Napetosti u BiH dramatično su eskalirale nakon sudske osude vođe bosanskih Srba Milorada Dodika na kaznu zatvora od jedne godine i šestogodišnju zabranu obavljanja javnih dužnosti. Premda je ta odluka gurnula zemlju u najozbiljniju kriznu situaciju u novije vrijeme, njezine su državne institucije ostale prilično pribrane, a "ustanak" u srpskom entitetu pretvorio se u imploziju.
Dok Dodik iznova prijeti da će zadati konačni separatistički udarac napaćenoj daytonskoj Bosni, njegov i Vučićev deklarativni saveznik Donald Trump nije baš ničim podržao takve ambicije. Američki državni tajnik Marco Rubio svojom je nedavnom izjavom izlio prilično hladan tuš na Dodikove secesionističke snove:
"Akcije predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika potkopavaju institucije Bosne i Hercegovine i prijete njezinoj sigurnosti i stabilnosti. Naša nacija ohrabruje političke lidere u Bosni i Hercegovini da se uključe u konstruktivan dijalog te pozivamo partnere da se suprotstave ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju", poručio je Rubio i Beogradu i Banjoj Luci.
Slične oštre riječi uslijedile su uskoro i iz Londona, Berlina, Bruxellesa, Pariza, Rima i Madrida. Tijekom posjeta Bosni i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte je potvrdio predanost saveza teritorijalnom integritetu zemlje. A Europska unija je, za sebe nimalo tipičnom brzinom, odmah prepoznala opasnost od moguće opasne destabilizacije zapadnog Balkana i hitno poslala dodatnih 400 vojnika EUFOR-a u Bosnu.
Ratovi iz devedesetih na Balkanu bili su očito velika škola "skupoće nečinjenja" za europske zemlje. EU u BiH trenutno polaže veliki ispit vlastite sposobnosti za akciju odvraćanja i principijelnog mirovnog angažmana kakva je tek očekuje u Ukrajini. No, za razliku od Ukrajine, Europa u BiH već ima sve potrebne alate za pravodobnu deeskalaciju: snage Europske unije (EUFOR), sjedište NATO-a u Sarajevu, Ured visokog predstavnika i platformu Berlinski proces. Prizori kolona vojnih i oklopnih vozila kako proteklih dana prelaze BiH granicu uznemirili su brojne tamošnje građane i prizvali ratni PTSP, no posrijedi je bilo nešto sasvim drugo: jasna poruka Dodiku, Vučiću i njihovim destruktivcima da njihove ratničke igre ovaj put neće proći.
Žarko Korać, dugogodišnji profesor beogradskog Filozofskog fakulteta i bivši potpredsjednik srbijanske vlade u mandatu Zorana Đinđića, smatra kako je više nego očigledno da Aleksandru Vučiću ne pada na pamet uključiti se sad u neki oružani konflikt ili izlazak policije Republike Srpske na tzv. entitetske granice. Srbijanski Savjet za nacionalnu sigurnost bio je oštar na riječima, upozorava, no Vučić se ne ponaša tako. Osim verbalne podrške koju je dobio iz Beograda, očigledno je da je Milorad Dodik prepušten sam sebi.
Vučić, doduše, ima sasvim dovoljno problema i u vlastitoj državi, no upravo zato neki su analitičari smatrali kako bi mogao pribjeći stvaranju nekakve vanjske krize za odvlačenje pažnje. Nije mu jednom za takvu namjenu dosad poslužilo Kosovo, pa bi ovaj put mogla i BiH. Ujedinjavanje "srpskog svijeta" oko navodnih agresija stranih neprijatelja ionako mu je i dosad bila glavna obrambena strategija tijekom studentskih protesta, pa bi mu više nego dobrodošlo i veće krizno žarište.
Osim Vučića, i njegov saveznik Vladimir Putin sustavno pribjegava jednakim obrascima izazivanja podjela u susjednim državama kako bi lakše i despotskije vladao vlastitom. Od Moldavije i Gruzije pa do Krima i cijele Ukrajine, Rusija je na svakom koraku kroz zadnja desetljeća iskorištavala nedovoljnu zapadnu pažnju i vojno oklijevanje. Nije tajna da iz Kremlja već dugo izdaleka rovare po zapadnom Balkanu i da ga vide kao itekako plodno tlo za sijanje regionalne destabilizacije i većeg zla.
Europa mora itekako pažljivo upravljati ovom delikatnom situacijom u našem susjedstvu. Bilo da dolaze iz Moskve, Budimpešte ili Beograda, autokrati se uvijek više boje unutarnje opozicije nego vanjskog pritiska, a otpornost srpskih prosvjednika pokazuje da nacionalistički revizionizam nije neizbježan. Zapadni Balkan zato je sad velika prilika za principijelan europski angažman. Sve granice moraju ostati nepovredive; mora se spriječiti svaki pokušaj nasilja, kao i ojačati demokratske institucije. Ne smije se dopustiti revizionistima da i dalje diktiraju budućnost regije koja bi danas kao cjelina sasvim sigurno posve drugačije izgledala da svojedobno metkom nije prekinuta demokratska i katarzična misija bivšeg srbijanskog premijera Đinđića.
"Ne znam kakve će biti političke posljedice Dodikovih poteza, ali sigurno je da se politički sukob unutar Bosne i Hercegovine pokušava produbiti. Dodik zbog svog lopovluka više nije previše popularan čak ni u Republici Srpskoj, i ovo sad nema nikakve veze s tim entitetom nego samo s njegovom osobnom sudbinom. Postavlja se, međutim, pitanje na što Sarajevo može računati kad je riječ o nekakvoj alternativi Dodiku. Svi istupi mladog gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića su, naime, potpuno isti kao Dodikovi, a možda čak i za nijansu drskiji. Ne vidim nijednu jedinu političku figuru ili političku snagu u Republici Srpskoj koja zastupa drugačiju politiku od Dodika, tako da njegovim sklanjanjem neće biti ni izbliza okončan cijeli posao", tvrdi prof. Žarko Korać.
Baš poput slične potrebe u Ukrajini, i BiH bi trebala dobiti čvrsta sigurnosna jamstva. Prestanak stalnih rasprava o granicama pogodovao bi demokraciji ne samo u Bosni, nego i u Srbiji i u Hrvatskoj. I kod nas se često guše glasovi pravde i istine zbog deklarativne "zaštite svog naroda" u susjednoj državi.
Washington je desetljećima pozivao Europu da preuzme odgovornost za zapadni Balkan, a zapadni Balkan se dugo doživljavao kao problematično dvorište Europe.
"Uz rastuće vanjske prijetnje na više frontova i Ukrajinu koja se bori za goli opstanak, ovdašnja regija sad predstavlja ključnu priliku za Europu da zbilja preuzme stratešku inicijativu i pokaže istinsko vodstvo – i to ne samo kroz okvir proširenja. Proaktivan pristup u BiH posebno bi mogao signalizirati da Europa više nije zadovoljna pukim deklaracijama, već da je spremna i oblikovati događaje. Uspjeh bi ovdje pokazao sposobnost EU bloka da brani svoja temeljna načela, očuva desetljeća mukotrpne izgradnje mira i ponovno potvrdi utjecaj u regiji koja je središnja za sigurnosne interese Bruxellesa. Spašavajući Bosnu, Europa bi naposljetku mogla spasiti samu sebe", zaključuje u svojoj analizi u Politicu članica britanskog Doma lordova i bivša savjetnica ministra vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva Arminka Helić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....