„Nitko više neće ući u EU, možda još Crna Gora“, rekao je prije nekoliko dana predsjednik Hrvatske Zoran Milanović dodajući da se „države obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU ne bi li se iznudili neki ustupci“.
Komentar hrvatskog predsjednika Milanovića o proširenju tj kraju procesa proširenja Europske unije naišao je na odjek u zemljama zapadnog Balkana čija je proklamirana politika i državna ambicija - ulazak u EU.
Jelica Minić, potpredsjednica europskog pokreta u Srbiji, ocijenila je izjavu Milanovića obeshrabrujućom, pogotovo, kaže, za zemlje kandidate u kojima je podrška integraciji u EU veoma visoka.
„To su prije svega Crna Gora i Albanija, s podrškom koja se kreće oko 80 posto, ali i u Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu su visoki postotci podrške, kao i u zemljama tzv. Istočnog susjedstva – Ukrajini, Moldaviji i Gruziji“, ukazuje Minić za Danas.
Srpskim vlastima je uglavnom svejedno hoće li se i kada proces pristupanja EU ostvariti, naglašava.
„Važno je samo povući sve koristi, pogotovo financijske, koje pretpristupni proces povlači. Otuda i toliko zagovaranje da se otvori klaster 3 – Konkurentnost i inkluzivni rast, u kome je već otvoreno 5 poglavlja, a otvaranje klastera podrazumijeva otvaranje još 3 preostala poglavlja. Tako se za EU pokazuje interesiranje i daju obećanja, a građani se sistematski odvraćaju od EU“.
No, kaže, tvrditi kategorično da nema daljeg pristupanja EU u ovakvim međunarodnim okolnostima „može se ispostaviti kao netočno“.
Treba ostaviti mogućnost za više scenarija, ukazuje Minić.
„Jer, međunarodne okolnosti se mijenjaju takvom brzinom, a to se događa čak i na domaćem planu u nekim zemljama kandidatima“.
Tako da, zaključuje Minić, “ vidljivi trud EU i Albanije da i ona s Crnom Gorom bude do kraja dekade nova članica ukazuje na potrebu zaokruživanja Jadranskog mora NATO članicama i temeljnijom konsolidacijom novih članica unutar EU“.
Mijat Kostić, istraživač organizacije Novi treći put, ocjenjuje za Danas da je izjava Zorana Milanovića samo nastavak njegovog dugogodišnjeg euroskepticizma, koji je posebno došao do izražaja od početka rata u Ukrajini 2022. godine.
„Iako Milanović s pravom upozorava na duboku razjedinjenost Europske unije i njenu nesposobnost da se izdvoji kao neovisna globalna sila u odnosu na SAD i Rusiju, njegov pristup je kontraproduktivan i doprinosi učvršćivanju takvog stanja stvari“, navodi Kostić.
Širenjem defetizma povodom europskih integracija, dodaje Kostić, on podriva političku volju unutar Unije i obeshrabruje zemlje kandidatkinje, čime objektivno slabi europsku perspektivu i geopolitičku koheziju.
„Ovakav otpor europskoj konsolidaciji ne šteti samo EU – već ide u korist ‘velikim silama’ kao što je Rusija koja lakše može ostvariti neoimperijalističke ciljeve situaciji razjedinjene i obeshrabrene Europe“.
Slaba EU manje je sposobna da se odupre agresivnim vanjskopolitičkim agendama, a Zapadni Balkan koji ostaje izvan europskog okvira postaje lakša meta za projekciju ruskog (ili kineskog) utjecaja, naglašava sugovornik Danasa.
U tom kontekstu, Milanovićevo ponašanje povodom rata u Ukrajini dodatno pojačava sumnje u njegovu političku agendu.
„Iako je Hrvatska, kao članica NATO-a i EU, sudjelovala u isporuci vojne pomoći Ukrajini, Milanović se dosljedno protivio učešću hrvatskih vojnika u misijama podrške Kijevu i odbio je omogućiti obuku ukrajinskih snaga na hrvatskoj teritoriji.
Njegovi nastupi povodom Ukrajine često su se kretali u zoni relativizacije ruske odgovornosti i izbjegavanja direktne osude Kremlja, što je izazvalo optužbe da zapravo igra u korist ruskih interesa. Mnogi ga već otvoreno nazivaju ‘glasnogovornikom Kremlja’, pogotovo od kad je njegovo ime završilo i na crnoj listi ukrajinskih vlasti“, ukazuje Kostić.
Njegova retorika, dodaje, sve više podsjeća na narative Viktora Orbana i Roberta Fica – lidera koji sistematski blokiraju europski konsenzus i promoviraju izolacionističke modele suverenizma.
Suprotno toj logici, europski komesar Costa i njemački kancelar Merz inzistiraju na dubljoj političkoj integraciji, jačanju institucija i proširenju Unije kao odgovoru na izazove koje predstavljaju Rusija, Kina i globalna nestabilnost.
U trenutku kada se Europa konačno ‘probudila’ i shvatila da je neophodno da postane jedinstvena geopolitička i vojna sila, Milanovićeve izjave djeluju i subverzivno.
„Milanović djelimično jest u pravu kada upozorava da EU nema dovoljne kapacitete da funkcionira kao jedinstveni geopolitički igrač – što potvrđuju i nalazi iz izvještaja bivšeg talijanskog premijera Marija Draghija.
Međutim, njegov politički defetizam ne nudi rješenja, već dodatno demoralizira proeuropske snage unutar Unije i među zemljama kandidatima“, ocjenjuje Kostić.
U regionu Zapadnog Balkana, gdje su procesi pristupanja već predugo zamrznuti, takve izjave dodatno potiču apatiju i otvaraju prostor za jačanje alternativnih geopolitičkih narativa, zaključuje Kostić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....