Brojni ljudi iz Hrvatske i ostalih država bivše Jugoslavije otišli su na rad u Njemačku, a mnogi od njih dobro su se snašli. Međutim, ne mora značiti da su se snašla i njihova djeca. Premda u pravilu dobro govore jezik zemlje domaćina i idu u školu, ono što su naslijedili od kuće, uključujući mentalitet i kućni odgoj, u sukobu je s običajima nove domovine.
Tako se djeca nađu u procijepu između roditeljskog i novog svijeta, a i roditelji se nađu u "sendviču" između radne sredine, koju su prihvatili, i vlastite djece koja se nisu uklopila.
Baš takav slučaj iznio je jedan član Facebook grupe "Balkanci u Njemačkoj" iz Bosne i Hercegovine.
"Oženjen, dvoje djece, već sedam godina u Njemačkoj. Stariji sin sad ima 13, ide u školu, zna jezik, ali u zadnje vrijeme stalno govori da želi nazad u Bosnu. Kaže da mu ‘ovdje ništa nije pravo‘, da ‘nema raje‘, da su svi ‘hladni‘ i da se ‘ne smije smijat‘ u školi.
Srce mi se cijepa kad ga čujem. Mi smo došli zbog budućnosti, da imaju više mogućnosti, a sad ispada da mu je duša ostala tamo. Kad odemo ljeti kući, oživi – trči, smije se, igra lopte do ponoći. Kad se vratimo, opet onaj muk.
Razmišljam, jesmo li pogriješili što smo djecu doveli ovdje? Kako da mu objasnim da je ovo za njegovo dobro kad ni sam više nisam siguran je li to stvarno tako... Ima li još netko ovdje dijete koje teško podnosi Njemačku? Kako ste vi to prevladali?" upitao je on u Facebook grupi "Balkanci u Njemačkoj".
Njegova objava privukla je više od 700 komentara.
"O bože. Isto me muči. Moja cura ima 12. Mislim da su to i kod djece faze i oni imaju uspomene samo s ferija, što isto nije realno. Treba uzeti u obzir sve aspekte, i školu i posao, aktivnosti kada nisu praznici. Pričati s djecom. Iste me brige muče, i ni sama ne znam što je bolje, iskreno. Toliko smo se navikli i ovdje da imamo financijsku stabilnost, djeca će sigurno imati dobro školovanje i posao. Ali smo jako usamljeni. Puno razmišljamo o tome, al opet rizik je nakon svega vratiti se samo radi igre u dvorištu. Ne znam ni sama";
"Zar nema prijatelje? Koliko mi je poznato i tamo se djeca i mladi smiju, zabavljaju, izlaze i žive kao svi drugi";
"Ne znam zašto svi misle da je Zapad dobar za našu djecu, to uopće nije točno. Objasni mi molim te što je to bolje za našu djecu u Njemačkoj nego dolje. Djeca će odrasti bez igre i bez radosti, jednostavno bez društva, mi stalno nešto inzistiramo da je za njih negdje bolje nego dolje. Moja djeca su rođena u Amsterdamu, studiraju medicinu i obojica razmišljaju kad završe da se vrate u Sarajevo. Oni su samo radosni kad su dolje, ja to vidim na njima, broje dane kao i ja. Život na Zapadu je težak, puno pravila, ljudi pucaju ko lajsne i naši padaju u jaku depresiju. Ja živim 28 godina i uvijek neki problemi, nemaš s kime kahvu popiti, kad si ono loše volje da se malo izjadiš. Ljudi hladni bez emocija, jednostavno život jedna ravna linija. Stvarno sam bio aktivan s djecom, ali ni nogomet nije to, utakmica se završi, samo hladan pozdrav i svatko svojoj kući. Kod nas poslije utakmice sjedneš ispred radnje i za*ebancija do ponoći";
"Čekaj da počne sam zarađivati, trčat će u Njemačku nazad, udarat će se nogama u dupe";
"Samo mu objasni da od raje nema budućnosti";
"Kad se lijepo vratite, pa u školi prvo vidite kakvi su odnosi među djecom, kompleksi kako djece tako i roditelja, pa shvatite da vam dijete vrednuju po vašem statusu (najčešće političkom) pa džaba vrijedno dijete kad vi niste ‘netko‘, pa kad se nanižu sve izvrnute vrijednosti, pa kad mu posao budete morali ili platiti ili tražiti debelu štelu, pa kad se počnete susretati s morem problema krenuvši od šaltera do drugih ‘ozbiljnijih‘ mjesta koja su vam svakodnevno bitna za život, a nemate se kome žaliti niti tko snosi odgovornost itd., itd., javite nam se.
Napominjem, vjerovala sam da će ovdje biti bolje, pobogu preživjeli smo rat. U zadnje četiri godine sam se debelo pokajala što djecu nisam odvela iz ove anarhije, kriminala, legla korupcije i nepotizma. Jer više se niti ne krije da pošten čovjek ovdje živi na marginama društva. Zakoni nisu isti za ‘običnog‘ i onog iz kriminalnog miljea (ovi drugi bolje prolaze)... Pratite valjda koliko samo na dnevnom nivou je u BiH poginulih na cestama, ubojstava, pljačke, vršnjačkog nasilja, delinkvencije... Samo u mom gradu u posljednjih 6 mjeseci 4 slučaja vršnjačkog nasilja s upotrebom hladnog oružja, maloljetničke delinkvencije s uništavanjem javne i tuđe imovine i sl. Dobro razmislite, najlakše se vratiti, ali ovdje je teško ostati nasmijan", dio je komentara statusa s Facebook grupe "Balkanci u Njemačkoj".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....