"Iako nemam ni kap srpske krvi u sebi, ipak Srbija teče mojim venama", rečenica je koju Arnaud Gouillon (Arno Gujon), građanin Srbije francuskog podrijetla, humanitarac i službenik režima Aleksandra Vučića, drži na cover fotografiji svog Facebook profila, na kojoj pozira pored spomenika vođe Prvog srpskog ustanka Karađorđa Petrovića, dok se u pozadini vidi Hram svetog Save.
"Iako nemaš ni kap srpske krvi, veći si Srbin od mnogih Srba! Srbi smatraju Srbima sve ljude koji ljube slobodu, a ne ljube ropstva lance", odgovara mu nadahnuto jedan od pratitelja.
Gouillon je rado citiran dužnosnik u prorežimskim tabloidima u Srbiji – jer rado napada Zapad i rado brani Srbe na način koji to aktualni režim priželjkuje. Posljednje je na društvenoj mreži X napao Reportere bez granica (RSF), napisavši da "bukvalno svi u svijetu znaju da su Reporteri bez granica propagandni NVO bez ikakvog kredibiliteta", prenio je N1.
Gouillon se pozvao na tvit potpredsjednika SAD-a J.D. Vancea, koji je ironično odgovorio na objavu eurozastupnika Helmuta Brandstättera, u kojoj je naveo da je najveća sloboda medija u Europi, dok se SAD nalazi tek na 57. mjestu.
Na to je Vance napisao: "Izvor: Reporteri bez granica", a Goullion nastavio: "Pogledajte komentare ispod. Bukvalno svi u svijetu znaju da su ‘Reporteri bez granica‘ propagandni NVO bez ikakvog kredibiliteta. Svi osim naših lijevih-liberala, naravno. Za njih je jedan tvit ove kontroverzne organizacije jednak svetom pismu. Pogotovu ako se u njemu napadaju Srbija i njen predsjednik", napisao je Arnaud Gouillon, prenio je N1. Njegove navode su iz RSF-a odmah demantirali.
‘Ruski čovjek‘
Već u prvom videu na svom Facebook profilu, može se vidjeti Gouillona kako, obraćajući se publici u Ruskom domu u Beogradu, govori – ruski. I time kao da daje za pravo tvrdnjama sugovornika Slobodne Dalmacije koji se slažu da je taj francuski tvrdokorni desničar zapravo ruski čovjek u Srbiji.
Arnaud Gouillon obnaša funkciju direktora Kancelarija za javnu i kulturnu diplomatiju Srbije čija je zadaća baviti se srpskom dijasporom. Rođen je u Grenoblu u Francuskoj, a kako sam kaže, za Srbiju je prvi put čuo od djeda koji mu je pričao o "prijateljstvu dvaju naroda, zajedničkoj borbi na Solunskoj fronti" i "srpskoj siročadi koju su primali Francuzi".
Te priče su mu, kaže, ostale urezane u sjećanje, a "privrženost prema jednom narodu" posebno je "produbljena u vrijeme NATO agresije na SR Jugoslaviju", koje se sjeća kao trinaestogodišnjak, kao i priča u obitelji o nepravdi koja je nanesena Srbima i u čemu je sudjelovala i Francuska, prenio je Istinomer.
Gouillon je 2004. osnovao humanitarnu organizaciju i prikupljao je i odvozio pomoć za Srbe na Kosovu. Navodi kako je organizirao 45 konvoja i prevezao 500 tona pomoći. Blisko je surađivao sa Srpskom pravoslavnom crkvom na Kosovu, a 2015. dodijeljeno mu je državljanstvo Srbije. Među kosovskim Srbima uživa značajan ugled.
Televizija N1 ga je 2017. povezala s francuskim ekstremno desnim pokretom "Bloc identitaire". On je priznao da je bio član pokreta, ali tvrdi da je to trajalo samo pola godine, iako su neki mediji u Srbiji kasnije pisali da je mnogo duže bio s njima.
Autor je i koautor četiriju knjige o Kosovu i dobitnik više visokih državnih odlikovanja Srbije. Oženjen je Srpkinjom s kojom ima troje malodobne djece. Govori srpski bez greške, a to da mu podrijetlo nije s Balkana može se zaključiti samo po naglasku.
‘Istočna fronta‘
Christian Castagna, politički savjetnik specijaliziran za praćenje bivših socijalističkih zemalja, s posebnim fokusom na zemlje bivše Jugoslavije, kaže kako su Goulliona, prije svega, njegova obitelj i političko okruženje naveli da francusko-srpske odnose promatra isključivo kroz prizmu "Istočnog fronta" i onoga što smatra francuskom izdajom te obveze kada je u proljeće 1999. sudjelovala u NATO operaciji protiv Srbije.
