Gorska služba spašavanja Prenj Konjic, na čijem je području, nažalost, 25. svibnja pronađen mrtav hrvatski planinar za kojim se intenzivno tragalo od 24. svibnja, oglasila se na Facebooku dirljivim statusom na brojne komentare korisnika društvenih mreža koji ih obično preplave nakon ovakvih nesreća.
Podsjetimo, tijelo planinara pronađeno je na planini Visočici, a u akciji je sudjelovalo 16 pripadnika GSS-a Prenj, 35 pripadnika GSS-a Kantona Sarajevo, patrola Policijske stanice Konjic, kao i veći broj planinara koji su pružili informacije i pomoć na terenu.
– Gotovo nakon svake akcije spašavanja, posebno kada se završi tragično ili s teškim ozljedama, ispod objava pojave se komentari: "Što je tražio gore?" "Neka im sad"; "Treba im naplatiti spašavanje"; "Ludi ste što riskirate zbog njih"...
Možda te rečenice nekome djeluju bezazleno, ali iza svake akcije spašavanja stoji nečiji sin, brat, supruga, prijatelj… i obitelj koja prolazi kroz najteže sate svog života.
I zato želimo reći nekoliko stvari. Kada krene potraga, tada nestaje svaka osuda. Kada zazvoni telefon, s druge strane najčešće ne čujemo planinu. Čujemo ljudski strah.
Čujemo poruke poput: "Molimo vas, pomozite nam…"; "Molimo vas, pronađite ih…"; "Baterija mu je skoro prazna…"; "Molimo vas, učinite sve da ih spasite…"; "Samo nam javite da su živi..."
U tim trenucima nitko ne pita koliko je netko iskusan, zašto je otišao, je li pogriješio... Svi samo žele jedno, da se njihov čovjek vrati kući. Kako mislite da kažemo: "Nećemo doći?"
Ponekad pročitamo komentare: "Ko im je kriv"; "Neka se sami izvlače"; "Ne treba ih spašavati"...
Ali iskreno, kako to učiniti? Kako reći majci: "Vaš sin je napravio glupost, nećemo krenuti."
Kako reći supruzi: "Smatramo da je pogriješio, neka se sam spašava."
Kako ignorirati nekoga tko promrznuo sjedi u magli, ozlijeđen ili izgubljen, dok obitelj moli da pokušamo još jednom? To nijedan spasilac ne može učiniti. Jer kada dođe poziv za pomoć, tada više nije važno tko je pogriješio.
Važno je samo da negdje postoji čovjek kojemu treba pomoć.
Nakon akcija često dobijemo poruke koje se ne zaboravljaju: "Hvala vam što ste mi spasili brata"; "Hvala što ste pronašli mog prijatelja"; "Hvala vam što postojite"; "Nismo vjerovali da ćete ih pronaći po onakvom vremenu"; "Hvala što ste ga izvukli da ga možemo dostojno sahraniti"; "Nikada vam ovo nećemo moći zaboraviti"; "Bog vas čuvao kao što ste vi čuvali naše"...
To su trenuci zbog kojih ljudi ostavljaju obitelj, posao i toplu kuću i odlaze u planinu po noći, snijegu, oluji i magli. Spašavanje nije pitanje osude, nego ljudskosti. Naravno da ćemo uvijek upozoravati na lošu pripremu, neiskustvo, neodgovorno ponašanje, ignoriranje prognoze i opreme.
To moramo činiti. Ali nikada nećemo izgubiti ono najvažnije – ljudskost. Jer kada dođe poziv za pomoć, više nije važno što je netko "tražio gore". Važno je samo da netko negdje čeka da mu vratimo voljenu osobu kući – naveli su u svojoj objavi na Facebooku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....