Drugi su mi prepričavali, pošto sam ja valjda bio rođen prijevremeno… I otkud znam, te komplikacije s tim inkubatorima i čudima, bio sam sav smežuran… I kada sam izlazio, kilo i sedamsto sam imao…
– Ne, dvije i šesto si imao.
– Dobro, to kad sam izlazio, to je normalno, ali kilo i sedamsto sam imao, nije ni važno…
– Ne, dvije i šesto si imao…
Ovaj dijalog vodio se prije devet godina u TV studiju; ovaj je govornik gore, koji tvrdi da zna koliko je imao kada se rodio, Aleksandar Vučić, danas građanin Srbije i donedavno njezin predsjednik i neprikosnoveni lider zemlje, a osoba koja mu se usuđuje proturječiti je žena koja ga je rodila, njegova majka Angelina. Prisutan je u studiju u tom trenutku bio i Aleksandrov otac Anđelko, koji je taj dio duela nasmijanog Vučića i nešto ozbiljnije majke promatrao potpuno ozbiljna i stroga lica.
I to je, kažu kritičari i ljubitelji paradoksa, jedini pravi i najizazovniji TV duel koji je Vučić imao tijekom cijele svoje dugogodišnje apsolutne vladavine. Vučić je redovito izlazio na intervjue, no po pravilu novinarima koji su se divili njegovu liku i djelu i zgražali se samom činjenicom da postoje oni neki koji se usuđuju kritizirati ga, i tek par puta onim novinarima koji imaju pravo tako se nazvati i koji, u interesu javnosti, umiju postaviti i neugodno pitanje.
Sve druge pozive na duel, tijekom različitih kampanja za različite izbore ili u periodima između, Vučić je ignorirao ili glatko odbijao, ugledajući se vjerojatno tako na svojeg davnog autoritarnog prethodnika na najvišim državnim funkcijama, Slobodana Miloševića, kojega je bilo nemoguće vidjeti u bilo kakvom duelu. Odavao je tako, kažu stručnjaci, dojam da je on iznad svih tih prizemnih političkih rasprava i svađa, i da s visine nadzire situaciju i mudro državnički vodi svoj narod. Rezultat njegove krvave vladavine svima je poznat.
‘Ignor je jako bolan‘
Kako god, Aleksandar Vučić, a vjerojatno i njegovi savjetnici, procijenio je da je danas došlo neko drugo vrijeme i da se mora izaći izazivačima ravno na crtu. Pozvao je, javno, na duel prvoga na studentskoj listi za parlamentarne izbore, profesora Iliju Srdanovića. I to ne jednom, nego dva puta.
Srdanović, prije stavljanja na vrh liste prilično nepoznat široj političkoj javnosti Srbije, poziv je glatko odbio uz komentar da je "ignor jako bolan" i poručio Vučiću "nemate dovoljno kredita za ovaj poziv", oponašajući poruku koju ćete čuti preko prepaid broja u Srbiji ako nekoga pokušavate pozvati, a niste dopunili račun bonovima.
Debata s predstavnicima Vučićeve Srpske napredne stranke, međutim, bilo je u nekoliko navrata, po pravilu prije nekih izbora. I, opet po pravilu, pretvarale su se u – nije pretjerano reći – pravi pravcati politički brlog. Predstavnici režima, pripremljeni za tu vrstu obračuna, obično bi brzo došli u fazu da urlaju i vrijeđaju sugovornika, nikada ne dopuštajući drugoj strani da išta kaže, uz pasivno ponašanje novinara.
Javni servis obično je primjenjivao sistem po kojem bi svaki govornik stajao za svojim malim podijem i imao vrijeme koje bi mu se striktno mjerilo – što nije zapravo ni debata ni dijalog, nego iznošenje političke izjave bez direktne interakcije.
"Slobodna" je pitala eksperte u političkom marketingu i strategiji o ispravnosti i opravdanosti odluke vođe Studentske liste da ne razgovara s Vučićem.
