Društvenim mrežama dugo već kruži internetski meme široke namjene, karikatura na kojoj siromah sav u ritama skače od sreće, obraćajući se svojoj isto tako ubogoj ženi tupog pogleda, koja drži dijete. U varijanti zanimljivoj za ovu priču siromašni otac presretno viče: "Ura, dobili smo EXPO!" I zaista, ako se prate izjave najviših dužnosnika srbijanskog režima, predvođenih predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim ministrima, organizacija međunarodnog sajma EXPO 2027. u Beogradu predstavlja najveći projekt u modernoj, pa čak i povijesti Srbije generalno, koji će zemlju učiniti "centrom svijeta 2027. godine" i "promijeniti lice zemlje za budućnost".
"To je sveobuhvatno iskustvo u kojem se susreću najsuvremenije ideje, tehnologije i kreativna rješenja s ciljem oblikovanja budućnosti. EXPO izložbe su platforma za dijalog, suradnju i razmjenu znanja bez granica. Milijuni posjetilaca dolaze na svaki EXPO, koristeći jedinstvenu priliku da se upoznaju s globalnim dostignućima, sudjeluju u interaktivnim izložbama i pridonose globalnoj debati o zajedničkoj budućnosti", navode organizatori i dodaju: "Ali EXPO nije samo izložba i inovacija – on transformira gradove domaćine, pretvarajući ih u centre kreativnosti i povezanosti, ostavljajući trajno nasljeđe koje utječe na lokalne zajednice i dugo nakon završetka događaja".
Iz navedenog, i nastupa predstavnika vlasti generalno, ispada da se onaj siromašak iz internetskog memea s početka ima zašto radovati, jer svi njegovi problemi bit će kao rukom odneseni kada jednom u Srbiju dođe taj EXPO i sve promijeni nabolje.
Kritička i oporbena javnost, međutim, od početka postavlja pitanja koliko su bombastične najave vlasti realne, koliko će ekonomija zemlje zaista imati dugoročne koristi od takve manifestacije i šta će zapravo ostati nakon što se izložba održi i kapije novoizgrađenog sajamskog kompleksa s velikim brojem pridodanih objekata zatvore i "nikad brojniji gosti" iz više od stotinu zemalja odu doma.
Malo toga, odgovaraju sugovornici Slobodne Dalmacije. Projekti koji podrazumijevaju izgradnju infrastrukture i objekata kao što je slučaj s EXPO-om daju podstrek ekonomiji i skok statističkih podataka, odnosno bruto nacionalnog proizvoda (BDP) – ali samo nakratko i dok traje izgradnja objekata zbog značajnog skoka u sektoru građevine. Nakon toga, veliko je pitanje što zaista ostaje, koje će nadalje koristi od toga biti, a kada se uzmu u obzir svjetski trendovi, kao i oni vezani za samu Srbiju – ekonomska budućnost zemlje ne djeluje nimalo ružičasto.
"Dva su razloga zašto je tako veliko inzistiranje vlasti na EXPO-u. Jedno je njihova jalovost i nesposobnost da osmisle drukčiju viziju Srbije, dakle Srbiju kao tehnološki moćnu i razvijenu državu. I onda su – kad su već dobili na međunarodnom natječaju organizaciju EXPO-a – razmislili i rekli: "Super, to nam je sad odskočna daska za Zlatno doba". I za šta god se uhvate, EXPO je taj koji će po njima vinuti Srbiju u svemir. U svakom pogledu: veće penzije, veće plaće, veća zaposlenost, veća prepoznatljivost, veći BDP, veća vidljivost, veći izvoz... EXPO je po njima nukleus, ona božanska čestica koja će preporoditi Srbiju", kaže za "Slobodnu" Miša Brkić, iskusni ekonomski novinar i analitičar.
Druga stvar je vrlo praktična, nastavlja on: "Građevinarstvo, što je u biti 90 posto posla vezanog za EXPO, je gospodarska grana koja brzo diže BDP, to je i teorijski poznato, ali to nije trajni rast, to traje dok traje projekt, a njima to treba jer mogu reći: ‘Evo, Srbija, za razliku od Europe i regije, Srbija ima rast‘. Nije tako veliki kao što su se hvalili da će biti, ali zahvaljujući EXPO-u, Srbija i dalje ima neki privredni rast i rast BDP-a".
Bez natječaja, rade Kinezi...
