Vlast se ne mijenja, isti vladaju iz mandata u mandat. Makroekonomske brojke su odlične: raste BDP i zaposlenost, nezaposlenih je nikad manje, veće su plaće i mirovine, ali i cijene robe i usluga.
Zemlju su napustile stotine tisuća ljudi, pa našle bolji posao i bolji život po Europi.
Nacija demografski propada, prijeti joj nestanak jer više ljudi umire nego što ih se rađa. I dok u glavnom gradu i oko njega još i ima naroda, posla i nekog "muvinga", ali i otpora vladajućoj vrhuški, provincija umire, ali uporno podržava vladu. Slijepo je slijedi.
Nestaju cijela sela. U manjim mjestima nema liječnika, nastavnika, policajaca..., čak ni grobara, pa se na ukop pokojnika čeka danima. Sve više ovise o radnoj snazi iz siromašnih zemalja Azije. Dapače, u nekim gospodarskim granama ona postaje ključna. Nezamjenjiva.
Ne, ne radi se o Hrvatskoj, nego o zemlji koja nije u EU-u, ali je zato u našem "komšiluku" – Srbiji!
Ovako se o njoj govori i piše u beogradskim medijima u svjetlu lokalnih izbora u toj državi; državi za koju se ovdje često govori da je besperspektivna, izgubljeni slučaj, a navlas je ista. Hrvatska i Srbija – dvije sestre blizanke: isti politički establišment, isti problemi, isti modeli vladanja....
Povratak u devedesete
Znači, bez obzira na to što smo uvjereni da su ovdje i tamo političke i društvene (ne)prilike potpuno različite – varamo se.
Aleksandar Vučić je, baš kao i Andrej Plenković, dugo na vlasti, i nema ozbiljnog rivala koji bi ga s nje "sjašio". Makroekonomske brojke su mu dobre, a narod, kao i ovdje – nezadovoljan, ili se samo takvim pravi?
Da sve bude kao preslikano, brojka od pola milijuna Srba na radu u zemljama EU-a ne pripisuje se isključivo malim plaćama i mirovinama, nego toliko visokom razinom korupcije da su, nemoćne da se suprotstave takvom zlu, a ne želeći se pridružiti vladajućem SNS-u, Srbiju napustile cijele obitelji odlučne da se više nikad ne vrate. Zvuči poznato?
Zamijenite ono Plenković i HDZ s Vučićem i SNS-om, i dobit ćete rezultate istih, antidemokratskih, retrogradnih i zabrinjavajućih procesa koji nas vuku natrag, u ratne i tragične devedesete, a ne prema budućnosti: miru i prosperitetu, društvu jednakih šansi za sve.
Zašto je tome tako? Zašto unatoč činjenici da je Hrvatska u EU-u, a Srbija nije, (ne)prilike u susjednim zemljama sliče kao jaje jajetu?
Zato što smo napuštanjem jednostranačkog sistema, umjesto demokracije, i ovdje i tamo, uspostavili partitokracije, a one znače ništa drugo do podjelu plijena.
Isto rade HDZ ovdje i SNS u Srbiji: onima koji su s njima "pripadaju" institucije, ma što institucije, cijela država koju su prisvojili i zarobili, oteli građanima, a drugima koji ne žele igrati u tom kolu, po modelu druga Tita, zaželjeli su sretan put u inozemstvo/inostranstvo.
U Hrvatskoj i Srbiji, trideset i pet godina nakon uspostave višestranačkih, liberalnih demokracija, vlada se po modelu Saveza komunista Jugoslavije – ili se pokloni, ili se ukloni, a u Hrvatskoj se u Njemačku, Irsku, Švedsku..., "sklonilo" oko tristo tisuća Hrvata.
Iz Srbije se u Sloveniju, Francusku, Njemačku, Švedsku, "uklonilo" oko pola milijuna Srba. Interesantno je da i jedna i druga administracija ističu da su te brojke "odokativne". Nitko više ne može upratiti sve te pečalbe, a povijest nam se pred očima vrti u krug.
I poslije Tita – Tito
Nisam, dakle, tek tako spomenuo i Vučiću i Plenkoviću omražene – Josipa Broza i Partiju.
Kad su šezdesetih shvatili da u pasivnim dijelovima Jugoslavije imaju nezadovoljan, besperspektivan narod, čiji se bijes prijeti preliti na ulice, lukavo su sklopili sporazum s njemačkim ministarstvom rada, koje je kao i danas tragalo za jeftinom radnom snagom, pa protivnicima režima brže-bolje podijelili pasoše.
Jednim potezom riješili su tako dva velika problema: grintave su sklonili s očiju, a od njihovih doznaka iz inozemstva kupili mir kod kuće.
Uvjerite me da i danas nije tako? Među tih 300 tisuća Hrvata koji su napustili državu teško ćete naći pristaše HDZ-a, a i među onih pola milijuna Srba u EU-u sigurno ne prednjače Vučićevi fanovi.
Još kad imaš na umu da takvi u principu više ne glasaju, jer su siti političke situacije kod kuće, više ne predstavljaju nikakvu smetnju. Zapravo, situacija je idealna. Pod uvjetima da si jedne kupio, a druge rastjerao po dijaspori/rasejanju, može se vladati vječno, a kako sada stvari stoje, politička vječnost zajamčena je jednako i Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Srpskoj naprednoj stranci. Aj‘, demantirajte me.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....