"U predizbornim duelima se, idealno, sudaraju rješenja za probleme. Ovaj nema ideologiju, nema politiku, ima samo demagogiju i populizam. Nema se o čemu razgovarati s njim. Jedino da Srdanović ode govoriti mu za što će sve ići na robiju", rekao nam je Dejan Nikolić, osnivač satiričnog portala Njuz.net.
Makedonsko iskustvo
Aleksandar Gavrilović, novinar i politički savjetnik, govori o tome koliko debate mogu biti "dvosjekli mač", sjećajući se kampanje koju je 2004. radio za predsjedničke izbore u tadašnjoj Makedoniji (danas Sjevernoj Makedoniji).
"Kandidat vlasti bio je tadašnji premijer Branko Crvenkovski – mlad, a iskusan. Protukandidat je bio Boris Kedev – mladi doktor s reputacijom, politički potpuno neiskusan. Prvi rezultati anketa pokazali su da se sprema veliko iznenađenje – Kedev je vodio. I onda je uslijedila debata – jednostavna i ubitačna za mladog doktora", kaže Gavrilović za "Slobodnu".
"Crvenkovski ga je natjerao da pokaže apsolutno nepoznavanje politike i procedura, diplomacije, države. I to je bio kraj za opoziciju i Kedeva. Poslije je sve bilo rutina. Makedonci su se zamislili i rekli – je li nam u ovom trenutku (a kod njih su politički trenuci uvijek takvi – sudbonosni) potreban netko tko nudi promjenu, ili netko koga optužujemo da je svašta radio u politici, ali o njoj sve zna...? Zvuči poznato, zar ne?", pita Gavrilović i zaključuje:
"Studenti su proglasili Vučića nenadležnom institucijom i time su privukli velike simpatije. Ne vidim razloga da od toga odustanu. Neka političari međusobno razgovaraju".
Igor Avžner, stručnjak za medije i komunikacije, podsjeća za "Slobodnu" da je debata u svakoj normalnoj demokratskoj zemlji normalna stvar, naročito u predizborno vrijeme, ali da "Srbija, naravno, nije demokratska država", te da "mi u čitavom periodu od 14 godina raznih predizbornih ciklusa i ciklusa između izbora nismo vidjeli nijednu debatu. Postavlja se pitanje čemu sad takvo što".
"Debata u Srbiji svih ovih godina nije postojala. Bilo kakva politička debata vodila bi se na javnom servisu, jer je to od javnog interesa… Iz perspektive zdrave logike – ja se u životu ne bih pojavio niti bih bilo kome savjetovao da se pojavljuje, jer to nisu niti dueli, niti debate. Ako očekujete od nekoga tko je došao deklamirati nešto svoje... To je kao kad imate ona tri majmuna, od kojih je jedan zatvorio oči, drugi uši, a treći usta. E, taj majmun koji bi trebao zatvoriti usta drži ih otvorena sve vrijeme i govori o nečemu što je, kao prvo, neracionalno, a drugo je čista partijska propaganda. Dakle, ići na javni razgovor s osobom koja vas ne želi ni slušati ni vidjeti, nego iznosi najgnusnije laži i forsira svoje narative – mislim da je potpuno gubljenje vremena", kaže Avžner.
Jedna se debata ipak održala
Komentirajući debatu koja jest održana, između predstavnice SNS-a Ane Brnabić i rektorice Univerziteta umjetnosti Mirjane Nikolić, koja je na Studentskoj listi, Avžner kaže da to i nije bila debata, jer Ana Brnabić uopće nije došla polemizirati ni o jednoj temi koja je bila zadana, nego "kako bi prenijela svoje poruke iz takozvanog Message boxa".
"I bez obzira na to što je ona pokazala da je vrlo disciplinirana u tome da te poruke šalje – jer medijsko vrijeme curi – ona je došla prenijeti te poruke i to je učinila. S druge strane, razgovor s Anom Brnabić prije svega u političkom smislu je nemoguć, jer ona niti čuje, niti ima znanje, niti želi odgovarati na pitanja; ona je tu da izdeklamira ono što je naučila napamet, pokazujući pri tome zavidan nivo neznanja… To je ta Srbija protiv koje se čitav normalan narod u Srbiji bori. Ne možete neistinu nazvati istinom i da ona postane istina jer ste vi to tako rekli", zaključuje Avžner.
