Dok je Hrvatska vraćala kazaljke na satu, Srbija je u nedjelju vrtjela politički kalendar i vratila se na 5. listopada 2000. godine, na dan kad se riješila Slobodana Miloševića. Lijte kiše, hladne vode, Vučić ode, Vučić ode – ključ promjene opet su bili mladi ljudi Srbije. Sad je samo pitanje hoće li oni ponoviti pogrešku i opet dovesti kakvog novog Koštunicu ili će sreću okušati novom inačicom Zorana Đinđića ili barem Borisa Tadića.
Hrvatska je Vučićev pad dočekala s dvojakim osjećajem. Sa zadovoljstvom što je otišao toksični davež koji je svaki svoj problem svaljivao na "zločeste Hrvate", koji je svakog kolovoza naricao zbog "Oluje" prešućujući da je baš njegova politika učinila nužnom tu vojno-redarstvenu operaciju. Toliko nam je "napunio kufer" da je to prešlo u gađenje.
No dobar dio Hrvatske na izvjestan je način razočaran Vučićevim porazom. Vučićeva Srbija služila je Hrvatskoj kao politički apaurin, kao retrovizor u koji možemo pogledati da bismo bili sretni što, eto, ima i lošijih od nas. Nervoza jednog dubrovačkog branitelja najbolje opisuje tu situaciju – užasno mu ide na živce što ga Facebook "bombardira" vijestima iz Srbije, iako njega, kao, uopće ne zanima što se tamo događa. Međutim, algoritmi ne griješe, mene "bombardiraju" aparatima za kavu, iako je ne pijem, ali žena mi je izludjela otkako se stari pokvario. Hrvatsku nije briga što se događa u Sloveniji; ne zanima nas baš ni Mađarska otkad je Orbana "šutnulo", Austrija i Australija jednako su nam nezanimljivi, ali programi koje koristimo za praćenje čitanosti jasno pokazuju koliko pobožno čitatelji prate svaki srpski bizar, bez obzira radi li se o nekoj Vučićevoj eskapadi ili samo o tome da je vozač pregazio kokoš u Kragujevcu i pobjegao.
Vučićevo ludiranje u Srbiji bilo je dobrodošao alibi hrvatskim političarima da se bave tuđim poslovima, umjesto što misle o inflaciji, mirovinama, kupovnoj moći, zdravstvenom sustavu i sličnim "netemama" u zemlji koja nema ni željeznicu, a kamoli industriju kojoj bi ona trebala.
Bude li sreće, slom Vučićeva režima natjerat će hrvatsku vlast da se malo više posveti svome poslu, a bude li baš jako puno sreće, i hrvatski će desničari u Srbiji izgubiti partnera za nacionalno nadmudrivanje i podgrijavanje mržnje. Istina je, Studentska lista amorfna je masa, ideološko kupusište sastavljeno od djece koja i ne zna što je bilo ‘91. Sastavljeno od studenata koji o Vukovaru i Kosovu znaju uglavnom samo ono što pišu Vučićevi mediji, jer drugih (gotovo) i nema. Što god o njima mislili, Studentska lista srušila je režim koji su u isto vrijeme, ali iz različitih razloga, podržavali i Moskva i Bruxelles. Uz pomoć Orbana i Fica, Putin je mogao blokirati svaku odluku EU parlamenta, a Vučić mu je bio platforma za destabilizaciju Balkana. Ta transverzala ruskog utjecaja ozbiljno se urušila i zato je konačno proplakao i Maximilian Krah iz AfD-a, koji je Vučićev poraz definirao kao vlastiti stranački gubitak.
Bruxelles je, s druge strane, s Vučićem održavao stabilnost. Znali su da sigurno neće prijeći granicu samo ako mu u džep uliju dovoljno novca, a ulijevali su ga bez reda i načina.
Vučić je pogriješio u jednoj stvari – što je sve ljude drukčijeg mišljenja proglašavao izdajnicima. Kad su na red došli studenti, ogorčeni novosadskom tragedijom uzrokovanom pukom građevinskom korupcijom, Vučić se zamjerio i njihovim roditeljima. Odjednom, studenti više nisu bili sami. A tako stvorenu masu na okupu držao je njihov zajednički neprijatelj – čovjek koji je od Šešeljeva nosača gajbi s pivom avancirao do predsjednika države. Nešesna moralna ništica.
To će se političko ljepilo idućih dana topiti pod suncem nove demokracije. I što onda?
Uspiju li sastaviti vlast, "Studenti" će pametno postupiti budu li izbjegavali krupna ideološka pitanja, budu li se posvetili revidiranju ugovora koje je Vlada pod Vučićevim pritiskom potpisivala. U tih godinu dana morat će provesti i lustraciju Vučićevih kadrova koji u državnim institucijama pokrivaju sve od portira do ministra, jer će ti kadrovi administrativnim zaprekama kočiti baš svaku odluku nove vlasti. Ako išta zna, svaka administracija zna kako se stvari ne mogu riješiti, tu ni naša hrvatska nije iznimka. Pogriješit će budu li pokušali kontrolirati medije, ali moraju ih podržati u tome da se oslobode 14 godina Vučićeva utjecaja, pogotovo na nacionalnoj televiziji.
Hoće li uspjeti svoju heterogenost pretvoriti u demokratski pluralizam, teško je predvidjeti. Na tome su padali i narodi s više demokratskog potencijala. Ali jednu stvar srpskoj mladosti treba priznati: sve što su ovih mjeseci napravili, radili su promišljeno i dobro. Bez obzira što je baš u svakom parametru Hrvatska (još uvijek) bolja od Srbije, što se Hrvatska i Srbija ni po funkcioniranju pravne države ni po slobodi demokracije ne mogu staviti ni u približno istu ladicu, napravili su ono što hrvatski studenti ne bi ni za 10 "Gospića".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....