"Takav stav potaknut je ultranacionalističkim pogledom koji islam vidi kao prijetnju koja vodi ‘velikoj zamjeni‘ europskih kršćana – prijetnju koju dijele politički saveznici Arnauda Gouillona u Srbiji i Francuskoj: u Francuskoj ultraminorne krajnje desne skupine, a u Srbiji pokret pokrenut ulaskom Miloševića na Kosovo 1987., a kasnije utjelovljen u Vojislavu Šešelju i Aleksandru Vučiću", kaže za Slobodnu Dalmaciju Castagna, koji je bio službenik za Balkan u međunarodnom odjelu francuske Socijalističke partije od 1990. do 2017. godine i koji je aktualni predsjednik think-tanka Voisinage S.
"Kao rezultat toga, prvo putovanje Arnauda Gouillona na Kosovo bilo je potaknuto tim povijesnim elementima, uz negiranje povijesne odgovornosti Srba u nizu događaja koji su doveli pokrajinu Kosovo u rat koji je Beograd vodio 1997., u kojem su glavni stradalnici bili albanski kosovski civili. Do proljeća 1999. polovina albanskog kosovskog stanovništva bila je raseljena ili je izbjegla", podsjeća Castagna.
Bojana Selaković, koordinatorica Nacionalnog konventa za EU – platforme civilnog društva koja zastupa interese građana Srbije u svim fazama procesa eurointegracija – kaže za "Slobodnu" kako nije u potpunosti sigurna u pogledu Goullionova dolaska u Srbiju i angažmana, ali da bi se na osnovu onoga što govori i onoga što radi moglo reći da on ima dvojaku funkciju – s jedne strane "predstavlja most prema određenim europskim akterima desničarske orijentacije, posebno u Francuskoj", dok s druge služi za unutarnje potrebe režima Aleksandra Vučića i obraćanje javnom mnijenju kome se predstavlja kao netko tko dolazi iz Europe, a prijateljski je raspoložen prema Srbiji i proklamiranim nacionalnim interesima i ciljevima Srbije.
"Tko tog čovjeka još podržava, zašto baš on, stoje li iza njega neke sigurnosne službe – to ne znam, ali u svakom slučaju je jasno da je njegova funkcija marketinška i da služi tom narativu da u Europi postoje ljudi koji uvažavaju Srbiju, koji uvažavaju ono što režim zove integritet Srbije,
koji podržavaju ono što je interes Srbije u regiji, na Kosovu itd. i da je zbog toga i dobio to neko mjesto u nomenklaturi i institucija", kaže Bojana Selaković.
Naim Leo Beširi, direktor Instituta za europske poslove, međutim, ima manje dilema po tom pitanju:
"Jasno je da vlast pod vodstvom Aleksandra Vučića posljednjih gotovo 14 godina, duže negoli je na vlasti bio Slobodan Milošević, okuplja ne samo najgori domaći šljam i ljude niskog morala, integriteta, znanja i vještina, već je u taj pohod krenula diljem Europe te svatko onaj što mu ‘miluje uši‘, a na terenu jeste operativan, može naći mjesto u njegovoj vlasti. Goullion je za početak dobio putovnicu Republike Srbije, a onda i fotelju u državnoj administraciji baveći se nečim što je očigledno sam izmislio, jer tako nešto prije nije ni postojalo, makar ne u takvom obimu – bavljenje Srbima u dijaspori, ili što god da je njegova konkretna nadležnost. Posebno je zanimljivo da to vodi netko tko je Francuz", kaže on za "Slobodnu".
Beširi ukazuje na vezu Goulliona s "izrazito desno orijentiranim ljudima širom Europe, uključujući i, navodno, bezbjednosne službe Ruske Federacije".
"Drugim riječima, nije njega u Srbiji preporučilo to što on voli Srbiju, srpske običaje i kulturu, niti ga je preporučilo za poziciju u vlasti to što je napravio nekakve humanitarne akcije na Kosovu pomažući ljudima kojima djeluje da je pomoć zaista bila potrebna, već ga je za tu poziciju preporučila vrlo bliska veza s desno orijentiranim, paravojnim militantnim elementima", kaže Beširi.
Ti elementi, nastavlja, "na mig ruskog FSB-a i bezbjednosnih službi Srbije mogu biti operativni prije svega kada je Kosovo u pitanju, da mobiliziraju političke snage na Kosovu" i ostvare Vučićeve želje "milom ili najčešće silom".
"To je njegova funkcija u ovoj vlasti, komunicirati i organizirati ljude za koje mi ne znamo da uopće postoje, to su neki komunikacijski kanali za koje često djeluje da su bliski sigurnosnim strukturama Rusije te je pitanje je li njegova pozicija u Srbiji bila želja vlasti Srbije koliko želja Moskve", kaže Beširi.
Sinergija utjecaja ruskih i srpskih tajnih službi
I Miodrag Kapor iz organizacije "Monitor odgovornosti", udruge koja je primarno fokusirana na proučavanje ruskog utjecaja na Srbiju kaže kako je Goullion "jedan od izuzetnih primjera ljudi koje je Rusija iskoristila da bi radikalizirala Srbiju i udaljila je od Europe i europskih integracija".
