Hoće li s eventualnim odlaskom ruskog vlasništva iz Naftne industrije Srbije nestati i ruski plin iz te zemlje? Uz neizvjesnost oko sudbine NIS-a nakon američkih sankcija, upravo je to pitanje koje najviše brine građane Srbije, piše BBC.
Predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je 2. prosinca da Srbija "do petka" mora dobiti novi ugovor o isporuci plina iz Rusije, a ako se to ne dogodi, od ponedjeljka će početi pregovori "na drugoj strani". Samo dva dana poslije poručio je da očekuje skoro potpisivanje novoga kratkoročnog ugovora s Moskvom. Dugoročni desetogodišnji ugovor istekao je u svibnju, a trenutačni kratkoročni istječe krajem godine. Vučić uvjerava da Srbija "do ljeta neće imati nikakvih problema s plinom".
Srbija godišnje troši oko tri milijarde kubičnih metara prirodnog plina, gotovo isključivo iz uvoza. Rusija je 2024. pokrivala 93 posto potrošnje, a ove godine oko 80 posto. Ipak, Vučić nije objasnio gdje bi Srbija mogla nadomjestiti više od 90 posto ruskog plina ni po kojoj bi cijeni dobivala alternativne količine.
Pitanja bez odgovora
Ni Ministarstvo energetike nije odgovorilo na upite BBC-ja o tome. Šef Delegacije EU-a u Srbiji Andreas von Beckerath poručio je da se "jasno vidi" kako Rusija nije pouzdan dobavljač energenata za Srbiju, dok je rusko veleposlanstvo uzvratilo da Moskva desetljećima uredno ispunjava svoje obveze.
Dosad je, osim iz Rusije, plin u Srbiju stizao i iz Azerbajdžana te Mađarske. Srbija je krajem 2023. potpisala ugovor o isporuci 400 milijuna kubika godišnje iz Azerbajdžana, preko Turskog toka i Bugarske. U Beogradu su već najavili da bi se te količine trebale povećati, iako bez preciznih brojki. Srbijagas i azerbajdžanski SOCAR potpisali su i ugovor o izgradnji plinske elektrane u Nišu, vrijedne 600 milijuna eura.
Energetski stručnjaci smatraju da kombinacija azerbajdžanskog plina i plina koji dolazi preko Mađarske može u velikoj mjeri pokriti srpske potrebe. Aleksandar Kovačević iz Oxfordskog instituta za energetske studije tvrdi da "postoji velik broj dobavljača" koji bi mogli namiriti srpske potrebe te da je jednako moguća nabava plina na međunarodnom tržištu, kao i uvoz iz Rumunjske, gdje se očekuje rast proizvodnje.
Slično misli i energetičar Miodrag Kapor, koji podsjeća da je Srbija već 2009., s mnogo skromnijom infrastrukturom nego danas, uspjela nadoknaditi izostanak ruskog plina isključivo uvozom preko Mađarske. Prema njegovim riječima, zemlja bi trebala težiti većoj diverzifikaciji uvoza, jer se sadašnja ovisnost o jednom dobavljaču pokazala rizičnom.
Srbija bi dio potreba mogla pokriti i uvozom ukapljenog prirodnog plina (LNG). Kapor ističe da je to tržište fleksibilno i da se plin može nabaviti iz brojnih zemalja, ne samo iz SAD-a, već i iz Katara, Norveške, Nigera, Alžira i drugih proizvođača. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prilikom nedavnog posjeta Beogradu poručila je da EU želi pomoći Srbiji u nabavi LNG-a, što je u interesu Bruxellesa.
Terminal za ukapljeni plin u grčkom Aleksandropolisu, otvoren 2024., već sada opskrbljuje dio Europe. Srbija je, uz pomoć EU-a, izgradila plinski interkonektor s Bugarskom, preko kojeg bi LNG iz Grčke mogao dolaziti i do Srbije. No raspoložive količine su ograničene jer se veliki dio plina troši u Grčkoj, a dio odlazi u Bugarsku i Sjevernu Makedoniju. Srbija je zasad rezervirala samo 300 milijuna kubika godišnje.
Infrastruktura Srbije za uvoz plina danas je znatno veća nego što su trenutne potrebe. U tijeku je izgradnja novih interkonekcija – prema Rumunjskoj, koja bi trebala biti gotova za dvije i pol godine, te prema Sjevernoj Makedoniji, koja bi bila završena godinu dana kasnije. Ta dva pravca, s kapacitetom od oko tri milijarde kubika godišnje, u potpunosti bi mogla pokriti domaću potrošnju.
Nova veza s Rumunjskom
Kapor smatra da bi nova veza s Rumunjskom znatno poboljšala situaciju, iako to ne znači da bi Srbija trajno odustala od ruskog plina. Dodaje da je Srbija mnoge odluke u prošlosti donosila prvenstveno prema političkim interesima Moskve.
Država je 4. prosinca osnovala i novo javno poduzeće "Gas infrastruktura" d.o.o., koje će biti vlasnik plinske mreže, dok će "Srbijagas" ostati dobavljač. Vlasti tvrde da će to povećati sigurnost opskrbe i olakšati gradnju novih plinovoda.
Bugarska, koja je nekoć bila jednako ovisna o ruskom plinu kao Srbija, prekinula je kupnju ruskog plina nakon što je odbila plaćanje u rubljima 2022. godine. Zahvaljujući novom interkonektoru s Grčkom, Bugarska se preusmjerila na druge dobavljače, uključujući američki LNG i azerbajdžanski plin. Bugarski premijer najavio je da će zemlja do 2028. potpuno izbaciti ruski plin iz uporabe. Prema podacima Eurostata, Bugarska danas plin plaća jeftinije od Srbije.
Srbija trenutno ima oko 540 milijuna kubika plina u rezervama – više od 180 milijuna u Mađarskoj, a ostatak u skladištu Banatski Dvor. U planu je proširenje toga skladišta za dodatnih 300 milijuna kubika, no prema trenutačnim pravilima većinski udio u skladištu drži NIS, što bi se moglo promijeniti ako se uvede prisilna uprava nad kompanijom.
Stručnjaci smatraju da bi Srbija trebala dugoročno smanjiti upotrebu plina, pa i potpuno izići iz plinskog sustava, jer je riječ o energentu čija se upotreba u razvijenim zemljama polako napušta u grijanju kućanstava. U budućnosti bi se, kažu, Srbija trebala sve više okretati biomasi, obnovljivim izvorima energije, toplinskim pumpama i drugim novim tehnologijama koje smanjuju ovisnost o uvoznim gorivima, piše BBC.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....