Pitamo ga dalje za komentar činjenice da se Vučić sada sjetio debata, unatoč prijašnjoj praksi.
"Po meni, to govori dvije stvari: jedna je da je njegov rejting u slobodnom padu. Prije svega kod njegova biračkog tijela, a nakon toga i kod neodlučnih i kod onih koji nisu bili sigurni da će uopće izaći na izbore. Jer vjerojatno on shvaća da to njegovo ‘ja sam sve i sva i ja sam bog otac‘ više ne prolazi. S druge strane, on već godinu i pol ili dvije stalno ponavlja da poziva jedne na razgovor, pa poziva druge... Razgovor s Vučićem nemoguć je zbog prethodno navedenih razloga. On se sve vrijeme pokušava prikazati kao netko tko je nedodirljiv, i to je vrijedilo do pada nadstrešnice. Nakon pada nadstrešnice on mijenja retoriku i počinje kao da poziva ljude na razgovore", komentira on i još jednom ponavlja:
"S njima razgovora nema. Kako su oni ignorirali čitavu Srbiju, tako sada po istom principu treba komunicirati s njima. To je ono što je prvi među jednakima na Studentskoj listi rekao – nemate dovoljno kredita za ovaj razgovor. To je highlight. Kampanja čitavog studentskog pokreta je nešto što se radi iz srca, a ne nešto po klasičnim obrascima ili uputama političke propagande i političke komunikacije, i to je njima samo komparativna prednost."
Prognoze i Vučić kao običan građanin
A to što se neki pojavljuju, a neki ne, govori o nedovoljnoj centralizaciji, nastavlja Avžner.
"Ja se ovim poslom bavim preko 30 godina i potpisujem da će predizborna kampanja u klasičnom smislu ovaj put imati apsolutno najmanje utjecaja, jer predizborna je kampanja počela padom nadstrešnice i izgovaranjem najbrutalnije laži da ona nije bila renovirana. Od tada ljudi su imali dvije godine vremena da se opredijele i ja sam siguran da je 99 posto biračkog tijela opredijeljeno. Sada samo čekamo trenutak da iskažemo izbornu volju, svatko zna za koga će glasati."
A gdje je sada izborna kampanja i može li se procijeniti ishod ovih izbora?
Jer u međuvremenu se dogodilo nešto veoma bitno, čemu se nekako nije pridalo dovoljno pažnje u srbijanskoj javnosti: Aleksandar Vučić je od 27. rujna običan građanin. Podnio je ostavku na mjesto predsjednika kako bi mogao, ne kršeći zakon, voditi kampanju liste SNS-a, čiji je predvodnik.
O novoj realnosti pitali smo odvjetnika Čedomira Stojkovića, žestokog protivnika Vučićeva režima, koji je već proveo više mjeseci u pritvoru zbog javne kritike predsjednika.
"Na stotine ljudi bilo je u pritvorima zato što su govorili da Vučića treba srušiti ili su govorili da ga treba prebiti, jer se to, dok je bio predsjednik, tretiralo kao napad na ustavni poredak. Međutim, kad se to isto kaže za običnog građanina Vučića, to postaje zakonom dopušteno i prihvatljivo. Za to se sada ne ide u zatvor. Budući da se radi o građaninu, ja koristim poziv da svi sada na njegove mitinge ponesemo prigodna sredstva, poput pomidora, jaja, vodu da ga polijemo – jer sada tko želi gađati, ne gađa više predsjednika, nego Aleksandra Vučića koji prijeti narodu", kaže odvjetnik Stojković.
Pitamo ga kako sada stoje stvari s imunitetom, koji je Vučić uživao dok je bio predsjednik.