Naglašava kako ne može tvrditi direktno da ga plaća ruska služba, jer za to nema dokaza, ali da je po njegovim istraživanjima to "tipičan primjer kako ruska propaganda u sinergiji sa srpskom službom radi".
"I to nije samo proruska propaganda, on je dobio i zakonske funkcije, bio je podržan od raznih organizacija koje su u vezi s vlastima u Srbiji. To je sinergija utjecaja koja je služila da Aleksandra Vučića prikaže u usporedbi s njim kao umjerenog političara – jer i Golluin je volja naroda. To je priča za Zapad, a ovdje služi da radikalizira društvo", kaže Kapor, navodeći kao moguće ciljeve destabilizaciju regije, širenje međunacionalnih konflikata, bavljenje povijesnim revizionizmom i klerikalizaciju društva te širenje netolerancije prema drugim skupinama, prije svega muslimanima.
"To je njegova uloga. Širi i povijesni revizionizam, govori o 700.000 žrtava u Jasenovcu, to je isto laž, o tome je pričao javno. Godine 2015. je imao kampanju protiv učlanjivanja Kosova u UNESCO, a 2016. je podržavao javno (ratnog lidera bosanskih Srba) Radovana Karadžića", kaže Kapor.
Christian Castagna nastavlja kako je Arnaud Gouillon istodobno, kako bi se u Srbiji reklo, "i onaj koji drži kruh, i onaj koji drži nož".
"Dobro je dokumentirano da financira udruge dijaspore ovisno o prirodi njihovih aktivnosti – promicanju određene ideje srpske kulture, potpori velikosrpskim kulturnim pokretima, obrani revizionističkog tumačenja novije povijesti Srbije... Tim putovanjima u inozemstvo i kontaktima s članovima dijaspore ostvaruje određeni utjecaj, koji mu omogućuje stvaranje veza odgovornosti i podložnosti, primjerice potporom osnivanju srpskih škola koje će biti stavljene pod dvojno institucionalno i vjersko pokroviteljstvo", kaže Castagna i navodi primjere učitelja koji su iz srpskih škola u Parizu vraćeni u Srbiju jer su podržali studentske prosvjede u Srbiji.
"No to nije sve; kroz neformalne kontakte Gouillon također održava svoju mrežu krajnje desnih veza, nadajući se da će unaprijed predvidjeti njihov dolazak na vlast (u Francuskoj) i tako, kada za to dođe vrijeme, osigurati njihovu potporu određenim identitetskim borbama koje promiče Vučićev velikosrpski režim".
Europljanin po mjeri Srbije
Naim Leo Beširi nastavlja u tom tonu:
"Za one s ‘jeftinijim kartama‘ to može djelovati kao da Vučić privlači sebi europske ljude iz drugih država EU kako bi pokazao prije svega svom biračkom tijelu kako u tim zemljama ima nekoga tko drugačije misli od tih vlada i stavova njihovih država i EU, da su ta razmišljanja potpuno drugačija zod službenih stavova u zemljama iz kojih dolaze ti ljudi koje on okuplja, i za one s ‘jeftinijim kartama‘ to će izgledati da u tim zemljama ima netko tko se brine za naše interese i da u njima nije sve tako crno kako Emmanuel Macron ili Friedrich Merz kažu. Međutim, mi sa ‘skupljim kartama‘ vidimo da ko god da je došao u Srbiju – bilo kao savjetnik, kao konzultant ili kao predstavnik vlasti, da su najčešće iz državnog proračuna Srbije odlazili užasno veliki novci".
Kaže dalje kako su sve zapravo ljudi koji na neki način imaju veze s Rusima, "koji ne kriju da ne žele vidjeti nikakve promjene na relaciji Beograd – Priština i da je njihov nacionalni interes status quo po pitanju Kosova", kao i da rade "veliki pritisak na Beograd i predsjednika Vučića" tim putem. Tako se na neki način, kaže, "kontrolira i vlast Srbije da joj slučajno ne padne na pamet da okrene leđa Rusiji, da naprave otklon i postanu ono što mi tvrdimo kad je u pitanju Zapad – samostalna i suverena država koja donosi samostalne odluke, ali takvu tvrdnju gotovo ni jedan političar u vlasti, a bogami i u dobrom dijelu oporbe, ne tvrdi kada je Rusija u pitanju".
"Drugim riječima, dozvoljeno je očigledno biti ruska gubernija, ali nije dozvoljeno biti punopravna članica EU-a. To je ta mantra koju Rusija ne krije za Balkan. Rusija šalje jasnu poruku da ti niži nivoi ruskih ruku su u vlasti Srbije, od nižih činovnika, a sumnjamo i na određene ministre godinama unazad, a Gullion je u cijeloj toj priči jedan pijun koji je očigledno koristan i za to sigurno vrlo dobro plaćen", zaključuje Beširi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....