Nikola Petrović, kum predsjednika Aleksandra Vučića i jedan od najmoćnijih ljudi u Srbiji, poslovno je surađivao s Dejanom Stanimirovićem zvanim Markos, kriminalcem upletenim u međunarodni šverc droge, otkriva KRIK.
Stanimirović je ubijen 2020. godine u Kolumbiji, u kući Josea Vicentea Rivere Mendoze zvanog Vojnik – bivšeg čelnika paravojne skupine "Heroes del Llano" i osumnjičenog narkobosa. Predsjednikov kum za KRIK tvrdi da se bivšeg poslovnog partnera sjeća kao karatista, a kontakt su izgubili prije 16 godina.
Kada je Kolumbija u proljeće 2020. zatvorila svoje granice zbog pandemije koronavirusa, bivši karate prvak Dejan Stanimirović zvani Markos našao se u posjetu šefu paravojne skupine Joseu Vicenteu Riveri Mendozi, piše novinarski istraživački portal KRIK.
Pa navode dalje:
Rivera je ugostio Stanimirovića u svom domu u gradiću Guamal, udaljenom oko četiri sata vožnje od glavnoga grada Bogote. On je 31. ožujka 2020. slavio rođendan posinka, a tog dana je satima pio alkohol s gostom iz Srbije. No zabava je završila krvoprolićem u kojem su obojica poginula. Stanimirović je ubio Riveru, a odmah nakon toga, slavljenik (posinak ubijenog Rivere) je ubio Stanimirovića, pokazuje dokumentacija koju posjeduje KRIK.
Njih dvojica imali su zajedničku crtu: policija je sumnjala da su umiješani u šverc kokaina. No, zašto je Stanimirović posjetio Riveru, u kakvom su odnosu bili i zašto su kobne noći došli u sukob, još uvijek nije poznato.
No, to nije jedina tajna koju je Stanimirović ponio u grob.
Stanimirović, koji se prema Europolu bavio međunarodnim švercom droge, bio je poslovno povezan s jednim od najmoćnijih ljudi u Srbiji. Novinari KRIK-a i OCCRP-a otkrili su da Stanimirović ima zajedničku tvrtku s Nikolom Petrovićem, kumom predsjednika države Aleksandra Vučića.
Njih su dvojica bili suvlasnici telekomunikacijske tvrtke "Bel Mobile". Ne zna se kako je došlo do tog poslovnog partnerstva koje je trajalo šest godina – tvrtka je ugašena 2010. godine.
Petrović novinarima KRIK-a nije objašnjavao detalje, ali je kratko naveo da je Stanimirović u to vrijeme bio uspješan sportaš.
"Gospodin kojeg spominjete bio je svjetski prvak u karateu u vrijeme kada smo poslovno surađivali. Stvarno ne znam što je s njim bilo nakon toga, jer ga nisam vidio od 2007. godine. Nisam ni znao, kako kažete, da je ubijen", rekao je Petrović – iako se vijest o Stanimirovićevoj smrti mjesecima pojavljivala u domaćim medijima.
Predsjednikov kum optužio je novinare da ga progone.
"Do sada ste se bavili razdobljem do 2012. godine, vezujući sve događaje u mom poslovnom i privatnom životu uz dolazak Aleksandra Vučića na vlast, a sada ste počeli posezati dalje u prošlost, pa me ne bi iznenadila ni pitanjima koja se tiču vaših saznanja o mojim malverzacijama u vrtićkoj skupini ili o poznanstvima s kompromitiranim pionirima u osnovnoj školi, naveo je Petrović u pisanom odgovoru.
Ovo, međutim, nije prvi put da novinari otkrivaju poslovna partnerstva predsjednikova kuma s osobama za koje se sumnja da su upletene u kriminal.
