VIDEO Nekadašnja predsjednica RS ostat će zapamćena kao jedina žena osuđena za ratne zločine u Haagu

U Beogradu je umrla Biljana Plavšić (96), nekadašnja predsjednica Republike Srpske i jedina žena koju je Haaški tribunal osudio za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, izvještavaju lokalni mediji.

Plavšić je rođena 7. srpnja 1930. godine u Tuzli, a odrasla je u Sarajevu gdje je završila osnovnu i srednju školu. Studirala je i diplomirala biologiju u Zagrebu, a specijalizaciju je završila u SAD-u kao Fulbrightova stipendistica, piše jutarnji.hr.

Nakon toga se vratila u Sarajevo i zaposlila na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Sarajevu gdje je prošla put od asistentice do profesorice i dekanice. Od 1963. do 1976. bila je udana za pravnika Žarka Banjca.

Od dekanice u Sarajevu do antikomunističke političarke

U politiku je ušla 1990. godine na nagovor profesora Nikole Koljevića koji ju je pozvao da se učlani u Srpsku demokratsku stranku (SDS), piše Vreme. Tada je zamrznula radni odnos i obveze na Sveučilištu, kojem se više nije vratila.

Prema vlastitim riječima, bila je pobožna i religijski aktivna, slavila je vjerske i nacionalne praznike, ali je sebe opisivala kao politički nezainteresiranu i apolitičnu. SDS-u je, kako je navela u memoarima ‘Svedočim 1‘, pristupila iz ‘antikomunističkih pobuda‘, želeći sudjelovati u ‘razbijanju komunizma i samoupravnog socijalizma‘.

Široj javnosti postala je poznata tijekom predizborne kampanje za izbore u Bosni i Hercegovini 1990. godine kad se zalagala za ukidanje ideologije bratstva i jedinstva te za povratak religije na ‘svoje mjesto koje joj pripada‘.

Kao ideal međunacionalnih odnosa isticala je razdoblje tridesetih godina 20. stoljeća, odnosno vrijeme vlastitog djetinjstva. Nakon izbora 1990. postala je članica Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine i tu je dužnost obnašala do 1992. godine.

Plavšić je s Koljevićem bila potpredsjednica Republike Srpske dok je na njezinu čelu bio Radovan Karadžić. Sudjelovala je u političkim nastojanjima usmjerenima na organiziranje Srba u BiH izvan tadašnjih republičkih institucija. Jedan od rezultata tih nastojanja bilo je osnivanje Skupštine srpskog naroda Bosne i Hercegovine u listopadu 1991. godine.

Ljubljenje Arkana i javno zagovaranje etničkog čišćenja

U ratu je bila dio političkog vrha bosanskih Srba zajedno s Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Ratkom Mladićem. U proljeće 1992. godine Plavšić je posjetila Bijeljinu nakon masakra nad civilima koje su počinile paravojne postrojbe Željka Ražnatovića Arkana.

Tada se susrela s Arkanom, poljubila ga, izgrlila i čestitala mu na obavljenom masakru. Tijekom rata zalagala se za etničko čišćenje muslimana.

- Ja bih najviše voljela da istočnu Bosnu očistimo od muslimana. Sve i da zadržimo 70 posto teritorija, tu nema mira. Za sve nas nema mira. Ja njima ne želim ništa dobro. Ali, da ja budem mirna, moram im dati nešto, da imaju gdje sami organizirati život, da ne bi mene cijelo vrijeme uznemiravali. Tako ja shvaćam tih 30 posto muslimanskih teritorija, rekla je 1993. za novosadski tjednik Svet.

Preuzimanje vlasti od Karadžića i okretanje leđa suborcima

U rujnu 1996., pod međunarodnim pritiskom, Karadžić je prenio predsjedničke ovlasti na Plavšić. Na izborima iste godine potvrđena je za predsjednicu Republike Srpske.

Odmah nakon toga učinila je politički zaokret i okrenula leđa svojim dotadašnjim suradnicima i mentorima. Godine 1997. isključena je iz SDS-a zbog unutarnjih sukoba.

Osnovala je Srpski narodni savez čija joj je podrška omogućila nastavak političkog djelovanja. Nakon poraza na lokalnim izborima 2000. godine povukla se s mjesta zastupnice u Narodnoj skupštini Republike Srpske.

Plavšić se 2001. dobrovoljno predala Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju gdje je bila optužena za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i teške povrede Ženevskih konvencija.

Biljana Plavšić žali za Ratkom Mladićem: ‘Grozno se osjećam. On je bio dobar čovjek‘

U početku je odbacivala krivnju po svim točkama optužnice. Nakon što je priznala krivnju za jednu točku optužnice koja se odnosila na zločine protiv čovječnosti, Tužiteljstvo je povuklo optužbu za genocid i još šest točaka.

U svojoj izjavi prilikom priznanja krivnje rekla je da je prihvatila odgovornost nakon što se, kako je navela, uvjerila da su tisuće nevinih ljudi bile žrtve organiziranog i sustavnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s područja koja su bosanski Srbi smatrali svojima.

U veljači 2003. osuđena je na 11 godina zatvora. Kaznu je služila u Švedskoj, u zatvoru Hinseberg, a na slobodu je puštena u listopadu 2009. godine nakon što je odslužila dvije trećine kazne.

Čak je i za Šešelja i Miloševića bila ‘prevelika ekstremistica‘

Vojislav Šešelj o Plavšić je svojedobno rekao: ‘Nikada o njoj nisam imao dobro mišljenje. Ona je, kao pretjerana ekstremistica, čak i za moj ukus, bila spremna govoriti kako su muslimani genetski oštećeni (...) Bila je najveći haaški izdajnik i najvoljeniji lažni svjedok‘.

Slobodan Milošević ju je također smatrao radikalnom, a njegova supruga Mirjana Marković u javnosti ju je nazivala ‘gospođa Mengele‘.

Nakon izlaska iz zatvora Plavšić se povukla iz političkog života i živjela je u Beogradu. Prema informacijama RTRS-a, bit će pokopana u Banjoj Luci, piše jutarnji.hr.