Prvo su postojale tek nejasne indicije.
Šuškalo se da je bilo ljudi koji su tijekom opsade Sarajeva dolazili iz inozemstva na položaje bosanskih Srba, koji su grad držali u obruču. I otamo snajperima gađali civile.
Za “vikend četnike” - Srbe iz Srbije koji su povremeno, najčešće vikendom, prelazili Drinu kako bi sudjelovali u borbama, pljačkama i silovanjima Karadžićeve armade, a onda se u ponedjeljak vraćali svakodnevnom životu - znalo se otprije. O njima je među prvima pisao i britanski Guardian. Talijanski i francuski dopisnici spominjali su europske ekstremiste koji su se pridruživali Vojsci Republike Srpske. A i u izvješćima CIA-e, danas deklasificiranima, spominju se strani dobrovoljci. No, ovo nije bila ta kategorija.
Izvješća UNPROFOR-a tih su krvavih devedesetih sporadično bilježila da su se među srpskim paravojnim jedinicama povremeno viđali “strani pojedinci” na položajima s kojih se pucalo na Sarajevo.
Kasnije, takve se informacije pojavljuju i u Haagu, u predmetima protiv generala Stanislava Galića i Dragomira Miloševića, zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa. Svjedoci, uključujući prebjegle pripadnike Vojske Republike Srpske, opisivali su da su se na položajima povremeno pojavljivali “gosti”, “posjetitelji” i “pojedinci sa strane” koji su bili dovedeni na prvu liniju kako bi vježbali gađanje iz - snajpera.
Sredinom rata sarajevski Dani i Slobodna Bosna prvi put spominju priče o ljudima koji su “dobro platili” da iz inozemstva dođu u BiH. I sudjeluju u lovu na vojnike i civile. O tome je tijekom rata pisao i Corriere della Sera.
A onda se 2022. tvrdnja o “ratnom turizmu” na brdima opkoljenog Sarajeva prvi put pojavila u dokumentarnom filmu “Sarajevo safari”. U njemu anonimni svjedok, Slovenac, koji je u vrijeme rata radio za jednu američku tvrtku, tvrdi da su bogati stranci plaćali pripadnicima paravojnih formacija da im daju pristup položajima s kojih se pucalo na Sarajevo.
Postojao je i cjenik. Djeca su bila najskuplja: 100 milijuna talijanskih lira. Zatim muškarci u uniformi. Potom žene, one su bile nešto jeftinije. Dok su starce navodno mogli ubijati - besplatno. Autor filma, slovenski redatelj Miran Zupanič ističe da je riječ o pouzdanom i potvrđenom svjedoku. Da je imao dogovor i s izvorima sa srpske strane. I da su oni u posljednji trenutak otkazali svoje svjedočenje.
Nakon prikazivanja filma na Al Jazeera Balkans DOC festivalu u Sarajevu Obavještajno-sigurnosna agencija i Tužilaštvo BiH najavili su provođenje izvida. No kaznena prijava na koncu nije podignuta u BiH, nego u - Italiji.
Novinar i pisac Ezio Gavazzeni, potaknut filmom, ali i vlastitim istraživanjima na području Sjeverne Italije, podnio je, u suradnji s dva odvjetnika i bivšim sucem Guidom Salvinijem, kaznenu prijavu tužiteljstvu u Milanu. Uvjereni su da su pronašli više ljudi koji su preko mreža ekstremističkih grupa iz Trsta, Torina i Milana u razdoblju od 1993. do 1995. odlazili na položaje oko Sarajeva i - uz plaćanje primjerene cijene - gađali opkoljene civile i vojnike.
Jednom mjesečno skupine bogatih Talijana kretale su iz gradića Magenta nedaleko od Milana. Imali su maskirne uniforme, lovačke čizme i oružje, a u BiH su autobusom, a potom avionom, putovali pod krinkom humanitarne misije. Nuđenje “aranžmana” nije bilo nimalo tajno.
Krajem 1993. Vojna obavještajna služba Armije BiH upozorila je časnike talijanske obavještajne službe ISIMI-ja u Sarajevu o najmanje petero “lovaca” - među ostalima i jedan vlasnik privatne klinike za estetsku medicinu iz Milana - koji su doputovali od Beograda do Pala. Osim Talijana, u tim krvavim ekskurzijama sudjelovali su i američki, kanadski te ruski državljani.
Prema procjenama, bilo ih je oko dvije tisuće.
Na temelju Gavazzenijeve kaznene prijave, tužitelj Alessandro Gobbis otvorio je istragu protiv zasad nepoznatih osoba za “namjerno ubojstvo s osobito okrutnim motivima”. Spominje se povezanost s infrastrukturom koju je koristila Služba državne bezbednosti Srbije, uključujući mreže oko nekadašnje čarter-tvrtke "Aviogenex" i Jovicu Stanišića.
Time je tri desetljeća nakon opsade prvi put pokrenuta formalna kaznena istraga koja bi trebala pokazati jesu li doista strani državljani dolazili u Bosnu i Hercegovinu tijekom opsade Sarajeva kako bi svoje nastrane nagone zadovoljili “ratnim turizmom”.
Tijekom napada bosanskohercegovačkih Srba u Sarajevu je poginula 11. 541 osoba. Procjene govore da je tristotinjak snajperista svakodnevno vrebalo Sarajlije, civile i vojnike. Službena statistika dokumentirala je 255 osoba ubijenih snajperskim hicima. Od toga 60 djece.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....