregovaranja očekujem malo ili ništa. Riječ je tu prvenstveno o pokušaju prisiljavanja Ruske Federacije i njenog čelnika da pokažu svoje pravo lice, i da im se izbije iz ruke stalna priča o spremnosti na pregovore – koja je samo na retoričkoj razini, i nije stvarna. Do sada je Rusija stalno pričala da je za mir, ali bi svaku ozbiljnu mirovnu inicijativu izbjegavala prihvatiti i nastojala je opteretiti dodatnim uvjetima. Istodobno, oni su ostajali na svojim početnim pozicijama s početka rata – gdje se te stare oštre uvjete sada maskira izjavom o „potrebi rješavanja prethodnih pitanja“ s Ukrajinom.
Je li realno očekivati primirje na bojišnici u sadašnjim uvjetima kad nijedna strana ne pokazuje spremnost na ustupke?
Primirja na bojišnici nema ni kada je izrijekom proglašeno, a kamoli na svakodnevnoj razini. Ruska Federacija je i dalje u navali, svjesna je toga, i ima želju postići niz ratnih ciljeva prije nego iskoristi resurse te dođe u stvarnu potrebu za pregovorima i pristajanju na ikakva primirja.
Što za operativnu situaciju znači rusko odbijanje 30-dnevnog primirja? Kako takva odluka utječe na stanje na fronti?
Odbijanje još jednog zapadnog pokušaja obuzdavanja sukoba samo potvrđuje vijesti s bojišta. Ondje borbe teku nesmanjenom žestinom – ruska strana ima inicijativu, Ukrajina se teškom mukom brani, ruski saveznici impresivno doprinose ruskom ratnom naporu, a Zapad oklijeva, pokušava pregovarati, ne rješava svoje obrambene probleme i sve svoje propuste opravdava pokriti pričama o „ratnome zamoru“ i „primirjima“.
Je li realno očekivati primirje na bojišnici u sadašnjim uvjetima kad nijedna strana ne pokazuje spremnost na ustupke?
Primirja na bojišnici nema ni kada je izrijekom proglašeno, a kamoli na svakodnevnoj razini. Ruska Federacija je i dalje u navali, svjesna je toga, i ima želju postići niz ratnih ciljeva prije nego iskoristi resurse te dođe u stvarnu potrebu za pregovorima i pristajanju na ikakva primirja.
Što za operativnu situaciju znači rusko odbijanje 30-dnevnog primirja? Kako takva odluka utječe na stanje na fronti?
Odbijanje još jednog zapadnog pokušaja obuzdavanja sukoba samo potvrđuje vijesti s bojišta. Ondje borbe teku nesmanjenom žestinom – ruska strana ima inicijativu, Ukrajina se teškom mukom brani, ruski saveznici impresivno doprinose ruskom ratnom naporu, a Zapad oklijeva, pokušava pregovarati, ne rješava svoje obrambene probleme i sve svoje propuste opravdava pokriti pričama o „ratnome zamoru“ i „primirjima“.
Rusija traži garanciju da Ukrajina neće pregrupirati snage tijekom trajanja primirja, ali ne bi li isto to radila i Rusija? Kakva je praksa u ratovima, koristi li se primirje za “resetiranje” i pripreme novih operacija?
Ako jedna strana nije kompletno pobijeđena (a to nitko u agresiji na Ukrajinu nije), obje strane uvijek tijekom primirja koriste priliku za popunu logistike, dopremu pojačanja, sređivanje položaja i pripremu budućih djelovanja. Naravno da se ista ta prilika nastoji uskratiti protivniku – i to je baš to što Ruska Federacija tu radi. Ako joj to uspije, imala je nevjerojatne sreće, ako ne, nikome ništa – i rat će se nastaviti prvom prilikom.
Ima li indicija da se strane pripremaju za dugotrajni rat iscrpljivanje, ili se osjeća realan zamor koji bi mogao generirati pritisak iznutra, bilo unutar vojski, društava ili političkih struktura?
Ruska Federacija usprkos problemima u ekonomiji i obrambenoj proizvodnji i dalje čvrsto zagovara svoje stavove o ostanku u ratu. Ukrajina, s druge strane, nema izbora jer se čitavo vrijeme bori za preživljavanje u ratu s bitno jačim i nemilosrdnim protivnikom. Ruski saveznici izgleda da čvrsto stoje uz službenu Moskvu, i pomažu joj intenzivno, bilo otvoreno ili prikriveno. Dakle, jedini koji redovito spominju iscrpljivanje, prazna skladišta, nesposobnost vojne proizvodnje i zamor – su ukrajinski zapadni saveznici. Iako je to već anegdota stara nekoliko godina (a i dalje je potpuno aktualna) – to je kao da se na maratonu izmore ne trkači, nego oni koji im na pojedinim točkama dodaju osvježenja. Ta nesretna pojava unutar kruga EU i NATO velik je praktični problem za Ukrajinu, koja bi već prema impresivnom popisu saveznika trebala borbeno stajati bitno solidnije nego što u stvarnosti stoji, kazao je za Jutarnji list Tabak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....