Bor, industrijski grad u istočnoj Srbiji, podignut je na temeljima rudnika bakra, na području s golemim nalazištima bakra i zlata. Danas je u rukama kineske državne kompanije, dok njegovi stanovnici promatraju kako polagano postaju građani drugog reda u vlastitom gradu.
Desetljećima je Bor živio od rudarstva. Još od 1940-ih ljudi iz cijele bivše Jugoslavije slijevali su se u ovu regiju u potrazi za poslom. Grad Majdanpek, udaljen oko 70 kilometara od Bora, razvio se oko još jednog golemog nalazišta, procijenjenog na više od 600 milijuna tona rude. No otkako je rudarski kompleks 2018. godine preuzela kineska državna kompanija Zijin Mining, grad i okolica prolaze kroz duboke i često bolne promjene, piše Jutarnji list.
Naime, investicije vrijedne oko 2,3 milijarde eura znatno su povećale proizvodnju, ali su istodobno transformirale svakodnevni život stanovnika. Obitelji svjedoče nestanku svojih domova, zemljišta i uspomena, dok se čitava naselja uklanjaju kako bi se rudnik proširio. "Eksploatacija rude povećana je za 300 posto. Maksimalni kapacitet topljenja u topionici znatno je povećan, a sada se traži i proširenje kapaciteta topionice za dodatnih 250 posto", kaže za Deutsche Welle Snežana Šerbula, profesorica Tehničkog fakulteta u Boru, koja godinama upozorava na nepravilnosti u radu kompanije.
Grad Bor nikada nije bio oličenje ekološke čistoće. Zagađenje zraka, uzrokovano desetljećima emisija sumpornog dioksida i teških metala iz topionice, svrstava ga među najzagađenija područja u Europi. Posljedice su katastrofalne; šume i rijeke nestaju, divlje životinje su ugrožene, a prema studiji Instituta za javno zdravlje "Dr. Milan Jovanović Batut", stanovnici Bora u prosjeku žive deset godina kraće od ostatka stanovništva Srbije. Situacija se, upozoravaju stručnjaci, dodatno pogoršala otkako su uzde preuzeli Kinezi.
U odnosu na ostatak Srbije, stanovnici Bora imaju znatno veći rizik od obolijevanja od svih vrsta karcinoma, kao i od respiratornih, kardiovaskularnih i probavnih bolesti. Teški metali poput arsena i kadmija, prisutni u vodi i hrani, uzrokuju ozbiljne zdravstvene probleme, od oštećenja bubrega i jetre do povećanog rizika od raka. Organizacije poput Regulatornog instituta za obnovljivu energiju i životnu sredinu upozoravaju da državne institucije ne poduzimaju gotovo ništa kako bi se trovanje građana zaustavilo ili kako bi se osigurao alternativni smještaj za pogođene obitelji.
"Kao da spavamo na zlatu, a umiremo od raka", rekla je za Politico 73-godišnja Joleht iz sela Slatina. Njezini susjedi tvrde da im se kuće polako urušavaju zbog podzemnih iskopa bakra i zlata. Pojavljuju se pukotine u zidovima, a voda prodire u domove.
Borska Reka, jedan od najzagađenijih vodotoka u Europi, glavni je pritok Velikog Timoka. Analize sedimenta pokazale su iznimno visoke koncentracije bakra, arsena i nikla, osobito u blizini rudarskih postrojenja. Rijeka se smatra "mrtvom", bez ikakvog vodenog života, a onečišćenje se nizvodno širi preko Timoka sve do Dunava.
Željko, koji je u rudniku radio više od deset godina, izgubio je 40 posto pokretljivosti desne ruke nakon nesreće na radu 2023. godine. "Sigurnosni propisi su se pogoršali, a broj nesreća povećao otkako je Zijin preuzeo kompleks", rekao je za Politico.
U Boru gotovo da nema obitelji u kojoj barem jedan član nije zaposlen u rudniku, pa su građani svjesni da od njega ovisi njihova egzistencija. Ipak, posljednjih godina nezadovoljstvo sve glasnije raste, osobito među obiteljima kojima je zemljište oduzeto radi širenja rudarskih aktivnosti. Tvrtka je u međuvremenu dovela tisuće radnika iz Kine, smjestila ih u kampove unutar rudarskog područja i onemogućila njihovu integraciju u lokalnu zajednicu. "Ovo je kolonizacija", tvrde stanovnici čije su obitelji generacijama živjele od poljoprivrede, a kojima je danas ugrožena egzistencija.
Ugovor između Srbije i Zijin Mininga i dalje je povjerljiv, što potiče zabrinutost oko njegove zakonitosti. Kineska prisutnost u regiji golema je, ali često nevidljiva: samo menadžerima i višem osoblju dopušteno je napuštati kampove tvrtke.
Sve više se postavlja pitanje tko u konačnici profitira. Glavnina rude izvozi se u Kinu, a čini se da najveći dio dobiti ostaje kineskoj kompaniji. "Nakon što je Zijin preuzeo rudnik, bakar je postao najvažniji izvozni proizvod Srbije u Kinu. Očito je riječ o aranžmanu u kojem cjelokupan profit ne ostaje Srbiji", kaže za Deutsche Welle Stefan Vladisavljev, programski direktor iz Beogradskog fonda za političku izuzetnost.
Kineska ulaganja u Srbiju 2022. godine prvi su put dosegnula razinu ukupnih ulaganja svih 27 članica Europske unije zajedno, što je otvorilo rasprave o suverenitetu i neokolonijalnom utjecaju. Te su se rasprave dodatno zaoštrile nakon urušavanja željezničke stanice u Novom Sadu, obnovljene uz sudjelovanje kineskih tvrtki, u kojoj je 2024. godine poginulo 16 ljudi. Konzorcij CRIC–CCCC tada je priopćio da betonska nadstrešnica koja se srušila nije bila obuhvaćena radovima rekonstrukcije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....