Kao što je u međuvremenu svima postalo poznato, u petak je novinarska ekipa Slobodne Dalmacije, u kojoj smo bili fotoreporter Tom Dubravec i ja, zapriječena u pokušaju prolaska srpske granice s ciljem prisustvovanja na i izvještavanja o subotnjim studentskim prosvjedima u Beogradu.
Jučer i danas na graničnim prelazima u Srbiju reći da ste novinar, u očima uniformiranih lica koja vas gledaju iz svoje limene kućice ravno je predstavljanju sebe kao špijuna SOA-e ili barem zaslužnog pripadnika 4. gardijske brigade.
Na Bajakovu nas je već ozlovoljilo jednosatno stajanje u prometnoj gužvi, ali na Batrovcima nas je reski policijski glas: "Molio bih vas da stanete sa strane" dodatno uznemirio. Da smo nepoželjni gosti u njihovoj državi dobili smo na znanje čekajući puna dva sata da dobijemo ikakav odgovor što nam je uopće činiti? Tu napornu igru živaca prekinuli su srpski granični policajci koji su nam ljubazno poručili kako nam je odbijen ulazak u Srbiju. Na uručenom papiru stajalo je kako je utvrđena "negativna procena bezbedonosnog rizika".
Srpska policija novinarskoj ekipi Slobodne Dalmacije zabranila ulazak u Srbiju
Nije da su u potpunosti u krivu. Na raznim videima po društvenim mrežama u centru Beograda mogu se vidjeti vreće napunjene kamenjem koje će navodno poslužiti nekome u subotu za "privatnu upotrebu" ako postane "gusto". Također, u znak podrške režimu, u jednom beogradskom parku pojavili su se umirovljeni pripadnici JSO-a, odnosno zloglasne Crvene beretke. Nažalost, ni druga strana nije imuna na korištenje simbolike iz ratnih 90-ih pa su se u znak podrške prosvjedima pojavili i pripadnici 63. padobranske, poznatiji kao opet zloglasni niški specijalci.
Ukratko, nitko neće pokazati pretjeranog skrupula u biranju sredstava za iskazivanje bilo nezadovoljstva bilo lojalnosti prema Aleksandru Vučiću prilikom subotnjih prosvjeda.
Neizvjesnost današnjeg dana u glavnom gradu Srbije za vladajući režim uobličuje se kao pepeljasta kupola koja zakriva nebo i sjajne zrake nade.
S druge strane, nada je jedino što je ostalo onoj Srbiji koja je već dvanaest godina nezadovoljna i suprotstavljena vlasti srpske napredne stranke.
Više od desetljeća politički predstavnici opozicije su ili podmićeni ili medijsko-propagandnim i svakim drugim načinom ozloglašeni i marginalizirani što pravednu političku utakmicu na izborima čini nemogućom, a vlast praktički nesmjenjivom. Iz amorfne mase nezadovoljnika neočekivano i za jedne i za druge, probudio se dio populacije - studenti - čija je najvažnija (i jedina) životna zadaća i uloga - iz vizure starijih - trebala biti učenje iz skripti i polaganje ispita na fakultetima.
Pad betonske nadstrešnice u Novom Sadu koji je usmrtio petnaest srpskih građana pokazao se kao (još jedan) trenutak u se kojem kipteće nezadovoljstvo bahatošću, korupcijom i autoritarnim stilom vladajućih, prelilo na beogradske ulice. Novost je bila u tome što prosvjedi nisu bili predvođeni ikojom od opozicijskih stranaka što se pokazalo kao nerješiv problem za Aleksandra Vučića, inače poznatog po neutraliziranju političkih protivnika.
Zato su na ovim prosvjedima angažirani svi službeni i manje službeni resursi koje vladajući imaju na raspolaganju, od žandarmerije do paravojski prikladno maskiranih u civile, kako bi bijes ulice večeras kanalizirali u neproduktivnom smjeru.
Hoće li u tome uspjeti režim Aleksandra Vučića, hoće li uspjeti osujetiti studentske prosvjede kao i sve ostale masovne prosvjede protiv svoje vlasti i oduzeti im konačan epilog, znat ćemo u nedjelju ujutro.
Na naše pitanje jednom iskusnom beogradskom novinaru "može li sve ovo u subotu proći bez nasilja?", dobili smo kratak odgovor: "Ne može".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....