Prije dvije godine OCCRP i KRIK otkrili su da je Petrović kupio i aviokompaniju od Stanka Subotića, kontroverznog poduzetnika koji je poslovao s osuđenim narkobosom Darkom Šarićem. Novinska kuća BIRN objavila je fotografije Petrovića kako grli Zvonka Veselinovića, najutjecajnijeg srpskog kriminalca sa sjevera Kosova.
U Srbiji su granice između organiziranog kriminala i politike do te mjere zamagljene da je teško razlikovati političare i državne službenike od kriminalaca, kaže za KRIK Bojan Elek, zamjenik ravnatelja Beogradskog centra za sigurnosnu politiku (BCBP).
Veze između ljudi na vlasti i organiziranog kriminala u Srbiji ključni su čimbenik koji sprječava razvoj i demokratizaciju zemlje u posljednjih tridesetak godina, kaže Elek. "Ove veze podrivaju napore državnih vlasti u borbi protiv organiziranog kriminala i podrivaju povjerenje javnosti u institucije i demokraciju."
Nikola Petrović pripada uskom krugu ljudi od povjerenja predsjednika Aleksandra Vučića, što ga čini jednim od najmoćnijih ljudi u zemlji.
S godinama su njegova moć i bogatstvo rasli usporedno s karijerom njegova kuma – nedugo nakon Vučićeva dolaska na vlast 2012. Petrović je imenovan direktorom "Elektromreže Srbije", profitabilne državne tvrtke koja se bavi prijenosom električne energije..
Nakon odlaska s dužnosti krajem 2016. Petrović se posvetio privatnom biznisu na istom području. Svoje bogatstvo uvećao je zahvaljujući tome što se na račune njegovih tvrtki svake godine iz državnog proračuna slijevaju milijuni eura jer država od njegovih tvrtki kupuje struju.
Istovremeno s vidljivim poslovima u Srbiji, osnivao je tajne offshore tvrtke u inozemstvu.
Neke od njegovih skrivenih poslova razotkrili su novinari OCCRP-a i KRIK-a. Tako su u međunarodnom novinarskom istraživanju "Otvoreni Luksemburg" novinari otkrili da je Petrović u siječnju 2019. otvorio tvrtku u Luksemburgu, preko koje je potom pokrenuo poslove u Srbiji – proizvodnju solarne energije, trgovinu farmaceutskim proizvodima, pa čak i zračni prijevoz. Aviokompaniju je zapravo kupio od Stanka Subotića, biznismena s kriminalnim vezama, i to znatno ispod cijene, pokazali su podaci ovog novinarskog istraživanja.
Petrović je imao još jednu offshore tvrtku na Britanskim Djevičanskim otocima i preko nje račun u Švicarskoj. Ovu tvrtku nije prijavio Agenciji za sprječavanje korupcije iako je to bio dužan učiniti, otkrili su novinari u drugoj globalnoj istrazi "Pandorini papiri".
Petrovićevo poslovno partnerstvo sa Stanimirovićem nije se krilo iza offshore tvrtki, ali do danas nije bilo poznato javnosti.
Njih su dvojica bili suvlasnici telekomunikacijske tvrtke "Bel Mobile" iz Beograda. Novinari su u poslovnoj dokumentaciji pronašli ugovor iz kojeg je vidljivo da je Petrović postao jedan od vlasnika tvrtke 2004. godine – kada je preuzeo većinski udio od 51 posto.
Čime se tvrtka bavila nije poznato, no dokumenti pokazuju kako su Petrović i Stanimirović pokušali iz vlasništva izbaciti osnivača tvrtke – također kontroverznog poduzetnika.
PREUZIMANJE TVRTKE
U godini velike krize u zemlji izazvane raspadom Jugoslavije, ratom i hiperinflacijom, biznismen Zoran Marković vratio se iz Kanade u Beograd s idejom da pokrene, kako je kasnije ispričao u jednom intervjuu, "pager sustav" (bežični telekomunikacijski sustav koji omogućava prenošenje poruka) koji je u to vrijeme široko djelovao u Kanadi.