Kritička javnost oglasila je uzbunu u Srbiji zbog poteza vlasti kojima je država ušla u pripreme za EXPO. Između ostalog, suspendiran je Zakon o javnim nabavama donošenjem posebnog zakona, lex specialisa, koji omogućava da se poslovi vrijedni milijarde eura ugovaraju bez primjene standardnog zakona i procedura. To je, prema ocjeni Transparentnosti Srbija, lokalne podružnice ugledne međunarodne organizacije za suzbijanje korupcije Transparency International, otvorilo vrata "legalizaciji korupcije", napuhavanju cijena i namještanju poslova firmama koje su bliske vlastima.
Također, izmjenama zakona omogućeno je da se "privremeno puste u rad" i objekti bez uporabne dozvole, što nakon pogibije 16 ljudi u padu nadstrešnice u Novom Sadu izaziva jezu u javnosti. Analitičari također dugo upozoravaju na to da će troškovi organizacije, procijenjeni na više od 17-18 milijardi eura za cijeli investicijski plan, dovesti do ogromnog rasta javnog duga, što bi moglo ugroziti financijsku stabilnost zemlje i smanjiti sredstva za druge potrebe, ili prevedeno na naše jezike – pokopati srbijansku ekonomiju. Ističe se i da su ključni radovi često povjereni stranim (uglavnom kineskim) kompanijama bez javnog nadmetanja, dok su domaće firme svedene na podizvođače, pri čemu su oni često birani po političkoj podobnosti. Europski parlament je također izrazio "ozbiljnu zabrinutost" zbog navoda o korupciji i nepoštivanju građevinskih standarda u vezi s ovim projektom.
Goran Radosavljević, profesor na Fakultetu za ekonomiju, financije i administraciju (FEFA) i bivši savjetnik potpredsjednika Vlade u vrijeme vladavine demokrata, podsjeća na ekonomske analize koje pokazuju da je ekonomski model u Srbiji dostigao neki svoj vrhunac prije čak 10 ili 12 godina i da su nakon toga strane direktne investicije (SDI) u Srbiji počele "relativno procentualno opadati".
"I što se tada događa? Država pokreće veliki ciklus javnih investicija i javne investicije s tri koma nešto BDP-a skaču na devet posto BDP-a. Te javne investicije su mahom u izgradnji putova, infrastrukture, Beograda na vodi itd. Ti projekti se sada završavaju i praktično taj impuls koji država iz proračuna daje privredi da bi ona zadržala nos iznad vode se gasi i državi treba investicijski boost zvani EXPO – koji je ogroman i koji ne obuhvaća samo EXPO sa (novim Nacionalnim) stadionom, nego obuhvaća sijaset različitih infrastruktura, autoceste, poluautoceste koje sve koštaju nenormalno mnogo... Njima treba taj investicijski ciklus da bi se moglo držati ekonomiju u nekom pozitivnom ciklusu", objašnjava Radosavljević za Slobodnu Dalmaciju.
"Naravno, kada uđemo malo dublje, vidimo da su mnoge stvari tu žestoko preplaćene, da nešto što treba koštati 20 milijuna eura košta 200 milijuna, da su nabave netransparentne, da su to uglavnom direktne pogodbe, neki sumnjivi krediti... Često se ide na kredite domaćih banaka, što je s gledišta države kao da ste vi otišli do zelenaša, to je najnepovoljnije u tom lancu, a posebno pitanje je koliko će to koštati jer to će se na kraju sliti u neke privatne džepove – to su analize pokazale i istraživački novinari često ukazuju na to".
Dakle, zaključuje on, bitno je da je država jedina koja trenutačno investira u Srbiji i ako to stane, to je sve. Dodaje da je i Mađarska pod Viktorom Orbanom bazirala svoj rast posljednje desetljeće i pol na sličnom modelu kakav je i u Srbiji – na SDI i zapošljavanju jeftine radne snage u sektorima s niskom dodatnom vrijednošću. To jest, zaposlio se veliki broj ljudi, ali nije se značajno povećavala prosječna zarada i nije se zapravo povećavala produktivnost. Zato sada, nastavlja, kada te investicije lagano odlaze, država, znajući da se to događa, pokušava to popraviti sa svoje strane i faktički preliti ogromnu količinu novca.
"To je sad negdje na sedam i po posto, ali u jednom trenutku je bio i dvocifreni postotak BDP-a. To je povijesno velik postotak BDP-a, ni Tito nije toliko investirao kao sada Vučić. Zašto to radi? Zato što mora, ekonomija bi stala bez toga", kaže profesor.
