StoryEditorOCM
Regijagostovanje u emisiji

Marko Milošević progovorio o djedu Slobodanu i odlascima u zatvor u Haagu. Na pitanje o baki Miri zašutio...

Piše Vijesti SD
17. prosinca 2025. - 15:00

Marko M. Milošević, zastupnik Socijalističke partije Srbije, unuk bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića i sin Marka S. Miloševića, gostovao je kod Ljilje Smajlović u emisiji "Relativizacija".

Tom je prilikom govorio o svom djetinjstvu i odrastanju u specifičnim okolnostima, odnosu s majkom i njezinoj presudnoj ulozi u njegovu odgoju, kao i o važnosti obrazovanja.

Iako javnost  smatra da mu je djetinjstvo bilo teško zbog posjeta djedu u pritvoru u Haagu, boravaka kod oca u Moskvi i niza neuobičajenih životnih okolnosti, Milošević ističe da ga pamti kao normalno i sretno, prenosi Mondo.rs.

U emisiji je govorio i o svojim uspomenama na djeda Slobodana Miloševića i baku Mirjanu Marković, o tome kako je doživljavao susrete u zatvoru te kako su ti rani doživljaji oblikovali njegov pogled na život, školu i obitelj.

Haag 2021. konačno potvrdio: Milošević i ratni lideri Srba provodili su agresiju na Hrvatsku i BiH

Slobodan Milošević, podsjetimo, nije dočekao presudu na Međunarodnom sudu pravde za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu, umro je u pritvoru 11. ožujka 2006. godine, prije nego što je suđenje okončano. Bio je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Optužnice su podignute 1999. i 2001. godine, a suđenje je počelo 2002.

Konačno, 2021. je presuđeno kako je Slobodan Milošević bio dio udruženog zločinačkog pothvata u BiH i Hrvatskoj. To je, pisao je Jutarnji list, bila suština presude Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Haagu protiv bivših čelnika Službe državne bezbednosti (sigurnosti) Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića.

Njih su dvojica u lipnju te godine osuđeni na po 12 godina zatvora zbog ratnih zločina u Bosanskom Šamcu, a oslobođeni za druge zločine. Kako je tom prilikom objavljeno, Raspravno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj. Vijeće je, prema tada objavljenom sažetku presude, utvrdilo da su oni znali za udruženi zločinački pothvat, ali je objašnjeno da tužitelji nisu dokazali da su Simatović i Stanišić, s ostalim sudionicima, dijelili tu zločinačku namjeru. Također, tada nije precizirano tko su bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata.

Naknadno je i to postalo poznato jer je u presudi koju je Mehanizam objavio 6. kolovoza, a koja sadrži 296 stranica, poimence precizirano tko su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata.

Pretresno vijeće zaključuje da je zajednički "zločinački cilj dijelilo više političko, vojno i policijsko rukovodstvo u Srbiji, SAO Krajini, SAO Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu i Republici Srpskoj, s ključnim članovima koji su varirali ovisno o području i vremenu izvršenja zločina".

Članovi udruženog zločinačkog pothvata bili su, kako se navodi, Slobodan Milošević, Radmilo Bogdanović, Radovan Stojičić Badža, Mihalj Kertes, Milan Martić, Milan Babić, Goran Hadžić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić i Željko Ražnatović Arkan, stoji u presudi pod točkom 380.

"Izvan razumne sumnje je dokazano" da je barem "od kolovoza 1991. postojao zajednički zločinački cilj da se nasilno i trajno ukloni, činjenjem zločina progona, ubojstava, deportacije i nehumanih djela (prisilno premještanje), većina nesrba, uglavnom Hrvati, bosanski Muslimani i bosanski Hrvati, s velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine", navedeno je presudi Mehanizma.

Dakle, od tada je Slobodan Milošević i službeno - zločinac. 

Prva optužnica protiv njega podignuta je u svibnju 1999. godine zbog zločina na Kosovu. U listopadu 2001. godine optužen je za zločine u Hrvatskoj, a prva optužnica za zločine u BiH podignuta je 22. studenog 2001. godine. Godinu poslije ta je optužnica izmijenjena i ondje je navedeno da je Slobodan Milošević sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu koji je nastao prije 1. kolovoza 1991., a trajao je najmanje do 31. prosinca 1995. Svrha tog pothvata bila je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba, prije svega bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, s velikih dijelova teritorija Republike Bosne i Hercegovine.