Godine 1993. uz daleko poznatiju tvrtku "Bel Pagette" osniva i "Bel Mobile". Tvrtka je početkom 2000-ih bila internet provajder, kako se opisuje u oskudnim novinskim člancima iz tog vremena, a trebala ga je zamijeniti bežičnim sustavom u područjima gdje nije bilo uvjeta za fiksnu telefoniju.
Marković je 2002. četvrtinu vlasništva prodao Dejanu Stanimiroviću, stoji u poslovnoj dokumentaciji. Sljedećih godina njemu je povjerio vođenje tvrtke – drugi dio vlasničkog udjela prenio je na Stanimirovića i postavio ga za direktora.
Marković je u to vrijeme imao druge obveze.
Vlada ga je imenovala direktorom državnog poduzeća za proizvodnju slatkiša "Hissar" kako bi ga pripremila za privatizaciju. Međutim, stvari su krenule po zlu. Marković je 2003. uhićen i optužen za zlouporabe u tvrtki. Nakon suđenja koje je trajalo 10 godina, osuđen je uvjetno – jer je bez suglasnosti upravnog odbora osigurao službeni put u Kanadu.
Istog mjeseca kada je Marković pušten iz pritvora, u ožujku 2004., Nikola Petrović je potpisao ugovor i postao jedan od suvlasnika "Bel Mobilea". Stanimirović mu je prodao 26 posto vlasništva, dok je otprilike toliko otkupio od četvrtog manjinskog suvlasnika. Na taj je način Petrović postao većinski vlasnik koji je više od godinu dana kasnije upisan u poslovni registar.
Kako je vidljivo iz dokumentacije, Markovića su Petrović i Stanimirović pokušali izbaciti iz tvrtke. U srpnju 2004. godine sazvali su skupštinu osnivača i odlučili Markoviću oduzeti vlasnički udio i međusobno ga podijeliti. Razlog je, kako piše u zapisniku skupštine, to što Marković navodno nije "ispunjavao obveze iz osnivačkog akta društva".
Međutim, u tome nisu uspjeli. Agencija za privredne registre nije htjela usvojiti njihovu odluku, pa je Marković ostao vlasnik tvrtke.
Ovo prisilno partnerstvo nije bilo svrsishodno. Tvrtka je zapala u financijske probleme i dugovi su se nagomilali. Zbog toga su joj 2007. blokirani računi, a tri godine kasnije tvrtka je otišla u stečaj. Iste 2010. godine ugašena je.
Ni više od deset godina kasnije Marković ne želi govoriti o ovom slučaju.
"Ne zanima me da dajem nikakve izjave. Dovoljno sam zabrljao u životu zbog toga i molim vas da me ne zovete", rekao je Marković, a zatim dao slušalicu supruzi, koja je upozorila novinare da ga više ne zovu.
"On se sada uzrujava, molim te prestani s tim. Mi ovo shvaćamo kao pritisak i maltretiranje. Zaboravite ovaj broj", rekla je supruga.
Nakon ovog propalog poslovnog pothvata, Petroviću se posrećilo – na vlast je došao njegov kum i blizak prijatelj Aleksandar Vučić. Od tog trenutka Petrovića prate samo uspjesi: preuzima upravljanje važnom državnom tvrtkom i širi svoje privatno carstvo.
Njegov bivši poslovni partner Stanimirović, kako sumnja policija, također je imao unosan, ali opasniji posao.
Iza Stanimirovića bila je uspješna sportska karijera. Još kao junior osvajao je medalje u karateu, a kasnije kao senior bio je pobjednik na domaćim i međunarodnim turnirima u Japanu i Škotskoj.
No uplovio je i u kriminalne vode, doznaju novinari iz više izvora.
Igrao je važnu ulogu u međunarodnom krijumčarenju droge iz Južne Amerike u Europu, tvrdi izvor iz Europske policijske službe (Europol).
