Pred mojom seoskom kućom u Crvenicama nalazi se drveni stup niskonaponske mreže s kojega se žice granaju na tri strane prema kućama u zaseoku. Taj je stup star koliko i struja u selu – 38 godina. Taj su stup financirali pokojni ćaća i brat Jozo. A koštao je 2500 maraka, koliko je svakog domaćina koštala elektrifikacija.
Naravno da je za to vrijeme sagnjio, da su ga djetlići, u potrazi za crvima, na tri mjesta probušili, pa se nedavno slomio. I umjesto da on nosi žice, njega drže žice u zraku.
Već godinama dolazim u Elektroprivredu HB − Tomislavgrad s upozorenjem i molbom da ga promijene. Jer bi struja nekoga mogla ubiti.
− Bez brige za to, rodijače − veli mi rodijak Iko. − Njijova struja nemere ni ubit čovika. Ako na njoj nemere radit ladnjak, televizor, računalo..., ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....