Kao suizvršitelj udruženog zločinačkog pothvata, Miloševića se također teretilo za istrebljenje ili ubojstvo i prisilno premještanje i deportaciju tisuća bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti. Optužbe protiv njega također uključuju brojna djela hotimičnog i bezobzirnog uništavanja kuća, druge javne i privatne imovine bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, njihovih kulturnih i vjerskih ustanova, povijesnih spomenika i drugih svetih mjesta te oduzimanje i pljačku imovine bosanskih Muslimana, bosanskih Hrvata i drugih civila nesrpske nacionalnosti, piše na stranicama Međunarodnog tribunala u Haagu.

"U tome ima velikog udjela njezin odgoj, a manjim dijelom i moj karakter. Moj temperament je takav. Ona je osoba koja je u potpunosti posvetila svoj život mom životu - svakom događaju, svakoj mojoj navici, svakoj riječi, svakoj rečenici", rekao je Marko Milošević, dodajući da je njegova majka inzistirala da bude odličan učenik.

Ljilja Smajlović istaknula je da bi mnoge majke poželjele takav pristup odgoju, podsjećajući na Markovu raniju izjavu da je njegova majka željela da njegovo podrijetlo ne bude osnova za predrasude niti razlog da ga se unaprijed doživljava kao privilegiranu osobu ili nekoga tko nešto nije zaslužio. Milošević je objasnio kakvu je ulogu obrazovanje imalo u suočavanju s mogućom diskriminacijom.

"To je imalo vrlo konkretnu funkciju u mom životu jer sam mogao naići na diskriminaciju, a ona mi je objasnila da će mi obrazovanje biti sredstvo protiv toga. Nisam htio nikome dati povod da me diskriminira ili da prema meni ima drukčiji tretman. Kad bi netko htio provjeriti moje znanje, imao sam odličan uspjeh u školi i nisam ostavljao prostor za negativan utjecaj", rekao je.

Govoreći o djedu Slobodanu Miloševiću, koji je preminuo dok je on još bio dijete, opisao je kako danas pamti njihove susrete i doživljava li ga više kroz javne slike iz sudnice u Haagu ili kroz osobne posjete u pritvoru.

image

Slobodan Milošević

AFP

"Bio sam drugi razred. Ne sjećam se da smo razgovarali o školi, ali znam da se radovao svaki put kad bi me vidio. Svi očekuju neku tužnu priču, ali zbog okruženja u kojem sam odrastao i uloge moje majke, kada tako malo dijete ide na takvo mjesto, vjerujte mi, nisam to doživljavao kao neugodnost. Bio sam siguran da je to privremeno i da će se riješiti", rekao je.

Na pitanje pamti li ga više po televizijskim snimkama iz sudnice ili po posjetima u zatvoru, kratko je odgovorio: "Po posjetima u zatvoru."

Osvrnuo se i na odnos s bakom Mirjanom Marković, njezinu reakciju na njegov školski uspjeh te promjene koje je doživjela nakon odlaska iz zemlje. Na pitanje je li bila stroga baka, Marko je prvo zašutio, pa nakon kraće stanke rekao: "Imali smo specifičan odnos."

Voditeljica je primijetila da takav odgovor sugerira da odnos nije bio osobito dobar.

"Bilo joj je jako teško zbog svega što se dogodilo i što joj je potpuno promijenilo život. Bila je vrlo vezana uz ovu zemlju i svoje prijatelje. Promjena sredine ju je duboko potresla i znatno promijenila. Tako mi kaže obitelj, jer ja je pamtim samo iz Moskve", rekao je Milošević, dodajući da u obiteljskom albumu ima njihove zajedničke fotografije.

"Djeda se vrlo jasno i živo sjećam jer sam imao sedam godina kada je umro. To je dob u kojoj možete imati cjelovitu uspomenu", zaključio je Marko Milošević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. prosinac 2025 09:17