Nakon razočaravajućeg vidovdanskog prosvjeda i podizanja režimske letvice nasilja i represije, stanje u Srbiji još je uvijek kaotično i neizvjesno. Evidentan je raskol i pad naboja studentskog sedmomjesečnog bunta, iako su diljem Srbije počele blokade i barikade, premda s još nedefiniranim ciljem, koje pojačavaju neizvjesnost. Raskol među antirežimskim prosvjednicima dogodio se jer je mnoge zgrozila velikosrpska i nacionalistička retorika na subotnjem skupu kada se pokazalo da su prevlast preuzeli oni čija se politika puno ne razlikuje od Vučićeve i zbog koje, pogotovo u regiji, s oprezom gledaju na Srbiju.
Kako je rekao srbijanski analitičar iz Rima Željko Pantelić za podgoričke Vijesti, "vidovdanski skup je izgledao kao loša imitacija Miloševićevih događanja naroda". I to je ono što plaši i što je unazadilo duge antivučićevske prosvjede. Pokazalo se da Srbija ima 50 nijansi crne te da je skup doslovce bio metak ne u nogu, nego u glavu prosvjeda, odnosno sličan atentatu na Zorana Đinđića. Sve se odjednom preokrenulo i potpuno je jasno kojim će se pravcem dalje kretati. Naime, unatoč proglašenoj pobjedi, i dalje je jasno da Aleksandar Vučić nije posve siguran i da je ovo sada "sudačka nadoknada" u kojoj se sudac potpuno pogubio, ako uopće i kontrolira utakmicu.
Režim je slavodobitno siguran u svoj trijumf nad prosvjednicima. Vučićevi politički i medijski kerberi divljaju: retorika i rječnik prema prosvjednicima ne zaostaju za onim koji su 30-ih godina nacisti i staljinisti rabili za ljude koje su proglašavali neprijateljima naroda i izdajnicima te zajapureno poput tih svojih idola traže još i još i još uhićenja. Vučić se ponaša kao da sada, nakon bitke, ide u puko "čišćenje terena" i likvidiranje zaostalih točaka otpora. Ima još jedna stvar - pokazalo se da studenti nisu dovoljni za rušenje Vučićeva okoštalog režima. To je moguće samo uz široki društveni pokret.
No, je li moguće? Pogotovo nakon definitivnog rascjepa u srpskom društvu, pa i među Vučićevim protivnicima. Problem je što su se vučićevci sada "okupili", a protivnici raskolili. Vučić, barem prema onome što se može iščitati iz prorežimskih medija i istupa njegova glavnog ideologa Vojislava Šešelja, kao vrhunac "proglašene pobjede" priprema uhićenje ili makar smjenu Vladana Đokića, rektora beogradskog Univerziteta, kojeg je osobno optužio da je terorist koji je "sudjelovao u rušenju države". To bi bila kruna te pobjede, a Đokića bi bacio u arenu pred svoje zadrigle podrepaše.
Stvari još nisu čiste. Mnogi izvjestitelji kažu da Beograd izgleda kao da je na rubu građanskog rata. Problem svakako postoji, ali onaj kojim se više bave u regiji, nego u samoj Srbiji - s kakvim to programom i politikom prosvjednici idu protiv režima. Je li cilj samo skidanje Vučića koji je dosadio i Bogu i vragu nakon 13 godina autoritarne izluđujuće vladavine (bizarno mučeništvo, pozivanje na vlastito ubojstvo, svakodnevni logoreični ispadi na televizijama - istupi češći od najdužih meksičkih sapunica) ili bi oni mijenjali njegovu politiku kojom talambasa? Jesu li protiv "srpskog svijeta", ekspanzionističke velikosrpske politike prema postjugoslavenskim susjedima ili Srbiju vide u društvu europske obitelji demokratskih država?
Problem je što ni neovisni mediji u Srbiji ne problematiziraju izrečeno na vidovdanskom skupu, ono što je zgrozilo mnoge u Srbiji, ali u prvom redu regiju gdje mnogi sada kažu - "svi su oni isti". Prepustili su te analize regiji koja je sada vrlo skeptična prema pobunjenoj Srbiji. Trebat će vremena da se vrati povjerenje. Naime, i više od dojma je - u Srbiji bi mijenjali Vučića, ali ne i njegovu politiku. To je osnovni problem. I pitanje bez odgovora: ako Vučić ode, je li rješenje Vučić broj 2? I tko bi ga uopće mogao zamijeniti s obzirom na to da opozicija sve ovo vrijeme nije pokazala nikakvu ne samo ambiciju (skrivala se iza leđa studenata), nego nije definirala ni politiku kojom bi se predstavila i koja bi bila alternativa Vučiću. Toga zasad nema na horizontu.
Vučiću to godi i konvenira, kao i podrška koju je osobno dobio od Vladimira Putina. No, vrlo znakovita i za njega dosta zabrinjavajuća je analiza Putinova glavnog ideologa, mračnog desnog ultrakonzervativca Aleksandra Dugina koji je u svojoj emisiji na režimskom Radiju Sputnjik rekao kako je legitimitet srpskog lidera Aleksandra Vučića nestao. "Svi Srbi žele da Vučić ode. U ovom trenutku on iza sebe ima državni aparat, ali nema nikakvu podršku stanovništva. Ljudi se plaše još jedne obojene revolucije i ne sudjeluju u prosvjedima, ne izlaze na trgove, ne viču. Ali, Vučić je gotov, njegov legitimitet je nestao. Mislim da su ovi prosvjedi usmjereni na to da Vučić jednostavno - nestane. Nikakvi kompromisi, nikakvi dogovori, nikakva implementacija bilo kakvih konkretnijih pragmatičnih ciljeva neće riješiti situaciju. Vučić mora otići. To je mišljenje srpskog društva", rekao je Dugin.
To nije palo s neba. Vučiću vrijeme curi, bez obzira na njegov pobjednički gard, pa je proglašavanje pobjede prije nego što sudac odsvira kraj možda itekako preuranjena. Srbiju čeka vruće ljeto 2025. godine s potpuno neizvjesnim završetkom. Stvari se lako obrnu u čas, ali sada će svi, a pogotovo regija, s oprezom i sumnjom gledati na tamošnje događaje. Vučić nakon Vučića. Ne, hvala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....