"Stanimirović je predstavnik klana koji krijumčari kokain iz Južne Amerike u istočnu Europu i vodi se u dosjeima Europola kao osoba umiješana u trgovinu drogom u Portugalu, Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj. On pripada narkoklanu balkanskog podrijetla koji uvozi velike količine droge u Europu", rekao je novinarima KRIK-a i OCCRP-a izvor iz Europola koji je želio ostati anoniman.
Stanimirović je, prema obitelji, živio u Španjolskoj. Posjetio je i Južnu Ameriku, pokazuju podaci KRIK-a.
Kolumbija, u koju je Stanimirović putovao 2020., jedna je od zemalja koje kriminalci s Balkana često posjećuju zbog posla kojim se bave – šverca kokaina – jer je među glavnim destinacijama za kupnju te droge koja se zatim šalje u Europu. Neki od najvećih narkobosova s ovih prostora opskrbljivali su se u ovoj zemlji – poput Darka Šarića, osuđenog za šverc gotovo šest tona kokaina, te Ivana Armuša, koji je 2021. u Kolumbiji uhićen s pola tone kokaina.
Podaci koje su novinari dobili od peruanske policije pokazuju da je Stanimirović tijekom siječnja i prosinca 2015. posjetio Peru – zemlju koja je, uz Kolumbiju, drugi najveći proizvođač kokaina.
Muškarac kojeg je Stanimirović posjetio u Kolumbiji osumnjičen je za preprodaju kokaina. Osim toga, Jose Vicente Rivera Mendoza zvani Vojnik, poznat je i kao pripadnik paravojne skupine "Heroji ravnice" ili na španjolskom Heroes del Llano.
Rivera je osuđen na gotovo 27 godina zatvora za ubojstva koja je 2006. počinila njegova paravojna skupina. On je priznao zločin, rekavši da su ubijeni pripadnici gerile, stoji u sudskim dokumentima do kojih su novinari došli. Rivera je odslužio dio kazne i pušten je 2017. godine.
Više od godinu i pol nakon Riverine smrti, 2021. tužitelji su zaplijenili imovinu vrijednu 4,4 milijuna eura koju su kontrolirali ljudi bliski Riveri. Tužiteljstvo smatra da je ovu nekretninu Riverina skupina kupila novcem od droge u razdoblju od 1997. do 2020. godine.
Stanimirović je u posjet Riveri došao u nezgodno vrijeme – zbog pandemije koronavirusa kolumbijske vlasti zatvorile su granice. Nije sumnjao da odande nikada neće otići.
Kobnog dana Rivera je u svom domu slavio rođendan posinka. Iz policijskog izvješća doznaje se da je sa Stanimirovićem satima pio alkohol, a da su u jednom trenutku stvari izmakle kontroli. Između njih je izbila tučnjava. Stanimirović je navodno ubio Riveru, zbog čega je na njega pucao njegov posinak. Ranjeni Stanimirović izišao je na ulicu i pao. Iako je u trenutku dolaska hitne pomoći bio živ, nije mu bilo spasa. Isti dan je preminuo u bolnici.
Nakon pucnjave do Riverine kuće došla su dva policajca, no i oni su ubijeni. Nisu ni izišli iz auta, a kiša metaka pljuštala je po njima.
Kolumbijska policija uhitila je Mendozina posinka Nicolasa Roberta Mosqueru i optužila ga za Stanimirovićevo ubojstvo. Istraga je u tijeku, rekli su lokalni tužitelji za OCCRP.
Stanimirović je sahranjen u Villavicencu – u blizini mjesta gdje je ubijen.
Odvjetnik Aleksandar Šćekić, koji zastupa njegovu obitelj, rekao je medijima da se Stanimirović nije bavio kriminalom. Obitelj i dalje pokušava njegovo tijelo prebaciti u Srbiju i pokopati ga, navodi KRIK.
*Daniela Castro, novinarka OCCRP-a iz Kolumbije, doprinijela je istraživanju
---
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....