Dodik od države uzeo 8 milijuna $ i dao lobistima u Americi kako bi mu se makle sankcije i guralo odcjepljenje RS

Vladajuća većina u Narodnoj skupštini Republike Srpske, predvođena SNSD‑om Milorada Dodika, izglasala je novo izdvajanje novca iz entitetskog proračuna za lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama, nastavljajući višegodišnju, višemilijunsku kampanju za jačanje političkog utjecaja i guranje agende de facto nezavisnosti RS‑a od Bosne i Hercegovine. Prema analizi Radija Slobodna Europa (RSE), time se produbljuje trend u kojem se javni novac sistematski usmjerava prema stranim lobističkim i konzultantskim kućama, dok istodobno institucije države BiH nemaju niti jedan aktivan ugovor o lobiranju u Washingtonu.

R S E

Najnoviji potez vlasti RS‑a uklapa se u obrazac koji je dokumentiran u bazi američkog Ministarstva pravde, a koju je RSE detaljno analizirao: od 2015. godine vlasti u Banjoj Luci potrošile su najmanje 8,3 milijuna dolara na lobističke aranžmane u SAD‑u, uključujući i pokušaje ukidanja američkih sankcija Dodiku te osporavanje legitimiteta visokog predstavnika Christiana Schmidta. Posebno se izdvaja posljednji ugovor s izraelsko‑kanadskom tvrtkom Dickens & Madson, vrijedan četiri milijuna dolara, potpisan 6. rujna 2025. godine, u kojem se, prema RSE‑u, eksplicitno navodi zagovaranje nezavisnosti Republike Srpske i osporavanje ovlasti međunarodnih institucija koje prate provedbu Daytonskog sporazuma.

Radio Slobodna Europa navodi da su vlasti RS‑a do sada angažirale više različitih lobističkih i odvjetničkih kuća u SAD‑u, pri čemu se spominju i ugovori s firmom McGinnis Lochridge iz Teksasa, koja ih savjetuje oko "pravnih prava i obveza" prema međunarodnom pravu, kao i odnosa s Ujedinjenim narodima, OESS‑om, Europskom unijom i drugim organizacijama. U svim tim aranžmanima zajednički nazivnik je korištenje entitetskog proračuna za političke ciljeve koji nadilaze daytonski okvir, uključujući pokušaje redefiniranja pozicije RS‑a unutar BiH te stvaranje povoljnije atmosfere u Washingtonu za separatističke narative.

Prema navodima RSE‑a, u fokusu američkih ugovora je i lobiranje protiv sankcija koje je Washington već uveo Dodiku zbog podrivanja ustavnog poretka BiH, ali i diskreditiranje visokog predstavnika kao ključne institucije međunarodne zajednice zadužene za čuvanje mira i Daytona. Analiza FARA registra pokazuje da su ciljevi ugovora s Dickens & Madson širi od pukog "pravnog savjetovanja": uključuju i kampanje usmjerene na američke političare, administraciju i medije kako bi se promovirao narativ o "legitimnim pravima" RS‑a i osporila nadležnost institucija koje upozoravaju na opasnost secesionističkih poteza.

Ustav Bosne i Hercegovine i važeći zakoni jasno definiraju da entiteti nemaju pravo na odcjepljenje, uključujući i održavanje referenduma o nezavisnosti, što RSE u svojim prilozima posebno naglašava. Unatoč tome, vlasti u Banjoj Luci su u više navrata javno najavljivale takve mogućnosti, a najnovije odluke o financiranju lobiranja u SAD‑u tumače se kao nastavak političkog pritiska na daytonski poredak, ali i testiranje spremnosti međunarodne zajednice da reagira na postupno pomicanje crvenih linija.

Radio Slobodna Europa ističe i dimenziju netransparentnosti: osnivač Dickens & Madsona, bivši izraelski vojni obavještajac Ari Ben‑Menashe, odbio je RSE‑u odgovoriti jesu li nezavisnost RS‑a i ukidanje sankcija Dodiku formalni ciljevi njihova angažmana, pozivajući se na povjerljivost ugovora i zabrinutost oko objave detalja. Istodobno, domaći političari i dio zastupnika u Parlamentu BiH podnose kaznene prijave i traže od tužiteljstva da ispita zakonitost financiranja ovakvih ugovora, upozoravajući da se javnim novcem potencijalno podrivaju temelji ustavnog poretka i sigurnosti države.

Dok Republika Srpska, prema podacima koje je analizirao RSE, milijunima dolara kupuje politički utjecaj i zastupnike u Washingtonu, država BiH kao cjelina nema niti jedan aktivan ugovor o lobiranju u SAD‑u, što je u tekstu Radija Slobodna Europa opisano kao "asimetrična borba" u kojoj entitet sustavno jača vanjske pozicije, a središnje institucije ostaju bez profesionalne podrške u ključnom centru globalne moći.