"Da stvar bude gora", nastavlja on, "to nije novac iz proračuna, mi nemamo para u proračunu, od 2020. imamo konstantan deficit u proračunu… Ušli su u spiralu u kojoj vi morate investirati da biste preživjeli, jer vam od toga zavisi rast BDP-a i samo je pitanje kad će to stati. Jer nitko nije izmislio perpetuum mobile. Uzimamo kredite da bismo investirali, to investiramo netransparentno, projekti su skupi i vjerojatno u budućnosti neće donijeti rast BDP-a kada se EXPO bude završio, oni će morati iz ciklusa autoceste i Beograd na vodi ući u novi ciklus, a on se zove EXPO".
Može li, međutim, ovakav projekt kao što je EXPO ipak pokrenuti privrednu aktivnost, odnosno koristi li makar izgradnja infrastrukture tako nečemu?
"Od EXPO-a će ostati sajam – koji i sada imamo (samo na drugoj lokaciji) i koji nema nikakav ima utjecaj na BDP", odgovara Miša Brkić i naglašava da nije optimist u pitanju toga da će vlast imati ljude koji će znati šta raditi sa sajmom nakon EXPO-a, e da bi to zarađivalo neke novce.
Ima posla za novu vlast
I profesor Radosavljević kaže da je nepoznanica šta slijedi poslije EXPO-a. "Država nikad nije uradila analizu koja je javna i transparentna i rekla: ‘Da, ovo je sada efekt ove investicije, on je evidentan, imate nekoliko milijardi u izgradnji, to ima motivacijski efekt, ali kad se to završi, taj stadion ne može samog sebe održavati i taj EXPO ne može samog sebe održavati, to je izvjesno, i država će morati donirati neka sredstva da to može preživjeti i mi ćemo morati iz proračuna to plaćati, to je gotovo sigurno. Što se stadiona tiče, to je 100 posto sigurno, a što se EXPO-a tiče - jedino ako Srbija postane svjetska destinacija za sajmove, što sada nije", odgovara profesor Radosavljević.
Već dugi niz mjeseci studenti, građani i oporba u Srbiji vode intenzivnu borbu protiv Vučićeva režima. Među analitičarima vlada gotovo konsenzus da se kraj vladavine Vučića bliži, pogotovo nakon promjene vlasti u Mađarskoj i pada Vučićeva saveznika Viktora Orbana, mada se malo tko usuđuje prognozirati kada i kako bi mogao izgledati taj Vučićev konačni odlazak s vlasti.
Šta će, dakle, nove vlasti dočekati nakon Vučićeve vladavine? Beograd na vodi, koji mnogi nazivaju ruglom, "Dubaijem s Temua", aktom urbanističkog nasilja koji ni približno nije domišljen kako da bude funkcionalan za život građana u budućnosti, dobrim dijelom je nepopunjen iako se i dalje nekontrolirano širi ne samo na desnoj obali Save, nego sada i po lijevoj, novobeogradskoj. EXPO predstavlja možda i posljednji "veliki posao" ovog režima, ili kako kaže Miša Brkić – "priliku za ruku u pekmezu", odnosno veliku korupciju.
"Tu će biti zanimljivog i teškog posla kada ova vlast padne. Oni koji dođu i budu htjeli ozbiljno upravljati državom pa počnu razmatrati i EXPO, morat će se ozbiljno zakopati i istraživati svaki ugovor i svaku narudžbu za te radove i izgradnju pruge, stadiona, stanova, sajamskih prostora... Po onome što sada čujemo s vremena na vrijeme, gdje god se malo zagrebe, vidi se da je dogovorena cijena drastično skočila poslije godinu ili dvije godine. To su tako velike razlike da se one ne mogu pravdati poskupljenjima i inflacijom – inflacija je 2,5 ili tri posto, a razlika u dogovorenoj cijeni i cijeni nečega što nije ni realizirano, nego se stiglo tek do pola puta je dva ili tri puta veća", kaže on.
Goran Radosavljević o novim vlastima kaže: "Morat će uraditi mnogo stvari. Da ne ulazim u segment borbe protiv korupcije, u ekonomskom smislu taj model rasta će se morati promijeniti, morat će ta sredstva koja idu kroz proračun u javne investicije i džepove određenog broja ljudi, bez javnih natječaja itd. drukčije usmjeravati, da se uvedu europska pravila za državnu pomoć koja će dovesti do toga da što manje koštaju, morat će se promijeniti privredni model, morat će se više sredstava preusmjeriti ka privatnom sektoru - privatne investicije moraju postojati, one su gotovo zamrle - ako tu ne računamo ljude iz vlasti koji su privatni sektor.
I naravno, Srbiji nedostaje investicija. Nova vlast neće zaustaviti novi ciklus, ali neće toliko krasti, neće projekti toliko koštati i neće imati toliko korupcije".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....