"Nema imuniteta, nema ničega. Može ga hapsiti tko god hoće, mogu mu pisati prekršajne prijave kada vozi auto bez pojasa, ili kada se snima u autu, onda kada se snimao dok vozi – sve je to sada bez zaštite", odgovara Stojković.
Zašto uopće ostavka?
Naim Leo Beširi iz Instituta za europske poslove ocjenjuje da je činjenica da je stupila na snagu zabrana vođenja funkcionerske kampanje glavni razlog Vučićeve ostavke, smatra on i očekuje "izrazito brzu i jaku kampanju".
Kaže da mu se čini da studenti planiraju aktualnog rektora Beogradskog sveučilišta Vladana Đokića kandidirati za mjesto predsjednika.
"A moja je pretpostavka da Vučić želi prepustiti mjesto predsjednika. On mora pokušati spustiti tenzije u društvu, jer ako proglasi pobjedu 25. 10. – sve i ako bude zaista pobjeda – to neće nitko prihvatiti i ulazimo u nastavak krize. On želi raspisati i predsjedničke izbore i oduzeti studentima kapacitet da vode dvije kampanje istovremeno. Njemu treba malo, tek koji postotak, da ih pobijedi i da prepusti mjesto predsjednika, da rektor postane predsjednik. Tako spušta tenzije u društvu, on postaje premijer, a predsjednika razvlašćuje i vraća potpuno u ustavne okvire – onako kako je to bio slučaj s Tomislavom Nikolićem."
Kaže dalje kako je to win-win pozicija: "Oporba i studenti mogu se hvaliti da su izborili smjenu predsjednika, rektor će nešto pričati četiri godine i vraćati poneki zakon, ali zapravo neće imati pristup ničemu bitnom. Promijenit će i podzakonske akte da predsjednik koordinira službama sigurnosti, i to je to – to je moja pretpostavka."
Nastavlja, međutim, kako će biti zanimljivo vidjeti tko će biti kandidat za predsjednika Srbije u ime SNS-a i "kladi se" na Anu Brnabić, jednu od glavnih jurišnica Vučićeva režima.
"Brnabić je prepoznatljiva, odjeknulo bi u Europi da gay žena ide za predsjednicu... Ona će te izbore onda vjerojatno izgubiti, pitanje je odgovara li to njoj, ali pokazala je više puta da je beskičmenjak i da zna pustiti da bude zloupotrijebljena. No tu je najsmješniji Miloš Vučević, koji je predsjednik Srpske napredne stranke, a nije kandidat ni za premijera ni za predsjednika", govori Beširi.
Bit će tijesno
Međutim, zabrinut je kako će se završiti izbori za srbijanski parlament. Vučić, naime, dobiva 1,6 milijuna glasova, "makar tog dana padale sjekire", kaže on.
"On ima to stabilno biračko tijelo koje je vrlo disciplinirano. Hoće li studenti uspjeti pridobiti neke od tih glasova i navesti druge da izađu i hoćemo li doći do te famozne brojke od četiri milijuna izašlih – to će biti baš teško. Studentima bi zaista išlo u prilog da Europska Srbija prijeđe cenzus i dobije 15-ak mandata i da uspiju dobiti iole stabilnu većinu. Jer uvijek postoji mogućnost i kupovanja zastupnika."
Beširi vidi opasnost i u glasanju u Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj, gdje polovina od oko milijun Srba koji tamo žive ima i državljanstvo Srbije.
"Neka izađe većina i neka Vučić dobije 100, 200 ili 300 tisuća glasova... Bit će teško. To se nikako ne može pokriti kontrolorima. Meni sada djeluje da će i jedna i druga lista te večeri proglasiti pobjedu. Mora se zato vidjeti tko će sve proći cenzus i za koliko. SNS i Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, pokazali su minuli izbori, imaju stabilno više od dva milijuna glasova – i to je većina. Ako izađe više od 65 posto glasača i približimo se cifri od četiri milijuna, Vučić je tu u problemu jer tu su novi glasači za koje se ne zna za koga će glasati", zaključuje Beširi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....